Da li ste znali da više od 37% srednjoškolaca deli računar sa ukućanima, dok čak 15% nema pristup računaru uopšte (uključujući i telefone i tablete), a kada je reč o osnovcima taj procenat je veći?

Sa ciljem da obezbede računare, telefone i tablete onima kojima su potrebni aktivisti i aktivstkinje okupljeni u inicijativi Vršnjaci vršnjacima - online digitalne klupe sakupljaju očuvane pametne telefone, računare i tablete koje će dalje proslediti onima kojima su potrebni.

Više o samoj akciji i kako je možete podržati ispričali su nam aktivisti i aktivistkinje, koji su u nju uključeni.

Kako je nastala ideja za pokretanje Inicijative Vršnjaci vršnjacima – online digitalne klupe? Kako je tekla ova akcija od početka do danas?

Jelena Ivković (Fondacija za mlade Obrenovca) i Milica Batričević (Vršnjaci vršnjacima): Obrazovni sistem u našoj zemlji i pre pandemije nije bio postavljen tako da omogući svoj deci i mladima jednake uslove za obrazovanje, pa su tako učenici iz osetljivih grupa generalno u lošijem položaju za razvoj svojih potencijala i ostvarivanje visokih postignuća, što svakako ima uticaja i na njihove šanse za pronalaženje posla i kvalitet života. U situaciji nastave na daljinu problemi se produbljuju budući da veliki broj porodica nije u mogućnosti da priušti više od jednog računara i tu dolazimo do novih izazova — kako za učenike, tako i nastavnike. Jedno od najvećih istraživanja koje se bavilo ovom temom sproveo je Zavod za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja i smatramo da su rezultati zaista zabrinjavajući. Na uzorku od gotovo 15.000 prosvetnih radnika, više od polovine ispitanika je odgovorilo da prema njihovom mišljenju najveći problem prilikom prelaska na novi model obrazovno vaspitnog procesa predstavlja dostupnost resursa i tehnologija učenicima, dok 37,2% navodi dostupnost resursa i tehnologija nastavnom osoblju. Podjednako zabrinjava i podatak istraživanja Unije srednjoškolaca Srbije da gotovo 15% srednjoškolaca i srednjoškolki nema pristup nijednom uređaju, a 37% deli uređaje sa ukućanima. Kako je prošlo više od godinu dana od početka pandemije i njen završetak je neizvestan, smatramo da je važno da se ovo pitanje adekvatno adresira, te da doprinesemo njegovom rešavanju u skladu sa znanjem i iskustvom koje imamo kao aktivistkinje i aktivisti. Zbog toga smo se okupili kroz neformalnu inicijativu Vršnjaci vršnjacima – online digitalne klupe koju čini mreža od preko 20 organizacija, kulturnih centara, biblioteka, vlasnika kafića ali i zainteresovanih pojedinaca širom Srbije, od Subotice do Vranja, sa idejom da ukažemo na ovaj problem. Akciju podržava Unija sindikata prosvetnih radnika i Unija srednjoškolaca Srbije. Na sajtu Unije srednjoškolaca dostupna je mapa sa mestima za moguće donacije.

Koja je bila Vaša lična motivacija za učešće i angažman u ovoj inicijativi?

Jelena Ivković (Fondacija za mlade Obrenovca) i Milica Batričević (Vršnjaci vršnjacima): Analizirajući ovaj problem, došle smo do zaključka da se pored nejednakih mogućnosti pristupa obrazovanju i komunikaciji sa nastavnicima još ređe priča o posledicama koji se tiču kvaliteta društvenog života, odnosno isključenosti i nemogućnost da se oni koji nemaju pristup tehnici povežu sa svojim vršnjacima u situaciji kada je to mesecima bio jedini način komunikacije za mnoge. U tom smislu, naša motivacija je doprinos pozitivnom razvoju dece i mladih i ukazivanje da pristup tehnologiji u savremenom svetu treba da bude osnovno pravo, a ne privilegija. Kako nas ujedno interesuju i pitanja zaštite životne sredine, sagledale smo situaciju i iz tog ugla i povezale se sa inicijativama koje se bave temom elektronskog otpada.

Takođe, ideja same akcije je promocija solidarnosti — kako unutar generacijske, tako i među generacijske. U tome su nam pomogli i mladi sa Tik Toka predvođeni Dragom devojčicom koja je snimila video koji promoviše akciju.

Aleksandar Nikolić (Unija srednjoškolaca Srbije): Motivacija Unije je zapravo i naša vizija društva, a to je da srednjoškolci imaju podstičuće okruženje za učenje, rad i razvoj. Ova inicijativa je upravo pokazala priliku da radimo na stvaranju takvog okruženja. Od početka pandemije smo imali više različitih inicijativa, ali nijedna nije zadirala u aspekt pružanja mogućnosti za praćenje nastave učenicima koji već nemaju tu mogućnosti.

Na koji način svi koji to žele mogu podržati ovu akciju?

Jelena Ivković (Fondacija za mlade Obrenovca) i Milica Batričević (Vršnjaci vršnjacima): Akcija može biti podržana na različite načine. Pojedinci i biznisi mogu donirati nove ili polovne uređaje: računare, tablete ili pametne telefone. Mediji i organizacije civilnog društva mogu pomoći da inicijativa dopre do što većeg broja ljudi, dok korisnici društvenih mreža mogu podeliti informacije sa svojim prijateljima i pratiocima. U kontekstu pojedinki i pojedinaca, posebno bismo pozvali  influensere koji promovišu pozitivne vrednosti da se uključe i doprinesu svojim uticajem na širenje ideje. Svi koji žele da doniraju uređaje, predstave inicijativu, uključe se u rad same inicijative ili imaju neki drugi predlog za njen razvoj, mogu nas kontaktirati na imejl vrsnjacivrsnjacima@unss.org.rs, a od nedavno smo prisutni i na Fejsbuku i Instagramu.  

U akciju je se do sada uključilo više od 20 organizacija iz cele Srbije. Kako je izgledao njihov pojedinačni angažman i aktivnosti koje su sprovođene na lokalu?

Jelena Ivković (Fondacija za mlade Obrenovac) i Milica Batričević (Vršnjaci vršnjacima): Reč je o organizacijama koje imaju različite resurse; počev od iskustva, kontakata, do ljudskih resursa, pa se tako i angažman svake od njih razlikuje. Naravno, postoje i različiti socio-ekonomski konteksti koje bi trebalo imati u vidu. Pojedine organizacije imaju dobru saradnju sa školama, druge su prepoznate u svojim zajednicama, dok neke okupljaju veći broj mladih volontera koji promovišu ideju i osmišljavaju lokalne akcije prikupljanja uređaja. Posebno bismo istakle omladinski angažman mladih širom Srbije koji su se uključili u promociju akcije i time pokazali da su mladi spremni da izdvoje vreme i energiju kako bi ukazali na probleme koje muče njihove vršnjake, ali i aktivno tražili rešenja za njih.

Recite nam nešto više o aktivnostima u pojedinačnim gradovima. Da li postoje mesta gde je akcija bila naročito uspešna, neke aktivnosti koje biste posebno izdvojili?

Cvijanović Jovan (Udruženje učeničkih parlamenta PRLMNT, Niš): U Nišu smo kontaktirali sve osnovne i srednje škole. Naša ideja je da učenici ostavljaju uređaje u svojim školama, dok bi svi drugi mogli da ostave u našim prostorijama vikendom, a radnim danima u prostoru Unije sindikata prosvetnih radnima Niša.

Marko Kažić (Pionir slobodna škola, Kikinda): U Kikindi pokušavamo ovom problemu da pristupimo sistemski i još od 2019.godine smo krenuli u projekat istraživanja i pretvaranja e-otpada u upotrebljivu elektroniku. Naročito smo ponosni na to što smo za skoro dve godine uspeli da razvijemo modele koji bi mogli biti uspešni u svakoj lokalnoj zajednici —  čime bismo elektronici dali drugi život, a učenicima omogućili bolje uslove za učenje i razvoj.

Ekološki aspekat ove inicijative je vrlo važan. Elektronika koju bacimo završava na otpadima, deponijama, gde često radnici u užasnim uslovima po sebe i po okolinu; bivaju izloženi otrovnim i kancerogenima materijama, kao što su ftalati iz plastike, olovo, živa i kadmijum iz elektronike, koji pored toga što uništavaju zdravlje ljudi neposredno, ulaze i u lanac ishrane kroz vazduh i vodu. Kako takozvana reciklaža e-otpada uništava prirodu možete videti u dokumentarnom filmu ToxiCity: life at Agbobloshie, the world's largest e-waste dump in Ghana, koji se bavi životom četrnaestogodišnjaka koji radi na mestu na kome se deponuje e-otpad.

Kako dolazite do korisnika i korisnica, odnosno mladih kojima je potrebna podrška u vidu doniranih uređaja? Da li se oni kojima je potreban ovaj vid podrške još uvek mogu prijaviti, kako i gde?

Milica Batričević (Vršnjaci vršnjacima): Prvobitna ideja bila je da putem članova i članica Unije sindikata prosvetnih radnika dođemo do onih kojima je potrebna ova podrška, ali se tokom realizacije i promocije ispostavilo da su se samim organizacijama javljali oni koji su u potrebi.

Osim toga izdvojila bih da nas je nakon jednog TV gostovanja kontaktirala profesorka iz jedne srednje škole u manjem mestu u Srbiji koja je inicirala učešće te škole i angažovanje njihovih učenika i učenica u akciji, s obzirom da u istoj gotovo 20 učenika nema nijedan uređaj.

Na koji način mislite da ova inicijativa doprinosi razvoju filantropije u Srbiji?

Jelena Štulić (Link Sombor): Važno je da se svi preispitujemo kako i koliko možemo pomoći ljudima oko sebe. Veći deo vremena razmišljamo o svojim potrebama, a ovaj projekat nas podstiče da razmišljamo o tuđim. Upravo su mnogi od nas postali svesni da i u momentima kada osećamo da nam toliko toga nedostaje ipak imamo nešto što nedostaje nekom drugom. Neki su se pokrenuli da se to i promeni. To je trenutak buđenja filantropije.

U Somboru su se najviše angažovali mladi i deca da pronađu rešenje za svoje vršnjake na šta smo posebno ponosni, a osim toga su se uključile i različite neformalne grupe kako bi doprinele vidljivosti akciji.

Aleksandar Nikolić (Unija srednjoškolaca Srbije): S obzirom da se sa srednjoškolcima kao ciljnom grupom do sada, barem koliko smo mi upoznati, nije radilo na razvoju filantropije, ovo je potpuno novo područje i totalno nova grupa koja u ranom dobu uči o filantropiji. Kao takva, filantropija naravno nije nešto što se može učiti, ali je moguće razviti svest o njoj i želju da se pomogne drugome, pa smatramo da ova akcija indirektno i bez našeg „brendiranja“ akcije kao filantropske itekako podstiče mlade da razmisle šta jednim običnim davanjem starog uređaja mogu da promene.

Šta biste tokom sprovođenja akcije izdvojili kao najveće uspehe, a šta kao najveće izazove? Koji su dalji planovi kada je u pitanju inicijativa Vršnjaci vršnjacima – online digitalne klupe?

Jelena Ivković (Fondacija za mlade Obrenovca) i Milica Batričević (Vršnjaci vršnjacima):  Iako je akcija prvobitno osmišljena kao kraća kampanja, tokom same realizacije smo shvatili da je potreba za inicijativom koontinuirana, te smo to odlučili da nastavimo da je razvijamo. Pitanje nastave na daljinu će sigurno biti aktuelno i nakon završetka pandemije, a naša zamisao je da se mladi ljudi što više bave ovom temom, uče se vrednostima solidarnosti i zajedništva, odnosno da budu aktivni građani i građanke uključeni u procese donošenja odluka koje se tiču kvaliteta njihovog života. Takođe, kao što smo pomenule, važno nam je adresiranje pitanja jednakih mogućnosti za obrazovanje i posledica koje ono sa sobom nosi.

Aleksandar Nikolić (Unija srednjoškolaca Srbije): Za najveći uspeh smatramo upravo pokretanje akcije i okupljanje ovolikog broja organizacija, institucija, grupa i lokalnih preduzetnika širom Srbije oko same inicijative. Svi uključeni u akciji svoje resurse već rastežu zbog cele situacije sa pandemijom, ali i dalje šaljemo jasnu poruku da je ovo nešto što nam je prioritet i što radimo, tako rečeno, za svoju dušu. Sa druge strane, kao najveći izazov je isto ovo što nam je i najveći uspeh: potrebno je uložiti dosta energije u celu mrežu.

Da li ste u budućnosti planirali još ovakvih ili sličnih inicijativa? Recite nam nešto više o tome.

U ovom trenutku u planu je isključivo razvoj ove inicijative, budući da, bar za sada, ne postoji adekvatno sistemsko rešenje a problem je veliki i nosi sa sobom različite posledice. U zavisnosti od motivacije članova neformalne grupe, kao i onih koji su iskazali zainteresovanost za saradnju, možda u budućnosti nastavimo da se bavimo pitanjem jednakih mogućnosti za obrazovanje u našoj zemlji.