Organizacija za podršku ženama s invaliditetom ...IZ KRUGA VOJVODINA od 2007. godine doprinosi unapređenju položaja žena i muškaraca sa invaliditetom kroz psihosocijalne i terapijsko-edukativne usluge, info centar za osobe s invaliditetom, različite radionice, istraživački rad i zagovaranje.

Organizacija, kao i njena osnivačica, Svjetlana Timotić, za svoj rad su dobile brojne značajne nagrade i priznanja.

Više o radu, aktivnostima i misiji organizacije saznali smo od Ivane Zelić, koorinatorke SOS službe i Marijane Čanak, novinarke Portala o invalidnosti.

Kako je nastala organizacija …IZ KRUGA — VOJVODINA? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala Vaša misija?

Ivana: Osnivačica organizacije Svjetlana Timotić, uvidela da je perspektiva žena sa invaliditetom često zanemarena kako u pokretu osoba sa invaliditetom, tako i u ženskom pokretu. Sa grupom istomišljenika sa i bez invaliditeta je po uzoru i uz podršku organizacije ...IZ KRUGA – Beograd osnovala Organizaciju …IZ KRUGA – VOJVODINA u martu 2007. godine. ...IZ KRUGA – VOJVODINA je od osnivanja razvila brojne usluge za osobe sa invaliditetom i posebno žene sa invaliditetom: info-centar za osobe sa invaliditetom, SOS telefon za žene sa invaliditetom u situaciji nasilja, zakazivanje i organizovanje ginekoloških pregleda za žene sa invaliditetom, internet mediji Portal o invalidnosti. Rad organizacije je usmeren na stvaranje pravilnih stavova u društvu u odnosu na potrebe, prava i potencijale žena sa invaliditetom, unapređenje zdravstvene politike prema ženama sa invaliditetom i suzbijanje nasilja i diskriminacije nad ženama sa invaliditom. Ponosne smo što sledeće godine punimo 15 godina rada.

Marijana: Ideja o Portalu o invalidnosti kao adekvatnom medijskom prostoru za osobe s invaliditetom postojala je od samog osnivanja Organizacije ... IZ KRUGA - VOJVODINA. Portal se od 2010. godine nalazi u Registru medija, a zaokret u njegovom radu dogodio se dolaskom Veronike Mitro na mesto glavne i odgovorne urednice. Tada postajemo svesne da obavljamo jedan pionirski posao i da zapravo uspostavljamo standarde medijskog izveštavanja o osobama s invaliditetom. Posebna vrednost Portala je to što u kreiranju sadržaja nismo usredsređene samo na dnevne vesti i aktuelnosti, nego objavljujemo tekstove koji ne zastarevaju, bilo da su u formi popularno-teorijskih radova iz oblasti invalidnosti, intervjua ili biografskih portreta osoba s invaliditetom, to su tekstovi koji doprinose razgradnji stereotipa o invalidnosti. Ujedno nastojimo da kontinuirano beležimo skrivenu istoriju pokreta osoba s invaliditetom i njihove nevidljive aktivističke doprinose, kako na našim prostorima, tako i u svetu. U tom procesu je nastala i publikacija Žene koje menjaju stanje stvarnosti u kojoj su objedinjeni intervjui sa novosadskim aktivistkinjama za prava osoba s invaliditetom. Istaknuto mesto na Portalu zauzima rubrika Žena i invalidnost, nastala na intersekcijskom pristupu, unutar koje beležimo autentična iskustva žena s invaliditetom, bavimo se zdravom slikom tela, seksualnošću, reproduktivnim pravima i pravom na život bez nasilja. Kako su žene s invaliditetom pod rizikom da internalizuju društvene stereotipe, obezvređivanja i mikroagresije kojima su izložene, kao i da normalizuju nasilje, svrha ovih tekstova je da doprinesu njihovom osnaživanju i dekonstrukciji ukorenjenih mitova nastalih na presecima roda i invalidnosti. Ujedno nam je važno da žene s invaliditetom akrivno učestvuju u kreiranju tih sadržaja i da znaju, ne samo da će se na Portalu njihov glas čuti, nego i da neće biti pogrešno interpretiran, što mediji često rade, bez razumevanja da je u pozadini heroizacije osoba s invaliditetom zapravo princip koji duboko degradira, nipodaštava i infantilizuje osobe s invaliditetom, a naročito žene koje su višestruko marginalizovane.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Ivana: Kod mene je to bilo neplanirano. Tokom studiranja smo svi vapili za praksom, pa su nam iz Volonterskog centra Vojvodine predočili gde sve možemo da volontiramo. Popunjavali smo upitnik na kome je bio i spisak mesta za volontiranje – mahom škola i vrtića. Svi su se prijavljivali za neku školu, a ja sam zaokružila natpis: nasilje i diskriminacija. Nakon nekoliko dana su me pozvali na razgovor u Organizaciju …IZ KRUGA – VOJVODINA i tako je sve počelo. Te 2009. godine su počele moje lične studije invalidnosti. Učestvovala sam na raznim sastancima, događajima obukama, slušala sam i učila i shvatila da je to mesto na kojem sebe vidim.

Marijana: Ne bih rekla da kod mene postoji neka specifična motivacija, izvan generalne motivacije za novinarskim radom. Često čujem komentare da je ono što radim na Portalu humano, plemenito ili bog zna kako čovekoljubivo, zbog same činjenice da pokrivamo teme invalidnosti. Pretpostavljam da takav stav proizilazi iz humanitarnog modela invalidnosti (koji bi trebalo da je odavno prevaziđen) ili iz pukog nerazumevanja. Moj posao nije ništa humaniji od bilo kod drugog novinarskog posla, pa samim tim ne mislim ni da zahteva neku specifičniju motivaciju od tipičnog novinarskog istraživačkog poriva i potrebe za prenošenjem validnih i korisnih informacija. 

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad organizacije? Kako se promenio način na koji funkcionišete, na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodnom periodu?

Ivana: U periodu kada je proglašeno vanredno stanje, prema preporuci, pridržavale smo se rada od kuće. To nije u značajnoj meri uticalo na pružanje usluga i rad sa korisnicama. Kao i u redovnoj situaciji, usluge smo pružale svakog radnog dana putem mobilnog telefona (poziv, viber, sms), mejla i društvenih mreža. Za nas to nije bila novina. I pre vanrednog stanja smo pružale pristupačne usluge i podršku smo prilagođavale vrsti i stepenu invaliditeta, što znači da smo stvorile mogućnosti da nam se žene koje ne vide, ne čuju ili otežano govore, obrate bez problema. Poslednjih šest meseci radimo pola radnog vremena od kuće i pola radnog vremena iz kancelarije, većinu usluga i dalje pružamo mobilnim telefonom i putem interneta umesto licem u lice. Od početka vanrednog stanja do danas, došlo je do povećanja broja zahteva za gotovo svaku uslugu koju pružamo, a u isto vreme bilo je ogroman broj svih vrsta internet sastanaka i sve se to dešavalo u situaciji stalnog izazova, da se rad prilagodi promenama koje kao posledica COVID – 19 nastaju iz nedelje u nedelju.

U poređenju sa istim periodom prošle godine, beležimo značajan porast u broju pruženih usluga (npr. SOS služba pružila je 34,5% više usluga, pruženo je 168,42% više  usluga individualne psihološke podrške), primetan porast zahteva za usluge iz opština van Vojvodine i značajno je povećano učešće u onlajn događajima (sastanci, okrugli krug stolovi, konferencije itd).

Marijana: Portal o invalidnosti je onlajn medij, kreiranje sadržaja ni pre pandemije nije bilo uslovljeno boravkom u Redakciji niti kontaktima uživo, tako da period karantina i izolacije nije naročito izmenio sam način funkcionisanja, osim što ga je u izvesnoj meri intenzivirao, jer je došlo do masovnog izmeštanja u onlajn prostor. Tokom vanrednog stanja fokus je bio na temama mentalnog zdravlja i objavljivanju aktuelnih informacija o servisima podrške  kojima su osobe s invaliditetom mogle da se obrate u tom periodu. Tema pristupačnosti  odjednom se nije ticala samo osoba s invaliditetom, nego i svih drugih, pa je tokom pandemije postalo moguće mnoštvo onoga za šta su se osobe iz pokreta inače zalagale: rad od kuće, onlajn obrazovanje, zoom sastanci, video-striming kulturnih događaja, virtualne ture po muzejima... Kako se ta promena odigrala gotovo preko noći, ne začuđuje sveopšta zabrinutost osoba s invaliditetom da će novonastale privilegije biti ukinute čim izađemo iz pandemije. Dosta smo izveštavali o tim temama, ujedno prenoseći dešavanja iz sveta i ukazujući na to da ono što većina smatra vanrednim stanjem mnoge osobe s invaliditetom svakodnevno proživljavaju u redovnim okolnostima. Pokrenule smo instant rubriku pod nazivom Zabeleške iz karantina i pozvale smo žene s invaliditetom da pišu o svojoj svakodnevici tokom pandemije, o najvećim izazovima, emotivnim doživljajima, tačkama oslonca. Objavljeni tekstovi objedinjeni su u istoimenoj publikaciji koja je sada dostupna na srpskom i engleskom jeziku. Pdf se može preuzeti putem linka: Zabeleške iz karantina i Quarantine Notes.

Da li je COVID-19 pandemija dodatno uticala na položaj osoba sa invaliditetom i na koji način? Koja vrsta podrške se pokazala kao najpotrebnija i na koji način ju je pružala vaša organizacija?

Ivana: Ljudi za koje se najčešće smatra da su u najvećoj meri pod ozbiljnim rizikom jesu osobe sa invaliditetom. Iako invaliditet sam po sebi ne stavlja nekoga pod rizik od korona virusa, postoje invaliditeti i hronična stanja koja bolest čine opasnijom. Preduzimanje preventivnih mera može biti otežano. Neke osobe sa invaliditetom ne mogu da se izoluju kao drugi, jer im je potrebna kontinuirana asistencija u svakodnevnim zadacima. Pitanje je koliko su mere zaštite koje se propisuju kao važne moguće za žene sa invaliditetom? Da li je potpuna izolacija moguća ako je ženi sa invaliditetom potrebna asistencija? I kako izgleda izolacija u rezidencijalnim ustanovama u kojima su smeštene osobe sa invaliditetom?

Kada je proglašeno vanredno stanje, mnoge osobe sa invaliditetom su bile zabrinute ne samo zbog mogućnosti da se razbole, nego ih je brinulo i da li će sistemi podrške funkcionisati kako treba.  Nepristupačne komunikacije takođe izlaze na videlo, na primer, osobama oštećenog sluha onemogućeno je čitanje s usana, u okruženju u kome svi nose zaštitne maske.

Pored svega navedenog,ograničene su i mogućnosti za traženje podrške.

Tokom pandemije, usluge smo pružale u kontinuitetu, naročito psihološku podršku. Učestvovale smo u nekoliko kampanja i promovisale smo naše SOS kontakte, kako bi žene sa invaliditetom dobile informaciju da mogu da se obrate za podršku. U okviru projekta usmerenog na unapređenje podrške za žene sa invaliditetom izložene nasilju, koji realizujemo u saradnji sa Agencijom UN Women, uz podršku Evropske komisije, proizvedene su zaštitne maske za višekratnu upotrebu u skladu sa principima univerzalnog dizajna i pristupačnih komunikacija. Maske su distribuirane ženama oštećenog sluha i prevodiocima znakovnog jezika u 10 gradova Srbije. Sa ženama sa različitim vrstama invaliditeta  smo imale i onlajn radionice, razgovarale smo i o pristupačnim uslugama i poteškoćama sa kojima se suočavaju tokom pandemije.

Marijana: Rekla bih da je pandemija samo ispoljila ili dodatno naglasila diskriminaciju i izazove s kojima se osobe s invaliditetom inače suočavaju. Kao što sam već spomenula, pandemija je celokupno društvo privremeno suočila sa temom nepristupačnosti, životom u izolaciji, nedostatkom informacija, zabranom kretanja, uskraćivanjem medicinske podrške (osim u slučaju kovida) i drugih prava koja smo skloni da podrazumevamo, a sve to što je za većinsku populaciju bilo prolazno vanredno stanje, za mnoge osobe s invaliditetom je svakodnevica. U tom smislu, pandemija bi mogla biti poligon šire društvene promene, a ujedno i poziv da kao društvo vrednujemo iskustva osoba s invaliditetom i da iz njih učimo.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi za 2021. godinu?

Ivana: Svesne smo da su izazovi koje nam je donela kriza izazvana korona virusom i dalje prisutni. Trudićemo se da i u narednom period održimo kontinuitet i kvalitet u pružanju usluga i da adekvatno odgovorimo na potrebe korisnica. U planu nam je i da nastavimo da radimo na unapređenju usluga zaštite od nasilja u porodici za žene sa invaliditetom i da pored korisnica, nastavimo da radimo i sa predstavnicima institucija i donosiocima odluka.

Marijana: Nedavno smo na Portalu završili s objavljivanjem serijala tekstova o izazovima roditelja dece s invaliditetom, unutar kojih su date autentične izjave roditelja, njihova svedočanstva o diskriminaciji i izazovima socijalizacije, najčešće dileme i brige koje se ponavljaju. Materijal je prikupljen putem anonimne onlajn ankete, a ujedno je bio polazište za razgovor sa defektološkinjama i psihološkinjama koje daju odgovore, preporuke i usmerenja na osnovu iskustava iz prakse. Još jedan zanimljiv serijal je serijal tekstova o Osmom martu iz ugla žena s invaliditetom, unutar koga aktivistkinje iz različitih delova sveta preispituju važnost Međunarodnog dana žena, kao i prisustvo i vidljivost žena s invaliditetom unutar pokreta za ženska prava. Moguće je da će se na osnovu dosadašnjih tekstova iskristalisati još neka publikacija za štampu. Kao i do sada, ustaljenom dinamikom objavljujemo tekstove i prenosimo istraživanja na temu nasilja prema ženama s invaliditetom, seksualnim i reproduktivnim pravima. Uvek smo u potrazi za novim temama i sagovornicama čija iskustva utiču na promenu percepcije o invalidnosti.

Kako se finansira …IZ KRUGA — VOJVODINA, sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije?

Ivana: Organizacija se finansira projektno. Značajno je što imamo generalnu podršku holndske fondacije Mama Cash i nacionalne fondacije Rekonstrukcija ženski fond. Sarađujemo i sa UN agencijama (UNDP, UN WOMEN, UNFPA). A podršku kroz projekte dobijamo od Grada Novog Sada i Pokrajinske vlade.

Marijana: Svako može doprineti vidljivosti i čitanosti Portala deljenjem sadržaja putem društvenih mreža, ili učestvovati u samom kreiranju, bilo da će nam predložiti temu koju smatra relevantnom ili će nas povezati sa nekim čiju priču je važno čuti.

Značajan segment rada vaše organizacije su edukativne aktivnosti. Kako one izgledaju i na šta ste najviše fokusirani kada je edukacija u pitanju?

Ivana: Tokom prethodnih godina, organizovale smo brojne edukacije sa različite ciljne grupe. Najviše se fokusiramo na prevenciju i prepoznavanje nasilja nad ženama generalno i na prepoznavanje nasilja nad ženama sa invaliditetom. Radili smo sa mladima iz srednjih škola u Novom Sadu, sa studentima medijskih studija, psihologije i pedagogije sa Filozofskog fakulteta, sa studentima i studentkinjama smera specijalne edukacije i rehabilitacije Medicinskog fakulteta, ali i sa ženama sa invaliditeteom iz organizacija osoba sa invaliditetom širom Srbije. Sa predstavnicima institucija iz centara za socijalni rad, policije, pravosuđa i zdravstvenih ustanova organizovali smo obuke koje se tiču pristupačnih usluga zaštite od nasilja ženama sa invaliditetom, radili smo na njihovoj senzibilizaciji prilikom rada sa ženama sa različitim vrstama invaliditeta i u saradnji sa Društvom tumača i prevodilaca Ruke govore, smo organizovali osnovnu obuku znakovnog jezika.

Marijana: Portal sam po sebi predstavlja sveobuhvatnu bazu znanja o invalidnosti koja se neprekidno dopunjuje i veoma često tekstovi sa Portala jesu deo literature naših edukativnih programa. S tim u vezi je važno ne upasti u zamku puke teoretizacije, odnosno, ne dozvoliti da opet neko drugi piše o osobama s invaliditetom i interpretira njihova iskustva iz svoje privilegovane pozicije, nego da zaista obezbedimo prostor unutar koga osobe s invaliditetom govore iz sebe, svojim autentičnim glasovima, bez cenzure i uvažavajući ceo spektar različitosti (umesto homogenizacije na osnovu invaliditeta), što dopušta da zaista učimo jedni od drugih, u svojevrsnom bahtinovskom dijalogu. Neretko objavljujemo krajnje primenljive i upotrebljive tekstove iz oblasti psihologije komunikacije ili etikecije invalidnosti, koji daju jasne smernice za interakciju sa osobama s invaliditetom i odabir adekvatne terminologije, a to su ujedno principi koje demonstriramo kroz celokupan sadržaj Portala. S vremena na vreme objavljujemo i  analize drugih sadržaja: medijskih, filmskih ili reakcije na javne događaje koji produbljuju stereotipe, kako bismo podstakle kritičko promišljanje umesto pukog konzumiranja plasiranih sadržaja, jer nije svako bavljenje invalidnošću na korist osobama s invaliditetom.

Važan deo vaših aktivnosti čini i zagovaranje. Kako izgledaju vaše zagovaračke aktivnosti i postoje li neki rezultati na koje ste posebno ponosni?

Ivana: Od početka pandemije većina edukativnih i zagovaračkih akcija koje smo realizovali, realizovali smo onlajn. Tokom prošle godine smo inicirale promene u pravcu unapređenja seksualnih I reproduktivnih prava žena sa invaliditetom. U okviru projekta Izgradnja kapaciteta žena sa invaliditetom za zagovaranje njihovih seksualnih i reproduktivnih prava osnažile smo za samozastupanje i zagovaranje 59 žena sa različitim vrstama invaliditeta iz pet opština u Srbiji (u saradnji sa UNFPA). Jedan od rezultata je izmeštanje hidraulične ginekološke stolice u bolnici u Vranju, iz crvene COVID zone u zelenu i mogućnost da žene sa invaliditetom mogu bez problema da odlaze na ginekološke preglede. Posebno smo ponosne na uspostavljanje Inicijative žena sa invaliditetom za zagovaranje seksualnih i reporduktivnih prava. Uspele smo da obetbedimo 33 android telefona za žene sa invaliditetom, za učešće u onlajn sastancima Inicijative.

Da li sarađujete sa drugim neprofitnim organizacijama, kojim i na koji način?

Ivana: Organizacija sarađuje sa organizajama osoba sa invaliditetom i sa ženskim organizacijama, ne samo sa teritorije Vojvodine, već iz cele Srbije. …IZ KRUGA – VOJVODINA je deo nacionalne Mreže Žene protiv nasilja koja okuplja udruženja koja pružaju direktnu podršku ženama sa iskustvom nasilja u porodici ili se nasiljem prema ženama bave putem istraživanja i zagovaranja ženskih prava na život bez nasilja. Deo smo i Mreže SOS Vojvodina, koju čini 5 organizacija sa teritorije Vojvodine koje pružaju usluge za žene koje su preživele rodno zasnovano nasilje. Pored toga deo smo i Balkanske nezavisne mreže organizacija osoba sa invaliditetom.

Marijana: Sarađujemo sa mnogobrojnim udruženjima i organizacijama osoba s invaliditetom, pratimo njihove aktivnosti, izveštavamo o događajima koje organizuju i nastojimo da promovišemo njihov rad putem Portala.  U okviru prošlogodišnjeg projekta Medijska promocija aktivizma osoba sa invaliditetom u Vojvodini  objavili smo četrdesetak priloga o različitim organizacijama iz Vojvodine, njihovom istorijatu, najznačajnijim projektima i aktivnostima, što je doprinelo širenju naše saradničke mreže. Organizacije osoba s invaliditetom iz zemlje i regiona uvek nam mogu poslati dopis o aktuelnim dešavanjima, kako bismo zajedno pronašli najbolji način za njihovo prezentovanje.

Šta su najveći uspesi koje je organizacija ostvarila u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Ivana: … IZ KRUGA — VOJVODINA je prepoznata po svojim zalaganjima za afirmaciju socijalnog modela invalidnosti i vrednovanju različitosti uopšte. Posebno nam je važno pitanje ljudskih prava žena sa invaliditetom, politike invalidnosti unutar ženskog pokreta i van njega i smanjenje stope nasilja nad ženama u Srbiji.  Trud i rad svih nas je prepoznat, što pokazuju i neke od nagrada koje smo dobili. Organizacija je 2015. godine dobila Priznanje u oblasti ravnopravnosti polova Pokrajinskog sekretarijata za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost polova za poseban doprionos u ostvarivanju politike jednakih mogućnosti za žene s invaliditetm u oblastima socijalne zaštite, informisanja, obrazovanja i zaštite žena s invaliditetom od porodičnog nasilja.

Iste godine, osnivačica Organizacije Svjetlana Timotić, je dobila još dve nagrade. Prva je, nagrada Žene imaju krila, koja se dodeljuje ženama širom sveta za hrabrost i zalaganja u oblasti kojom se bave. Nakon toga je usledilo priznanje za toleranciju, koje dodeljuje Fondacija Plavi Dunav za posvećenost  i napore u oblasti tolerancije, ljudskih prava i promocije različitosti.

Marijana: Tekst Lako je ući, veoma teško izaći: Marijana Ristić o životu u rezidencijalnim ustanovama u Srbiji nagrađen je Godišnjom novinarskom nagradom za toleranciju koju zajednički dodeljuju Poverenica za zaštitu ravnopravnosti i šef Misije OEBS-a u Srbiji (2018), a tekst O seksualnom razvoju mladih žena sa invaliditetom u Srbiji – Iz ličnog iskustva nagrađen je Cvetom jednakosti, novinarskom nagradom koju dodeljuje Udruženje distrofičara Zlatiborskog okruga Užice (2019).  Priznanja jesu važna i neosporno je da doprinose motivaciji za dalji rad, ali istinskim uspehom smatrala bih opipljiv uticaj teksta na realan život pojedinca, a nisam sigurna da li novinarski tekst danas može imati takvu moć kao, na primer, u slučaju Neli Blaj.