Prošlog petka je u Vladi Republike Srbije održana prva sednica Saveta za filantropiju.

Osnivanje Saveta je predložila Koalicija za dobročinstvo (čiji je deo i Catalyst Balkans), a prihvatila predsednica Vlade Ana Brnabić.

Pored predstavnika institucija, članovi Saveta su i predstavnici neprofitnih organizacija iz Koalicije za dobročinstvo: Fondacija Ana i Vlade Divac (Ana Koeshall), Trag fondacija (Biljana Dakić Đorđević), Catalyst Balkans (Aleksandra Vesić), Srpski filantropski forum (Suzana Đorđević), Smart kolektiv (Neven Marinović), Forum za odgovorno poslovanje (Dejan Turk), kao i Fond B92 (Veran Matić). (Svi članovi Saveta su angažovani volonterski i ne primaju nikakvu nadoknadu.)

Naše planove za Savet smo objavili pre nedelju dana i u njima govorimo o 3 oblasti u kojima je potrebno promeniti zakonodavni okvir da bismo razvili kulturu davanja: izveštavanje i transparentnost, volontiranje i, dugoročno, poreska politika.

 
Šta to konkretno iz Catalystove perspektive znači za donatore i organizacije koje prikupljaju sredstva?

Izveštavanje i transparentnost

Znate li kako pravimo naš godišnji izveštaj o dobročinstvu? Ne tako što analiziramo zvanične podatke, jer oni nisu dostupni. Sve neprofitne organizacije (registrovana udruženja i fondacije) prijavljuju donacije koje su dobile u svojim finansijskim izveštajima, ali su ti podaci prikazani samo kao ukupna suma. Podaci o vrsti donatora, nažalost, ne postoje.

Pošto zvanični podaci nisu dostupni, Catalyst svakodnevno analizira press clipping i dobija podatke direktno od najvećih donatora i neprofitnih organizacija, kako bismo povećali transparentnost sektora. To je izuzetno komplikovan proces koji zahteva vrlo intenzivan rad. Postojanje zvaničnih podataka bi omogućilo da svi mnogo lakše i preciznije upoznamo kulturu davanja u Srbiji.

Prema postojećoj regulativi, kompanijama se kao rashod priznaju donacije do visine od 5 odsto ukupnog njihovog prihoda, ali nam finansijski izveštaji ne govore precizno o tome. S obzirom na to da ne postoje olakšice za fizička lica, tako nije postojao ni podsticaj da država uopšte prikuplja podatke o njima.

Postojanje ovih podataka je višestruko važno:

  1. upoznajemo bolje kulturu davanja i način na koji se donira u Srbiji,

  2. donosimo kao donatori i neprofitne organizacije bolje odluke,

  3. gradimo poverenje u sektor, zasnovano na otvorenosti i punoj transparentnosti.

Kada bi postojali zvanični podaci o ovome, videli bismo da su slučajevi prevara (poput priče o Fondaciji Katarine Rebrače, po prvostepenoj presudi) kojima se najviše pažnje pridaje samo izuzetak - videli bismo da kompanije i građani čine dobra dela svakodnevno. Štaviše, ovi podaci bi pomogli da se prevare spreče.

Na Savetu ćemo predložiti unapređen formular finansijskih izveštaja koji će omogućiti veći nivo transparentnosti i tako ojačati poverenje. (Ne, ove izmene neće učiniti izveštavanje komplikovanijim.)

Volontiranje

Novac nije jedina stvar koju doniramo. Često umesto novca doniramo - svoje vreme.

Nekoliko neprofitnih organizacija od starta je stava da je Zakon o volontiranju iz 2010. godine postavljen na pogrešan način. Volontiranje posmatra kao radno-pravni odnos, namaće nepotrebne obaveze i troškove organizatorima volontiranja i tako obeshrabruje i organizatore i volontere, a posebno korporativno volontiranje. Uz sve te troškove i propisane kazne, Zakon se gotovo ni ne primenjuje.

Postojanje Saveta za filantropiju je prilika da se volontiranje ponovo stavi na dnevni red nadležnih ministarstava (prvenstveno Ministarstva socijalne politike, ali i Ministarstva omladine).

Poreska politika

Prema našem izveštaju o dobročinstvu - Srbija daruje 2017, u Srbiji je primetan konstantan rast dobrotvornih donacija, izuzev blagog pada 2016. Tako su građani i kompanije u prethodnoj godini donirali preko 27 miliona evra za opšte dobro.

Ali, da li je možda moglo da bude još više donacija? Da, uz drugačiju poresku politiku. (Za čiju promenu je potrebno vreme.)

Trenutno imamo situaciju u kojoj:

  1. kompanije, iako načelno imaju pravo na poreske olakšice, to pravo ne koriste zbog komplikovanih administrativnih procedura,

  2. uz Albaniju, Srbija je jedina zemlja u regionu koja nema nikakve poreske olakšice za fizička lica koja doniraju,

  3. u velikom broju slučajeva, donatori plaćaju PDV na doniranu robu iako je u pitanju opšte dobro.

Ovo je, naravno, dugoročan cilj i na njemu ćemo raditi sigurno više godina. Sa analizama ćemo početi već ove kako bismo imali tačnu računicu. Ovo su naši načelni ciljevi koji se tiču poreske politike.

Olakšane procedure za poreske olakšice za pravna lica

Sve počinje od člana 15. Zakona o porezu na dobit pravnih lica. U njemu ja definisana javna korist, odnosno oblasti za koje kompanije mogu da doniraju do pet odsto od svog ukupnog prihoda, da bi im se donacije tretirale kao rashod. Međutim, ni u Zakonu ni u kasnijim podzakonskim aktima nije objašnjen mehanizam za njegovu primenu.

Zato prema istraživanju Trag fondacije i Catalyst Balkans, čak 55% kompanija nailazi na prepreke pri pokušaju da dobiju poreske olakšice. Najveći problemi su što same Poreske uprave ne mogu da im daju bliže informacije šta su dozvoljeni rashodi, nejasna je procedura, i šta su dokazi da je donacija data za odgovarajuću namenu.

Kroz Savet ćemo pomoći Poreskoj upravi da izradi uputstva i obrasce kako bi kompanije mogle lakše da prijave svoje donacije i budu oslobođene poreza, u skladu sa zakonom.

Uvesti olakšice za fizička lica

Sa druge strane, poreske olakšice za fizička lica uopšte i ne postoje. Srbija i Albanija su jedine zemlje regiona i među retkima u Evropi koje ne podstiču fizička lica da doniraju (u BiH od fizičkih lica samo preduzetnici imaju pravo na poreske olakšice kada doniraju).

Dugoročno ukinuti PDV kod donacija

PDV je možda i najveća tema ovde. Posebno kada je reč o donacijama gde se kao primalac pojavljuju vlasti i institucije, što je slučaj u 41,8% vrednosti svih donacija.

Na primer, svaki put kada neka kompanija donira aparat bolnici ili računare školi, donator pored toga što je nešto donirao državi (instituciji čiji je osnivač država), istoj toj državi da i 20% vrednosti donacije, za PDV.

To se desilo kada su četiri IT kompanije (Comtrade, Telegroup, Saga i S&T) donirale Ministarstvu prosvete laptopove za PISA testiranja učenika. Povrh svoje donacije, platile su na sve te laptopove i PDV.

Čak i kada govorimo o malim, preduzetničkim radnjama, poput pekare Arena koju drži Ferhat Hođaj iz Prijepolja. Ferhata ste sigurno upamtili sa društvenih mreža - on je onaj plemeniti čovek koji je u izlog svoje pekare stavio natpis da svi siromašni sugrađani, koje ne mogu sebi da priušte hleb, mogu da ga dobiju besplatno kod njega.

Divan i plemenit gest jednog običnog čoveka koji bi svako podržao, zar ne? A onda mu je pokucala Poreska na vrata i rekla mu da na svaku veknu hleba koju je donirao mora da plati PDV. Da li je ovo u redu?

Dobra stvar je da smo u prethodnom periodu videli i spremnost da se stvari promene - pa je bilo nekoliko pojedinačnih slučajeva kada su donatori bili oslobođeni PDV-a. Na prvom mestu mislimo na kompaniju Tarket i na udruženje NURDOR.

Tarket je galeriji Matice srpske donirao umetnička dela u vrednosti od 450 hiljada evra. Pravo kulturno blago. Srećom, Vlada je oslobodila Tarket PDV-a.

NURDOR svi znate - vrhunac njihovog rada i verovatno najveći dobrotvorni projekat u regionu u poslednjoj deceniji je onkološko odeljenje dečje bolnice koje su izgradili u Nišu. Dakle, napravili su čitavu zgradu i potpuno je opremili za lečenje dece koja žive sa rakom. To su učinili uz pomoć brojnih kompanija, ali prevashodno običnih građana koji su zajedno donirajući postigli ovako nešto.

Ipak, imali su jedan problem - njihove planove je ugrozila naplata PDV-a, i morali su da sprovedu veliku kampanju i da utroše ogromnu energiju da bi im Ministarstvo zdravlja vratilo PDV kroz donaciju.

Ovakvo ad hoc rešenje, iako je na kraju ispravno rešeno, zahtevalo je previše energije i svakako nije održivo. Stvar se mora sistemski urediti i svi projekti od javnog interesa za koje se donira, treba da budu oslobođeni PDV-a.

Od Ferhata Poreska ne bi trebalo da traži da plati PDV na hleb koji je donirao siromašnima. NURDOR ne treba da troši energiju i moli Ministarstvo da im vrati PDV od kog bi mogli da izgrade još ceo jedan sprat za lečenje dece obolele od raka.

Posebno je velika šteta što je kompanijama jeftinije da bace hranu i robu, nego da je doniraju. Zamislite koliko bi domaća udruženja koja pomažu ugroženima i siromašnima mogla više da prikupe i učine kada bi ovo bilo drugačije?

Šta ćemo odmah da uradimo?

Ovo su najvažnije stvari koje želimo i planiramo da sprovedemo u Savetu. Na ovoj prvoj sednici su donete odluke o njegovom konstituisanju i poslovniku, a u narednim nedeljama će se doneti akcioni plan i formirati radne grupe. Ovo je proces koji će sigurno potrajati.

Konkretna stvar koja se odmah dešava je Nacionalni dan davanja - koji sprovodi Srpski filantropski forum, a ove godine će se održati pod pokroviteljstvom predsednice Vlade. Kampanja će biti lansirana ove nedelje - pažljivo pratite aktivnosti SFF-a.

Šta još možemo da uradimo?

Da sumiramo - u Savetu za filantropiju ćemo se zalagati za:

  1. preciznije izveštavanje o doniranju - da sve bude transparentno i da izgradimo poverenje,

  2. promenjen okvir za volontiranje - da se svi fokusiramo na opšte dobro, umesto na birokratiju,

  3. poresku politiku koja podstiče, a ne kažnjava doniranje - da imamo više dobročinstva u Srbiji.

Pored aktivnosti u Savetu, Koalicija za dobročinstvo, uz podršku USAID-a, radiće u naredne 3 i po godine i na razvoju infrastrukture i promociji kulture davanja.

Takođe, naš cilj je da sve predloge formulišemo zajedno sa sektorom. Ukoliko imate predlog za unapređenje naše agende i konkretnih mera, ostavite ih u komentaru ili nam se javite na okvirzadavanje@divac.com ili office@catalystbalkans.org. Šta još možemo da učinimo da bismo razvili dobročinstvo u Srbiji?