Asocijacija za afirmaciju kulture svakodnenvno, kroz humanitarni rad i aktivnosti koje se odnose na obrazovanje, aktivizam mladih, ekologiju i zaštitu životne sredine, svakodnevno radi na unošenju pozitivnih promena u svoju zajednicu.

Jedna od vrednosti kojim se ova organizacija vodi u svom radu je i transparentnost, pa je Asocijacija za afirmaciju kulture prva organizacija koja je na našoj platformi Neprofitne.rs u potpunosti popunila svoj profil i dobila bedž potpuno transparentne organizacije.

Tim povodom, Andrej Balanč, izvršni direktor ove organizacije govorio je o značaju transparentnosti za organizaciju u kojoj radi, ali i ceo neprofitni sektor, osvrnuvši se na najveća postignuća koja je Asocijacija postigla u dosadašnjem radu.

Šta za vas znači transparentnost?

Andrej: Transparentnost za nas pre svega predstavlja otvorenost u i ka radu. Recimo da se ona odnosi na sve ono što radimo i za šta se zalažemo. Transparentnost kao vrednost se ogleda u našem negovanju organizacione kulture, čiji je ona integralni deo. Ona svakako može imati različite karakteristike od zakonodavne, finansijske, institucionalne do one transparentnosti koja ima ljudski lik i odnosi se na vrednosti, verovanja i stavove koji se neguju u organizaciji i u korelaciji su sa negovanjem poverenja i kolegijalnosti.

Kako ste povezani sa zajednicom?

Andrej: Asocijacija za afirmaciju kulture je povezana sa zajednicom kroz svaku svoju aktivnost od prvog dana osnivanja. Sam ASK je i osnovan iz želje da se pomogne zajednici i da se deo znanja i veština nekolicine pojedinaca iskoristi za kreiranje boljeg društva. Od svog nastanka do danas u centar svojih aktivnosti stavljamo potrebe onih za čije poboljšanje života se svakodnevno i borimo od dece iz ugroženih kategorija našeg društva do srednjoškolaca i mladih preduzetnika iz ruralnih područja.

Potrebe i problemi korisnika naših aktivnosti uvek su ono što je pokretač svega što radimo, a kako vreme prolazi tako i mi rastemo. Konsultovajući zajednicu širili smo svoje aktivnosti pa smo tako pored projektnog menadžmenta usmereni i ka pružanju različitih edukativnih usluga.

Na koje postignuće ste najponosniji?

Andrej: Najponosniji smo na svaki onaj momenat i svaku osobu kojoj su naše aktivnosti značile u životu. Pre svega ponosni smo na sada već hiljade dečijih osmeha koje iz godine u godinu „izazivamo“ našom akcijom I ti si Deda Mraz. Kroz ovu akciju koju sprovodimo već 6. godinu deci i mladima iz najugroženijih kategorija našeg društva obezbeđujemo paketiće za novu godinu. Ponosni smo i što je akcija sa simboličnih tridesetak paketića značajno rasla i što smo do sada podelili više od 2.000 a svaki paketić koji smo sami pakovali doneo je jedan osmeh, doneo je radost i obradovao neko dete.

Takođe, možda zaista zvuči kao kliše, ali kada posle nekoliko generacija realizovanja projekta Svetionik znanja imam priliku da razgovaram sa sada već uspešnom mladom osobom, koja je pre nekoliko godina bila deo ovog našeg projekta dok je bila u srednjoj školi, koja nam kaže kako joj je upravo ovaj projekat promenio život jer je tu upoznala nekolicinu najbližih prijatelja i odlučila se da kroz znanja koja je ovde stekla upiše baš fakultet na kom je sad – to su oni posebni trenuci kada znate da se isplati sve ono na čemu ste godinama radili.

Identičan je osećaj kada nam pobednik Akademije omladinskog preduzeništva, čija ideja je socijalno preduzeće za povećanje zapošljavanja Roma na selu, istakne koliko mu je značila podrška na projektu, sva znanja i mentorstvo koje je dobio i koliko će to zaista nekome iz Novog Miloševa promeniti život. To su zaista momenti na koje smo neizmerno ponosni i kojih se često setimo kada provodimo sate pišući izveštaje ili sređujemo neke birokratske procedure.

Koji su najveći izazovi za neprofitni sektor u Srbiji?

Andrej: Iz našeg ugla, svakako jedan od najvećih izazova organizacija u civilnom društvu jeste što bilo kakva saradnja i/ili partnerstvo sa državom vodi u slabljenje autonomije, ali i kredibiliteta organizacije. Naime, u samom početku postoji zdrava ideja kod bilo kakvog organizovanja, a ukoliko je iole suvisla može dobiti podršku države, grada ili lokalne samouprave za njeno sprovođenje – što je državi efektivnija opcija od proširenja birokratskog sistema odnosno efikasijeg upravljanja istim. Upravo tu nastaje problem dvojake prirode – svako povezivanje sa državom dovodi do stigmatizacije organizacija civilnog društva kao nekoga ko je naklonjen trenutnom političkom sistemu i koji služi sistemu i pojedincima za rešavanje problema koji nemaju veze sa ciljem organizacije niti civilnog sektora kao takvog. To opet dalje vodi pasivizaciji organizacija, lenjosti i oslonjenosti na državu i verovatnoj razvodnjenosti od inicijalne ideje. Sve ovo bi se moglo preuprediti lakšem pristupu drugim fondovima – preko drugih organizacija civilnog društva ili EU, odnosno efikasnijem i transparentijem načinu dodeljivanja takvih sredstava. Ti izvori sredstava su na žalost, po našem mišljenju, zatvoreni za većinu organizacija koje ne mogu da obezbede lobiranje ili direktne kontakte sa donatorima i, za sada, ostaju dostupne samo onim velikim organizacijama koje su se pozicionirale početkom 2000ih. Gledajući danas, to je jedan zatvoren krug u koji se jako teško ulazi, a čini se i jako nevoljno izlazi. Svaka dobra ideja i projekat bi trebalo da imaju podršku, države ili drugih donatora bez deljenja na naše i njihove po bilo kom osnovu. Reper mogu da budu mnoge stvari, ali to svakako ne. Na taj način će uslovno rečeno male organizacije koje imaju energije i sposobne ljude doći do resursa za sprovođenje svojih ideja i dobiti priliku da se dalje razvijaju.

Na koje sve načine pokazujete transparentnost u radu?

Andrej: Trudimo se i kao organizacija, ali i kao i pojedinci koji predstavljaju organizaciju da sve radimo na najtransparentniji mogući način – samo tako ne može doći do zabune i neprijatnih pitanja zašto je nešto rađeno na ovakav ili onakav način. To se iskazuje na različite načine, od transparentnosti naših finansijskih izveštaja, revizije projekata od strane nezavisnih revizorskih kuća pa do dostupnosti našeg rada.

Interno gledano svi koji su uključeni u rad ASK-a, od volontera do upravnog odbora imaju mogućnost da učestvuju u aktivnostima organizacije i da budu obavešteni o svim za njih bitnim činjenicama. Odluke se donose na organima organizacije koji su otvoreni za sve koji žele da prisustvuju diskusiji i procesu odlučivanja, naročito ako se odlučuje o njihovim pravima i obavezama.

Eksterno gledano, poštujemo sve propise Republike Srbije koji se odnose na javnost rada i transparentnost (što nažalost nije praksa već se ističe kao značajno dostignuće) ali se takođe trudimo da idemo i preko okvira koji postavljaju zakon i donatori pa tako celokupan naš rad stavljamo na uvid preko naših kanala komunikacija – web stranice i društvenih mreža.

Koji su benefiti koje platforma Neprofitne.rs donosi za neprofitni sektor u Srbiji?

Andrej: U „moru“ registrovanih udruženja značajan broj zapravo i nema aktivnosti i postoje samo „na papiru“. Od preostalih organizacija postoji veliki broj onih koje se osnivanju za konkretan „posao“ a nakon toga odlaze u prvu grupu. Takođe postoje i one velike poznate organizacije civilnog društva ali čija transparentnost i javnost rada je zapravo na dosta niskom nivou ili je uopšte nema. Sve navedeno dovodi do kreiranja negativnog mišljenja u javnosti o celom neprofitnom sektoru što posledično uzrokuje manju podršku javnosti i potencijalnih donatora i onim organizacijama koje su u potpunosti transparentne i koje vrlo aktivno i predano rade na kreiranju boljeg društva za sve.

Verujemo da će Neprofitne.rs filtriranjem organizacija i isticanjem onih koje svoj rad promovišu i transparentnošću dovesti do toga da se narušeno poverenje javnosti popravi i da će i pojedinci i kompanije želeti da se u partnerstvu sa neprofitnim organizacijama aktivnije uključe u rad na poboljšavanju našeg društva.

Dodatno, ali takođe po našem mišljenju, jako važno je što se nadamo da će i veliki domaći i strani, institucionalni i svi drugi donatori imati bolju sliku stanja u civilnom sektoru i što će to, nadamo se, dovesti do situacije u kojoj će i manje organizacije imati priliku da dobiju finansiranje za „velike stvari“.