Udruženje „Živimo zajedno” osnovano je pre više od dve decenije kao odgovor na potrebe dece sa težim smetnjama u razvoju, sa ciljem da se obezbedi njihov kvalitetniji život.

Danas, aktivnosti udruženja obuhvataju dnevni, edukativni, radni i info-centar, kao i brojne radionice i servise. Realizuju se programi podrške roditeljima, programi treninga za samostalan život, uz pružanje podrške svim korisnicima u svakodnevnom životu.

Sa direktorkom udruženja Anom Kozić popričali smo na temu transparentnosti njihove organizacije, izazovima sa kojima se najčešće susreću, ali smo otkrili i na koja postignuća su najviše ponosni tokom 24 godine svog postojanja.

Šta za vas znači transparentnost?

Ana: Za nas transparentnost znači otvorenost, vidljivost, dostupnost informacija, odgovornost prema nama samima (organizaciji, zaposlenima i korisnicima), saradnicima, volonterima, partnerima i društvu u celini. Poslujući na ovakav način gradimo poverenje zajednice prema našem načinu rada, vrednostima koje promovišemo, ciljevima i misiji našeg udruženja. Osim otvorenosti u samom radu, otvoreni smo i za nove prilike, projekte, saradnje koje nas motivišu da dalje napredujemo u ostvarivanju naših ciljeva.

Kako ste povezani sa zajednicom?

Ana: S obzirom na to da je jedan od glavnih ciljeva naše organizacije inkluzija korisnika u sve segmente društva, odnosno da postanu punopravni članovi zajednice, izuzetno nam je bitno da mi kao udruženje gajimo i održavamo kvalitetne odnose sa akterima u zajednici. Saradnjom sa ustanovama socijalne zaštite i drugim relevantnim institucijama, prepoznati smo kao produžena ruka socijalne zaštite iz nevladinog sektora. Kroz zajedničke akcije i aktivnosti sa sugrađanima (pre svega na polju reciklaže) u koje su uključeni korisnici, zajedno se borimo za bolji kvalitet života osoba sa invaliditetom.

Iako našim aktivnostima u Beogradu (i u Golubincima) delujemo lokalno, našu dobru praksu i iskustvo stečeno u radu sa korisnicima smo preneli i na druge organizacije osoba sa intelektualnim smetnjama u razvoju. Na taj način naš sistem rada je prepoznat u zajednici i donosi pozitivne promene za osobe sa invaliditetom širom Srbije.  

Vrata udruženja su svakodnevno otvorena za sve zainteresovane građane, a dostupni smo i putem besplatnog broja 0800 201 202 za korisnike, roditelje, saradnike…

Na raspolaganju smo studentima različitih fakulteta (FASPER, FPN, Filozofski fakultet i Visoka škola socijalnog rada) koji mogu svoju praksu obavljati u našem udruženju, čime predstavljamo nastavno-naučnu bazu za veliki broj studenata.

Na koja postignuća ste najponosniji?

Ana: Ponosni smo pre svega što je za 24 godine rada kroz udruženje prošlo preko 1.000 korisnika, odnosno porodica osoba sa intelektualnim smetnjama u razvoju kojima je pružen neki oblik pomoći i podrške. U tom periodu, između ostalog, realizovali smo preko 160 projekata, dve međunarodne konferencije za osobe sa smetnjama u razvoju, brojne manifestacije, a kao članovi različitih radnih grupa učestvovali smo u oblikovanju novih politika u oblasti socijalne zaštite, kontinuirano smo pružali podršku direktnim korisnicima u cilju poboljšanja kvaliteta njihovih života…

Od 2005. počeli smo sa struktuiranim aktivnostima koje su kasnije pretočene u program Škola životnih veština usmeren na osposobljavanje korisnika za što samostalniji život. Brojne edukativne, radno-okupacione, umetničke, sportske i aktivnosti psiho-socijalne podrške programa kreirane su u skladu sa mogućnostima, potrebama, interesovanjima i sklonostima korisnika koji su velikim delom sami učestvovali u oblikovanju sadržaja.

Poslednjih 7 godina aktivno radimo na osnaživanju i osamostaljivanju korisnika u životnoj i radnoj zajednici „Oaza Golubinci“ koju smo osnovali pomoću stranih donacija, u mestu nadomak Beograda, u Golubincima kod Stare Pazove. Cilj nam je da u budućnosti možemo da ponudimo alternativu trajnom smeštaju u institucije. Želimo da naši korisnici kvalitetno provedu vreme (nakon smrti roditelja) u toplom, porodičnom okruženju. Mnogi korisnici koji su već boravili u Oazi pokazali su značajni napredak u veštinama osamostaljivanja.

Udruženje se godinama bavi reciklažom, kao jednom od radno-okupacionih aktivnosti u udruženju koja se pokazala višestruko korisnom za korisnike. Veliki broj građana, firmi i institucija sakuplja reciklažni materijal koji udruženje svakodnevno preuzima i time obezbeđuje održivost pojedinih aktivnosti udruženja. Baveći se poslovima iz oblasti zaštite životne sredine, omogućili smo da se veliki broj naših korisnika zaposli preko javnih radova i na taj način zaradi svoju prvu platu.

Izuzetno smo ponosni na naše korisnike koji su ostvarili uspehe u dramskoj sekciji (5 predstava koje su izvođene na skoro svim velikim scenama u Beogradu i šire, i brojne osvojene nagrade na domaćim i međunarodnim festivalima), sportskoj sekciji (osvojene 1. nagrade iz košarke, stonog tenisa, kuglanja, boćanja…), radovi korisnika nastalih na kreativnoj sekciji su izlagani na različitim izložbama na kojima su osvajali nagrade…, ali smo ponosni i na sve male pobede naših korisnika kada savladaju novu veštinu ili prevaziđu određenu prepreku.

Koji su najveći izazovi sa kojima se susreću neprofitne organizacije u Srbiji?

Ana: Kako opstati, odnosno kako obezbediti dugoročnu održivost aktivnosti usmerenih na poboljšanje različitih grupa korisnika. (Ne)Održivost se pre svega odnosi na nepristupačnost različitim fondovima, sredstvima iz inostranstva i kontinuiranim donacijama. U našoj dosadašnjoj praksi, češće smo raspolagali sredstvima iz domaćih fondova i izvora, kao i budžetskim sredstvima RS koja su najčešće nedovoljna za realizaciju planiranih aktivnosti. Osim samih nedostajućih sredstava, postoji velika neizvesnost u pogledu budućih projekata i aktivnosti. Zbog nedostatka finansija, neretko se dešava da organizacije odstupaju od svojih primarnih ciljeva ne bi li uspeli da obezbede nova sredstva za nastavak rada.

Takođe, veliki izazov je i nepoverenje koje građani imaju u neprofitni sektor. Iako nam je jasno odakle to nepoverenje dolazi, stavljanje svih neprofitnih organizacija u isti koš dovodi do društva u kom nema napretka.

Na koje sve načine pokazujete transparentnost u radu?

Ana: Vrata našeg udruženja su otvorena svakodnevno za sve zainteresovane građane, komšije, saradnike, korisnike, roditelje, volontere, donatore... Uvek je moguće doći i upoznati se sa našim načinom rada na licu mesta. Ta vrsta otvorenosti organizacije je prava retkost, pogotovo u našoj oblasti delovanja.

Preko naših kanala komunikacije – društvenih mreža i sajta udruženja, kao i besplatne telefonske linije  (0800-201202) i mail-a, moguće je informisati se o svim aktivnostima, sadržajima i programima udruženja.

Naši direktni korisnici – osobe sa intelektualnim smetnjama u razvoju i njihovi roditelji, kao i saradnici, partneri, donatori... imaju svoje prestavnike u organima upravljanja i na taj način se povećava transparentnost rada organizacije među svim interesnim stranama.

Udruženje sprovodi programe i projekte koji podležu redovnoj kontroli i izveštavanju, a neretko i reviziji nezavisnih revizorskih kuća. Dostupnost informacija i ažurnost u radu su nam do sada doneli pozitivne ocene donatora.

Koji su benefiti koje platforma Neprofitne.rs donosi za neprofitni sektor u Srbiji?

Ana: Platforma može biti mesto na kome će se ponovo izgraditi poverenje u neprofitni sektor. Kroz dostupne informacije o programima, aktivnostima i finansijama povećava se transparentnost organizacija, prepoznaje se kvalitet i kontinuitet u radu. Platforma omogućava donatorima da se upoznaju i lakše povežu sa organizacijama koje dele njihove vrednosti. Organizacije koje su već registrovane na platformi mogu motivisati i druge da učine isto i budu transparentnije.

Šta mislite da je potrebno uraditi za podizanje transparentnosti u radu organizacija i poverenja u sektor?

Ana: Potrebno je da same organizacije shvate kolika je odgovornost koju imaju u kreiranju budućnosti i rešavanju bitnih društvenih pitanja, i da svojim primerom podstiču druge na transparentnost. Takođe, potrebno da je da donatori i javnost podrže transparentne organizacije u njihovom radu, naglašavajući značaj koju transparentnost ima u međusobnoj saradnji. Transparentnost mora biti dvosmerna.