Udruženje Zadrugarstvo su osnovale porodice osoba sa teškoćma u razvoju iz Kragujevca sa ciljem poboljšanja kvaliteta njihovog života kroz uključivanje u programe rada.

Putem kampanje na Donacije.rs i uz podršku udruženja Naša kuća osnovali su prvo socijalno preduzeće u Kragujevcu, Zadrugarstvo, u kome rade osobe sa teškoćama u razvoju i proizvode ručno rađen papir od recikliranih paklica cigareta. Nedavno su počeli i sa izradom proizvoda od ovog papira, a prvi proizvod nastao u njihovoj radionici su novogodišnji kalendari.

Više o radu i misiji udruženja, značaju i funkcionisanju socijalnog preduzeća, načinima podrške i planovima za budućnost ispričale su nam Katarina, koordinatorka radionice, Ana, asistentkinja u radnoj integraciji i Tamara, predsednica udruženja.

Kako je nastalo udruženje Zadrugarstvo? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Tamara: Udruženje Zadrugarstvo je osnovano krajem 2021. godine sa ciljem pokretanja prvog socijalnog preduzeća u Kragujevcu, koje bi obučavalo i profesionalno angažovalo odrasle osobe sa teškoćama u razvoju. Naša misija se ogleda u inkluziji osoba sa invaliditetom kroz uključivanje u programe rada. Prvih pola godina od osnivanja udruženja, bavili smo se zagovaranjem ideje socijalnog preduzentištva, gde smo pokušali da zajednici približimo potrebu za postojanjem jedne ovakve inicijative u Kragujevcu. Na leto pokrenuli smo crowdfunding kampanju preko sajta Donacije.rs, kako bi obezbedili sredstva za opremanje inkluzivne radionice, da bi već u oktobru naša radionica krenula sa radom. Danas možemo ponosno da kažemo da je Zadrugarstvo prvo socijalno preduzeće u Kragujevcu koje se zalaže za principe socijalne, ekonomske i ekološke održivosti.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Katarina: Moja lična motivacija je bila želja za promenom, kao i da podstaknem druge da urade nešto korisno za svoju zajednicu.

Ana: Prepoznati inovativnu ideju u svojoj lokalnoj zajednici je jednostavno, a podržati istu još jednostavnije. S obzirom da sam studentkinja psihologije, nije neophodno naglasiti da sam posebno zainteresovana za destigmatizaciju socijalno osetljivih grupa i osoba sa mentalnim poteškoćama. Kod Zadrugarstva me je posebno privukla veština spajanja trenutno najaktuelnijih tema među kojima se ističu socijalno preduzetništvo, ekološka osvešćenost i radna integracija osoba sa smetnjama u razvoju.

Kako se finansira Udruženje Zadrugarstvo? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije?

Tamara: Zadrugarstvo je izuzetno ponosno na uspešno sprovedenu tridesetodnevnu donatorsku kampanju koja predstavlja izvor svih finansijskih sredstava, kojima Udruženje trenutno raspolaže. Kampanja je pokrenuta sredinom jula sa ciljem da obezbedimo sredstva za opremanje radionice za proizvodnju papira, kao i finansijska sredstva za prvih šest meseci rada. Dakle, Zadrugarstvo je isključivo putem javnog zagovaranja preko društvenih mreža mobilisalo značajan broj ljudi iz čitave Srbije, koji su svojim donacijama omogućili pokretanje same radionice.

Prva godina je uvek izuzetno teška za projektna finansiranja, tako da se trenutno više oslanjamo na pojedinačne donacije. U martu ove godine pokrećemo Klub prijatelja Zadrugarstva, sa idejom da ostvarimo saradnju između donatora, mladih domaćih dizajnera i našeg socijalnog preduzeća. Naime, okupili smo 10 mladih etabliranih dizajnera, koji će na našem ručno proizvedenom papiru štampati svoje grafike. Time će Zadrugarstvo, osim radionice, imati i jedan malu galerijsku prodavnicu, gde će se prodavati njihove grafike. Donatori, članovi kluba prijatelja Zadrugarstva, imaće priliku da učestvuju u radu Udruženja, a i ostvarivaće određene pogodnosti na sve naše proizvode.  Osim članstvom u klubu prijatelja, zajednica može da podrži naš rad kupovinom naših proizvoda ili doniranjem iskorišćenih paklica cigareta, od kojih ćemo napraviti novi papir.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?

Katarina: Najvažniji cilj u budućnosti je da učključimo još korisnika iz različtih socijalno osetiljivih grupa i da naša radionica bude inkluzivno mesto, gde će se svi osećati prihvaćeno, sigurno i motivisano. Želimo da ohrabrimo još puno mladih ljudi da razvijaju svoje veštine i da se ekonomski osamostale.

Ana: Dugoročni cilj Udruženja se svakako ogleda u održivosti. Naš program sprovodimo sa idejom da razvijemo osećaj empatije i međusobne tolerancije među korisnicima radionice, podstaknemo kohezivnost među njima, sprečimo njihovu stigmatizaciju i suzbijemo socijalnu isključenost. Cilj je da obučimo korisnike da se snalaze u svakodnevnim društvenim i emocionalnim izazovima i van radionice.

Kako funkcioniše socijalno preduzeće Zadrugarstvo? Kako ste došli na ideju da proizvodite ručno rađen papir od recikliranih paklica cigareta? Koliko osoba je angažovano i koji su planovi za dalji rad, rast i razvoj?

Ana: Zadrugarstvo je nastalo kao odgovor na nedostatak usluga socijalne zaštite u Kragujevcu. Zakon o radu ne prepoznaje osobe sa smetnjama u razvoju i time im je uksraćena prilika da se radno osposobe i ostvare, što može dovesti do zapostavljanja kognitivnih funkcija, nerazvijanja motoričkih veština i narušenih socijalnih interakcija. Mi želimo da ih podržimo, da stvorimo sigurnu sredinu u kojoj bi mogli da se radno obučavaju i angažuju, da unaprede već postojeće veštine, da steknu radne navike i ostvare šansu za finansijsku nezavisnost.

Tamara Popović, osnivač Zadrugarstva, je prepoznala primer dobre prakse kakvu ima Udruženje Naša kuća i tako došla na ideju da građane Kragujevca upozna sa konceptom socijalnog preduzetništva i ručne proizvodnje papira. Naša kuća se godinama uspešno bavi proizvodnjom papira od iskorišćenih paklica cigareta, a zadovoljnost njihovih korisnika programom nas je podstakao da razmišljamo o saradnji sa Našom kućom i da napravimo sličnu radionicu u Kragujevcu. Danas, Zadrugarstvo broji tri stalna korisnika i aktivno radimo na širenju kapaciteta i uključivanju drugih socijalno osetljvih grupa u rad Udruženja.

Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?

Ana: Pored podrške u donatorskoj kampanji, lokalna zajednica kroz sakupljanje otpadnog materijala uveliko učestvuje u procesu reciklaže. Na nedeljnom nivou Zadrugarstvo sakupi i preradi oko 300l paklica cigareta. U Kragujevcu je postavljeno pet zvaničnih i preko 10 neformalnih reciklažnih punktova na lokacijama gde sugrađani mogu da doniraju sakupljene iskorišćene paklice cigareta i time direktno podrže rad našeg udruženja. Uključivanje zajednice u rad Udruženja je doprinelo tome da naši korisnici razviju vidljive pozitivne odnose sa reciklažnim lokacijama, učestvuju u više socijalnih interakcija i ostvare nova prijateljstva. Takođe, pozitivan odgovor lokalne zajednice nam ukazuje na razvijanje empatije i osećaja solidarnosti kod sugrađana.

Na koje načine Udruženje Zadrugarstvo doprinosi razvoju filantropije u Srbiji?

Tamara: U  javnom je interesu da postoji socijalno preduzeće u Kragujevcu, u kojem će osobe sa invaliditetom imati priliku za radno obučavanje, napredovanje i usavršavanje već postojećih veština, kao i dalje angažovanje kroz niz različitih aktivnosti. Konkretna promena se ogleda u sveobuhvatnom cilju programa - odrasle osobe sa invaliditetom se osposobljavaju za samostalni život, čemu se postiže i prevencija institucionalizacije. A osim direktnog rada sa našim korisnicima, izuzetno smo aktivni u promovisanju ideje socijalnog preduzetništva i cirkularne ekonomije. Želimo svojim primerom da utičemo na promene vezane za njihovo pravo na rad, kao i da prevaziđemo predrasude i utičemo na svest našeg društva.

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?

Tamara: Tim Zadrugarstva se neretko susreće sa izazovima na putu ka poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. Među njima se najčešće ističe problem obezbeđivanja finansijskih sredstava neophodnih za rad Udruženja. Za pokretanje socijalnih preduzeća, podrška lokalne zajednice i institucija je od presudne važnosti, a kako bi pojedinačni programi bili vidljivi, takođe je neophodno regionalno umrežavanje civilnog sektora koji se bavi sličnim temama, kao i veće interesovanje domaćih medija.

Šta su najveći uspesi koje ste ostvarili u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Katarina: Nalazim da je do sada najveći uspeh lilčni razvoj naših korisnika u prethodna 4 meseca. U provm mesecu rada radionice, savladali su proces reciklaže- cišćenja, sortiranja i usitnjavanja paklica, a sada se potpuno samostalne snalaze u proizvonom procesu dobijanja novog papira. Veliki put su prešli za prethodna  4 meseca rada radionice i jedva čekamo da nas iznenade novim veštinama u budućnosti!

Ana: Uspeh inicijative se ogleda u osposobljavanju korisnika za samostalni život i njihovoj integraciji u društvo kroz radno osposobljavanje. Lica sa teškoćama u razvoju moraju da imaju priliku da privređuju i da napreduju u svom životu. Sve veće interesovanje zajednice za naš program, smatram velikim uspehom!