Kako je virus Covid-19 još uvek prisutan u našim životima, napravili smo svojevrstan osvrt na neprofitne organizacije iz regiona koje su nam tokom 2020. i 2021. godine objasnile kako je pandemija uticala na njihov rad, svakodnevne aktivnosti, ali i živote uopšte.

Moguće je da neke od njihovih sistemskih adaptacija na nove okolnosti inspirišu i druge organizacije koje se susretnu sa ovim tekstom da osmisle nove načine ili primene neke od postojećih primera u svoje programske aktivnosti.

U današnjem tekstu, moći ćeš da upoznaš neke od istaknutih organizacija sa Zapadnog Balkana, kao i njihove metode prilagođavanja novoj normalnosti.

U intervjuu sa organizacijom „Svetionik“ koja od 2006. godine radi na pokretanju pozitivnih promena u Novom Pazaru i celom Sandžaku smo od njihovih članova saznali detalje o radu usled virusa Covid-19.

Programska koordinatorka ovog udruženja Nusreta Brunčević otkrila nam je kako je pandemija uticala na rad „Svetionika“. 

Nusreta: Gotovo da nismo imali prostora za odmor i cio fokus nam je bio kako da olakšamo ljudima koji su na kućnoj terapiji i doktorima koji su u bolnici. Sredstva koja su dolazila do nas smo usmjeravali na kupovinu aparata, maski, medicinske opreme uopšteno i onda smo to nosili u naše bolnice u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Priboju, Prijepolju i seoskim ambulantama. Oni građani koji su u toku pandemije izgubili posao ili bili bolesni, dobijali su humanitarne pakete i druge vrste pomoći, poput donošenja lijekova i slično.

Predsednik udruženja „Svetionik“ Mirza Aličković je objasnio zašto je bilo teško raditi za vreme pandemije.

Mirza: Jako je bilo teško raditi za vreme pandemije iz razloga što su zvanični podaci bili totalno drugačiji od realnih podataka. Onda smo napravili mrežu udruženja i pojedinaca u Novom Pazaru, kako bismo pratili stanje donacija u bolnicama, da bi znali šta im je potrebno. Umrežili smo se i obaveštavali jedni druge ko šta kupuje, ko je šta donirao i u kom mestu, da ne bi došlo do dupliranja.

Iz drugog po redu intervjua koji smo izdvojili ćeš saznati iskustvo udruženja porodica i prijatelja obolele i izlečene dece od leukemije i drugih malignih bolesti „PIPOL“ u prilagođavanju pandemijskim uslovima.

Ova organizacija iz Bosne i Hercegovine, na čelu sa Amrom Saračević, predsednicom udruženja i socijalnom radnicom, svakodnevno radi na poboljšanju kvaliteta života ove dece i njihovih prijatelja i porodica, a u nastavku možeš da pročitaš Amrino objašnjenje o njihovom snalaženju u radu tokom Covida-19.

Amra: Pandemija COVID-19 predstavlja globalni izazov za cijeli svijet, ali njene posljedice ponajviše se osjete na loklanom nivou, u životima običnih ljudi sa malim i velikim problemima, posebnim potrebama, naročito kod ljudi koji pripadaju društveno osjetljivim kategorijama.

Udruženje „PIPOL“ je malo Udruženje koje pred sebe postavlja visoke izazove, s ciljem da budemo što veća podrška „našoj“ djeci i njihovim roditeljima. Kao i u svemu drugome, udruženje „PIPOL“ je specifično i u samom načinu finansiranja jer donacija skoro da i nemamo, a sve programe i aktivnosti finansiramo aplicirajući na Javne pozive i grantove.

Kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 uticala je i na rad našeg Udruženja, s obzirom da se udruženje „PIPOL“ finansira iskučivo apliciranjem na Javne pozive i grantove koje objavljuju državne, federalne, kantonalne i lokalne ustanove i institicije, jedinice lokalne samouprave, kao i društveno odgovorne kompanije, te međunarodne organizacije.

Osim grada Tuzla, koji ne samo da je zadržao već je i povećao sredstva namijenjena za podršku najosjetljivijim kategorijama društva, većina domaćih nivoa vlasti ali i društveno odgovornih kompanija su ukinula ili značajno umanjila grantove za podršku najosjetljivijim kategorijama društva, među kojima spadaju i djeca oboljela od raka.

Međutim, bilo je i kompanija koje su nam pružile podršku da pomognemo našim članovima, kao što su BH Telecom, koji je u sklopu velike akcije podrške praćenju online nastave, koja je trajala od marta do kraja juna 2020. godine, donirao osam laptopa za djecu izliječenu od raka.

U saradnji sa društveno odgovornim kompanijama Violeta i Argeta Atlantic Group početkom pandemije pripremili smo higijenske i prehrambene pakete, kao i zaštitne maskice za djecu oboljelu i izliječenu od raka i njihove porodice.

Takođe smo kroz projekat „I CANcer, WE CANcer“ koji smo u tom periodu realizovali uz finansijsku podršku grada Tuzla, i u saradnji sa UNDP BiH i delegacijom EU, kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD, pružali psihosocijalnu pomoć i podršku našoj djeci i njihovim porodicama, kako bi umanjili ponovni osjećaj socijalne izolacije ali i umanjili uticaje pandemije koja je ovoj populacji podjednako velik neprijatelj baš kao i rak.

Zahvaljujući gradu Tuzla, ali i podršci drugih donatora, u mjesecu avgustu 2020. godine, obezbijedili smo 60 školskih torbi za djecu oboljelu od raka i njihovu braću i sestre.

Nakon izuzetno uspješno realizovanog projekta „I CANcer, WE CANcer“ kontaktirali su predstavnici UNDP-a i delegacije EU u BiH, te smo uz njihov, ali i finansijsku i mentorsku podršku grada Tuzle, realizovali još jedan projekat u sklopu inicijativa za smanjenje negativnih posljedica pandemije COVID-19 na najugrozenije društvene kategorije, ponovo kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD.

Tako smo od mjeseca septembra do kraja oktobra 2020. godine, u skladu sa higijensko-epidemiološkim mjerama na području grada Tuzla, realizovali brojne aktivnosti koje su imale za cilj smanjenje negativnih zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih posljedica pandemije COVID-19 na djecu oboljelu i izliječenu od raka i članove njihovih porodica od kojih izdavjamo: podjela kompletnog školskog pribora i opreme za djecu oboljelu i izliječenu od raka sa područja grada Tuzla i njihovu braću i sestre, podjelu porodičnih paketa sa higijenskim i dezinfekcionim sredstvima, podjela paketa sa higijenskim i dezinfekcionim sredstvima, pidžamicama i didaktičkom opremom i materijalima, izrada i podjela zaštitnih maski za lice sa simbolom Zlatne vrpce, supstrata za kućni uzgoj gljiva šampinjona, te smo realizovali niz edukativnih, rekreativnih ali i okupacionih radnioca (poput izrade nakita i dekorativnih predmeta, izrada personalizranih fotoknjiga sa motivirajućim porukama, izrada personaliziranih magičnih šoljica) s ciljem pružanja psihosocijalne podrške.

Tako da slobodno možemo reći da smo sve svoje aktivnosti uskladili sa trenutnim stanjem i potrebama naših korisnika, i svakako finansijskim mogućnostima.

Sledeća organizacija dolazi iz Hrvatke – Udruga Sve za NJU koja svakodnevno pruža psihosocijalnu, informacijsku i logističku podršku ženama lečenima i obolelima od bilo koje vrste raka širom Hrvatske.

U našem intervjuu sa nekoliko članica ovog udruženja, prof. psih. glavna tajnica i voditeljica Centra za psihološku pomoć SVE za NJU Ljiljana Vukota nam je objasnila načine udruge da nastavi sa svakodnevnim aktivnostima uprkos otežanim okolnosnima.

Ljiljana: Pandemija COVID-19 utjecala je na sve, a povrh toga u Zagrebu smo doživjeli i razoran potres. Neko vrijeme nismo mogli koristiti svoje prostorije i radili smo od kuće no s ponosom mogu reći da nismo prekinuli rad niti na jedan dan.

Kako se nismo mogli fizički sastajati većinu programa smo digitalizirali. Individualna savjetovanja psihologa, psihoterapeuta i nutricionistice obavljaju se putem telefona ili videokolom, a radionice predavanja, grupe podrške, promocije, stručne skupove, tribine i dr. održavamo putem digitalne aplikacije Zoom. S obzirom da je veliki broj naših žena u procesu liječenja kemoterapijom, ciljanom terapijom ili radioterapijom te su imunokompromitirane i dalje izbjegavamo sastanke uživo.

Svima nam nedostaje neposredni fizički kontakt, zagrljaj, stisak ruke, ali strpljive smo. Izdržat ćemo. Bolesnicama je potrebno dati puno informacija o tome kako funkcionira zdravstveni sustav u novim okolnostima, umiriti ih, dati savjet. Na psihički distres bolesti nadovezao se strah od korone, odgođenih pregleda, povrata bolesti. Neke korisnice stradale su u potresu i ostale bez svojih domova. Svakodnevno vidimo koliko smo im potrebne i korisne.

Na pitanje o najvećim izazovima sa kojima se susreću u radu, Ljiljana je napomenula da je trenutno najveći izazov upravo pandemija Covid-19.

Ljiljana: Trenutno je najveći izazov pandemija Covid-19, te nemogućnost provođenja programa u Centru za psihološku pomoć koji su sastavni dio rada Udruge na način da se programi odvijaju u fizičkim susretima što jako nedostaje i nama i našim korisnicama. Iako smo sa ženama izvan Zagreba uvijek bili u vezi telefonski ili mailom, velika većina dolazila je na savjetovanje u naše prostorije. Bit će izazovno i osigurati sredstva za provođenje programa, ali trudit ćemo održati sadašnju razinu.

Kako su mnoge neprofitne organizacije širom regiona pretrpele ekonomske poteškoće i organičene uslove rada tokom pandemije, mnoge od njih ipak opstaju čak i u vanrednim okolnostima. Snažne poruke opstanka i kontinuirane borbe da nesebično pružaju svoje usluge i tokom krize, možda inspirišu nove načine da organizacije dobiju neophodnu podršku sistema i zajednica. U narednom periodu, ostaje da vidimo kolike posledice će zaista ostaviti Covid-19 i da li će pandemija uticati na to da se oforme i realizuju potpuno novi načini pružanja solidarnosti.