Duže od četvrt veka, humanitarna organizacija “Spasimo srpsku decu” pruža pomoć našim najmlađim sunarodnicima, ali i čitavim porodicama iz Srbije i Republike Srpske. Do danas, organizacija je na različite načine pomogala deci i odraslima – od prikupljanja novca za lečenje u inostranstvu, do slanja medicinske pomoći u maticu. Njenom osnivaču, Miloš Šupici, Srbinu koji duže od šest decenija živi u Americi, i sa navršene 84 godine ne manjka energije i entuzijazma da nastavi da se bavi humanitarnim radom.

Miloš Šupica je došao na ideju da se bavi dobrotvornim radom zatečen odnosom medija prema Srbima u SAD u toku ratova na Balkanu devedesetih godina. Još u vreme sukoba u bivšoj Jugoslaviji prikupljao je pomoć, prvenstveno medicinski materijal koji je brodom slao za Srbiju i RS, a angažovao se i na dovođenju naših ranjenika na besplatno lečenje u Ameriku.

Organizaciju “Spasimo srpsku decu” osniva 1992 godine,  a među prvim poduhvatima je bilo obezbeđivanje hrane i odeće za štićenike kampa Kozara u Republici Srpskoj 1996.godine.

Ipak najveći doprinos organizacije jeste to što je za ovih 26 godina prema njegovim rečima, više od 160 dece i odraslih iz Srbije i RS poslato na besplatno lečenje u Ameriku i druge zemlje.

Ni sada, tokom ove svetske zdravstvene krize, dobrotvorne aktivnosti ne miruju, pa je u toku prikupljanje 45.000 dolara za operaciju sedmogodišnjeg dečaka iz Beograda, koji boluje od celebralne paralize, u bolnici u Sent Luisu. Paraleno, obezbeđena su sredstva za postavljanje solarnih panela na krov kuće siromašne porodice Savić iz sela Šaludovac kod Paraćina, a kako bi im se dovela tekuća voda i adaptiralo kupatilo koje trenutno nemaju, nastaviće se sa prikupljanjem sredstava.

Među donatorima koji upućuju pomoć su naši sunarodnici iz dijaspore sa kojima je naš sagovornik u kontaktu, a često i Amerikanci.

Kao zanimljivu anegdotu, Miloš pomije da je svojevremeno jedan naš imućan čovek iz Los Anđelesa poslao 20. 000 dolara za kupovinu pokretne zubarske i očne klinike. Ona je kupljena i poslata u Kraljevo i korišćena je čak do prošle godine.

Još jedna lepa priča se tiče naše sunarodnice, zaposlene u Helenskom medicinskom društvu u Njujorku, koja se obratila organizaciji sa željom da to društvo plati osam vagona pomoći za slanje u Srbiju. Među zanimljivim primerima je i jedan Amerikanac, kojise javio  i zatražio da mu se svakog meseca odbija 100 dolara sa kartice za naše humanitarne aktivnosti. Pri tom on radi kao čistač u školi.

A ni životna priča Miloša Šupice nije ništa manje uzbudljiva i interesantna.

Šupica je rođen 1936. u selu Gornje Jezero kod Plaškog u blizini Plitvičkih jezera, u siromašnoj porodici. Kao dečak odlazi kod sestre u Kostolac na mašinbravarski zanat. Već sa 19 godina je kao ekonomski emigrant izbegao iz tadašnje Jugoslavije u Klagenfurt u Austriji, gde je radio na jednoj farmi. Potom je emigrirao u Nemačku, gde je radio u rudniku, a za SAD je otišao 1957. godine. Živeo je u Njujorku i Klivlendu, u Americi je zasnovao porodicu i opredelio se da se bavi auto-mehaničarskim zanatom. Sada živi u Tenesiju, a u svoj tamošnji dom je često primao na konak pacijente iz Srbije kojima za vreme lečenja u SAD nije mogao da bude obezbeđen smeštaj ne nekom drugom mestu. Kako je prebrojao, do sada ih je bilo čak dvadeset sedmoro.

Izvor: nasiusvetu.com