Ženski centar Užice je organizacija posvećena unapređenju prava i položaja žena u svim sferama života i rada sa posebnim osvrtom na ekonomsko osnaživanje i pružanje usluga ženama u situaciji porodičnog i partnerskog nasilja. Njihov rad se zasniva na feminističkim principima. Organizacija je osnovana 1998. godina kao rezultat inicijative 15 žena iz lokalne sredine, kako bi progovorile o realnom položaju žena i zajedničkim delovanjem doprinele aktiviranju žena u lokalnoj sredini.

Od 2015. godine, Ženski centar Užice pruža uslugu SOS telefona za žrtve porodičnog i partnerskog nasilja i jedina je takva specijalizovana usluga na teritoriji Zlatiborskog okruga. U okviru ove usluge korisnicama pružaju psihosocijalnu pomoć i podršku, pravnu pomoć, prikupljaju i obrađuju podatke u svrhu praćenja rada institucija u sferi zaštite od nasilja i javnog zagovaranja za efikasniju zaštitu. Takođe aktivno rade i sa mladima, kako bi se preveniralo rodno zasnovano nasilje, podizala svest javnosti  o fenomenu nasilja i kako bi se uticalo na osvešćivanje seoskih žena o diskriminaciji i nasilju nad ženama.

Njihov Ekonomski program ostvaruje nekoliko značajnih ciljeva: zapošljava žena iz teško zapošljivih grupa  sa posebnim akcentom na žene koje nisu konkurentne na tržištu rada i žene sa invaliditetom,  čiji potencijal nije nedovoljno prepoznat u zajednici. U okviru programa je razvijen inovativni centar za prikupljanje i reciklažu tekstila – Retex, kao odgovor na socijalne potrebe zajednice, zaštitu životne sredine i zapošljavanje žena iz teško zapošljivih i ranjivih grupa.

Sa predsednicom Ženskog centra Užice Radmilom Gujaničić, menadžerkom projekta “Retex” Marinom Tucović i koordinatorkom SOS telefona Ženskog centra Užice Vesnom Bogdanović razgovarali smo o važnosti transparentnog rada organizacija, o povezivanju sa zajednicom, a otkrile su nam na koja postignuća u svom radu su najponosnije.

Šta za vas znači transparentnost?

Radmila Gujaničić:  Zbog ciljeva koji u svom radu ostvarujemo od izuzetnog značaja je da budemo otvoreni u odnosu na zajednicu u kojoj delujemo ali i unutar same organizacije. S obzirom na osetljivost i ranjivost grupe žena kojima pružamo podršku, poseban akcenat se stavlja upravo na tu transparentnost u odnosu na naše korisnice. Korisnice koje se javljaju na naš SOS telefon ali i one kojima pružamo individualnu podršku u slučajevima porodičnog nasilja imaju apsolutno pravo na poverljivost informacija, anonimnost i sigurnost. Izgrađeno poverenje se iskazuje kroz broj žena koje nam se obrate za pomoć i kroz broj pruženih usluga. Na takav način gradimo poverenje prema našem radu, jer je upravo razlog našeg višegodišnjeg postojanja obostrano izgrađeno poverenje.

Marina Tucović: Građani su prepoznali značaj našeg rada i to se vdi i po količini donirane garderobe i kućnog tekstila, kao i po broju građana koji koriste usluge našeg humanitarnog servisa. Mesečno u servis za reciklažu uđe i do tonu i po tekstila i odevnih predmeta.

Humanitarni servis dugi niz godina koristi na godišnjem nivou 280 porodica. Naš rad se zasniva na transparentnosti i dugogodišnjem poverenju u zajednici.

Kako ste povezani sa zajednicom?

Radmila Gujaničić: Saradnju sa medjima na teritoriji Zlatiborskog okruga opisujem kao jako dobru, naš rad prate od samog osnivanja. Tome u prilog govori činjenica da na godišnjem nivou imamo oko 27 medijskih priloga. Posebno bih istakla značaj saradnje sa Nacionalnom službom za zapošljavanje (od 2000. godine kontinuirano) koja je važna za program Ekonomskog osnaživanja žena, ali i za održivost rada Retex-a, prvenstveno kroz aktivne mere zapošljavanja. Pored toga imamo dobru saradnju sa školama, vrtićima, javnim preduzećima, Regionalnom razvojnom agencijom Zlatibor i drugim relevantnim akterima našeg društva.

Udruživanje sredstava donatora, državnih sredstava, dobra volje zajednice i našu aktivnu podršku davale su i daju značajne rezultate u zapošljavanju žena iz teško zapošljivih grupa.

Od 2000. godine, u saradnji sa AŽIN-om, aktivno učestvujemo u osnivanju i podizanju kapaciteta drugih ženskih organizacija na teritoriji Zlatiborskog okruga. Prvi ciklus ove saradnje rezultirao je osnivanjem nekoliko ženskih organizacija (Ženska inicijativa Priboj, Centar za devojke Prijepolje, Centar za devojke Užice, Požeška akcija žena, Ženski centar Bajina Bašta).

Na koja postignuća ste najponosniji?

Marina Tucović: Ono na šta sam najponosnija kada je u pitanju naš rad prvenstveno je tim žena koje čine Retex, koji postoji već 11. godina. Oko 20 žena prošlo je kroz ovaj program, a ono što uvek ističem sa osmehom jeste podatak da su dve žene stekle pravo na invalidsku penziju, samo kroz rad u našem servisu. Radimo nešto što je u našoj zemlji autentično, a istovremeno smo okrenuti prema zajednici i zaštiti životne sredine.

Radmila Gujaničić: Sa ponosom ističem rezultate našeg delovanja u seoskim sredinama, kako bi se žene udružile u neformalne ili formalne grupe. Ova inicijativa započeta je 2007. godine, a do danas se razvilo 12 seoskih udruženja u jugozapadnoj Srbiji. Ponosna sam na našu autentičnost i prepoznatljivost u lokalnoj zajednici, na jedinstven spoj profesionalnosti i aktivističkog duha. Za nas je svaka žena podjednako važna.

Kroz tri sprovedena projekta investiralo se u opremu za ostvarivanje ekonomskih inicijativa seoskih žena (oko 70.000 dolara). Ovakvi projekti doprineli su olakšavanju rada žena na selu i povećale njihovu konkurentnost na tržištu.

Vesna Bogdanović: S obzirom na ranjivost kategorije žena kojima pružamo podršku, najponosnija sam na sve one žene koje iz naših prostorija izađu osnažene i ohrabrene sa rečenicama Mi bez vas ne bismo uspele i Hvala vam što postojite. Postajemo neraskidivo povezane sa svim tim ženama, a to je i te kako veliki pokazatelj uspeha i kvaliteta našeg rada. Naš cilj je da zajedničkim delovanjem ženskih organizacija doprinesemo rađanju nulte generacije u kojoj rodno zasnovane razlike neće biti prisutne.

Koji su najveći izazovi sa kojima se susreću neprofitne organizacije u Srbiji?

Radmila Gujaničić: Prostor za delovanje organizacija civilnog društva poslednjih godina je sužen. Neke od usluga koje se uspostave donacijama ne postignu svoju potpunu održivost nakon što lokalne samouprave ne preuzmu svoju obavezu finansiranja. Netransparentni konkursi i neravnopravna rasporela budžetskih sredstava još jedan su od izazova sa kojima se organizacije civilnog društva sreću. Godinama unazad naša organizacija sprovodi zagovaračke aktivnosti vezano za regionalizaciju usluge SOS telefona za žrtve porodičkog i partnerskog nasilja, kao i za osnivanje regionalne sigurne kuće. Zagovarački proces otpočet je 2012. godine, a sve do danas do regionlizacije SOS telefona još uvek nije došlo.

Na koje sve načine pokazujete transparentnost u radu?

Vesna Bogdanović: Poštovanje zakonske regulative, usvajanje neophodnih pravila i procedura specifičnih za našu oblast rada neizostavan su preduslov za transparentan način rada. Pitanje transparentnosti organizacija civilnog društva posebno je važno, zbog opterećenosti problemom nepoverenja u sektor, ispitivanje validnosti rada i tačnosti podataka. Naši podaci koji se tiču broja poziva na SOS telefon, broja korisnica su dostupni i proverivi. Trenutno radimo na unapređenju i modernizaciji sajta ŽCU, ažurno vodimo Facebook i Instagram profil naše organizacije. Pravovremeno i istinito objavljujemo sve značajne informacije, najavljujemo događaje, što je u današnje digitalno doba jako značajno. Podršku žrtvama nasilja pružamo i online, putem digitalnih platformi, Facebook Messinger, Instagram, Viber, gmail, gde nam se žene mogu obratiti za pomoć, što se neretko i dešava.

Radmila Gujaničić: Na godišnjem nivou vršimo reviziju celokupnog finansijskog poslovanja, prateći aktuelne potrebe održavamo sednice Upravnog odbora organizacije. Svakako su saopštenja za javnost, broj objava na društvenim mrežama validan pokazatelj transparentnog rada.

Koji su benefiti koje platforma Neprofitne.rs donosi za neprofitni sektor u Srbiji?

Radmila Gujaničić: Platforma prvenstveno donosi mogućnost za još jedan dodatan vid promocije i jedinstveno mesto za prezentaciju organizacija civilnog društva. Interesentan je i taj metod označavanja različitog nivou transparentnosti i aktivnosti na ovoj platformi. Važno je da uspostavimo poverenje donatora na ovaj način ali i poverenje čitave zajednice, u tome prezentacija na Neprofitne.rs umnogome može pomoći.  

Šta mislite da je potrebno uraditi za podizanje transparentnosti u radu organizacija i poverenja u sektor?

Radmila Gujaničić: Kako bi postigli veći nivo poverenja u sektor, potrebno je da se uspostavi saradnja svih aktera društva, ali ne na bazi interesa, već radi ostvarivanja širih benefita za zajednicu. Svako od nas u sebi treba da razvije osećaj za zajednicu kao jedan viši cilj, izvan svakog od nas. Nikako ne treba da dozvolimo da postanemo zatvorena zajednica koja je dovoljna sama sebi i da svoje delovanje svodimo na realizaciju projektnih aktivnosti, već da nam otvorenost i odgovornost ka široj zajednici bude opšti zajednički cilj. Često volim da citiram reči Sonje Drljević, koja je govorila „koračić po koračić, pa oblačić“. Svako od nas malim koracima i delima, daje veliki doprinos zajednici.