Udruženje “Srce na dlanu” čine studentkinje i studenti koji, kroz pomoć deci bez roditeljskog staranja, socijalno i ekonomski najugroženijim osobama i osobama sa invaliditetom žele da urade nešto dobro za celokupno društvo i unesu pozitivne promene u zajednicu.

Kroz volontiranje, organizovanje humanitarnih akcija i angažovanje na prikupljanju donacija za različite humane ciljeve, članice i članovi ovog udruženja svakoga dana rade na stvaranju pozitivnih promena u društvu i pružanju pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.

O radu udruženja, značaju volontiranja i omladinskog aktivizma govorili su Anastasija Ćorović, predsednica udruženja, Nikolina Makivić, jedna od osnivačica i članica udruženja, Katarina Mitić, sekretarica i Aleksandar Rade Ćorović, sekretar i jedan od osnivača udruženja “Srce na dlanu”.

Kako je nastalo Udruženje “Srce na dlanu”? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vasa misija?

Anastasija: Sa nekoliko prijateljica i prijatelja odlučila sam da osnujem udruženje građana kako bi na lakši način sprovodili humanitarne aktivnosti.

Jednom prilikom, jedna gospođa Snežana iz Sarajeva, koja dugi niz godina vodi udruženje građana, upitala me je zašto ne razmišljam o osnivanju udruženja građana. Ubrzo je izašao konkurs Helsinškog parlamenta građana Banja Luke za dodjelu novčanih sredstava za registraciju udruženja.

Potom, slijedio je prijedlog za ime Udruženja koje treba da vodimo, bilo je dosta prijedloga i definitivno najbolji prijedlog je bilo ime Udruženje građana „Srce na dlanu“, koje je predložila Nikolina Makivić, jedna od osnivačica/osnivača Udruženja.

Napisala sam projektni prijedlog koji je dobio priliku i najprije, potrebna novčana sredstva za registraciju udruženja građana.

U konačnici, 06.03.2014. godine, sa sjedištem u Banjoj Luci, osnovano je Udruženje građana „Srce na dlanu“.

Koja je bila vasa lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Katarina: Naša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru jeste da pomognemo osobama kojima je pomoć najpotrebnija.

Na koji način “Srce na dlanu” doprinosi razvoju filantropije u BiH?

Aleksandar: Udruženje građana „Srce na dlanu“ doprinosi razvoju filantropije u BiH, samim tim, što pomažemo porodicama sa troje ili više djece, pružamo pomoć djeci bez roditeljskog staranja, pomoć siromašnima i socijalno ugroženim licima, pomoć licima ometenim u razvoju. Takođe, sprovodili smo akcije čišćenja raznog otpada i drugo.

Na koji način radite na razvoju zajednice, šta je u vašem radu najveći doprinos zajednici?

Nikolina: Trenutno pišemo projekat, koji bi, ukoliko se bude mogao realizovati, mnogo pomogao osobama sa invaliditetom, a samim tim, pomogao bi i razvoju naše zajednice.

Takođe, smatramo da smo doprinjeli zajednici tako što smo digli svijest na lokalnom nivou, a i šire, o osobama sa invaliditetom i njihovim potrebama.

Kako uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?

Aleksandar: Mnogo je lakše i ljepše raditi bilo kakvu humanitarnu akciju i bilo kakvu ideju koju zamislimo kada imamo podršku lokalne zajednice.

Anastasija: Lokalna zajednica će se uvijek oglasiti na dobru inicijativu, prema tome, smatramo da je veoma bitno imati dobre ideje i ključ rješenja je na dohvat ruke.

Kako se finansira “Srce na dlanu” – sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?

Anastasija: Prve dvije godine udruženje nije imalo stalna novčana sredstva za sprovođenje aktivnosti i novčana sredstva su izdvajana iz ličnog budžeta članica i članova Udruženja.

Tek od 2016. godine udruženje može da plaća održavanje računa, prijenos novca i druge obaveze prema banci. To takođe znači da lična sredstva osnivača udruženja više nisu glavni izvor finansiranja, već su to donacije drugih organizacija i pojedinki i pojedinaca.

Ukoliko nema donacija, članice i članovi udruženja najčešće uspostave saradnju sa supermarketima u kojima se postavljaju kutije, te kupci mogu ubaciti razne proizvode ili ostaviti novčana sredstva.

Kao najefikasniji metod prikupljanja novčanih sredstava za osobu kojoj je neophodna pomoć smatramo pokretanje humanitarnog telefonskog broja.

Koliko zaposlenih imate u svom timu i kako izgleda jedan vaš prosečan radni dan?

Nikolina: Nemamo niti jednu članicu zaposlenu, takođe, nemamo niti jednog člana zaposlenog u Udruženju građana „Srce na dlanu“.

Sve što radimo za Udruženje i za zajednicu, radimo volonterski i od srca.

Naš prosječni dan je uglavnom popunjen sa raznim akcijama i smišljanjem novih ideja.

Udruženje uglavnom sačinjavaju studentice i studenti, shodno tome, izdvajamo koliko god možemo više vremena za Udruženje.

Trenutno, najaktivnije/i članice/članovi Udruženja građana su: potpredsjednik Aleksandar-Rade Ćorović, sekretarica Katarina Mitić i predsjednica Anastasija Ćorović. Uglavnom se dogovaramo preko društvenih mreža kad i gdje se nalazimo, da bismo mogli prezentovati i realizovati ideje u djela.

Šta milisite da izdvaja “Srce na dlanu” u odnosu na ostale organizacije u vašem okruženju?

Katarina: Udruženje građana „Srce na dlanu“ izdvaja mladalački duh, želja da pomognemo svima koji su od nas tražili pomoć, želja da što više pomognemo osobama sa invaliditetom na lokalnom nivou. Zatim, dostupni smo u bilo koje doba dana i noći, naše korisnice i naši korisnici mogu da nam se obrate za bilo kakvu pomoć, kao i za bilo kakav savjet, uvijek smo voljni da izdvojimo svoje vrijeme pa makar samo saslušali probleme koje neko ima.

Takođe, veoma smo društveni, volimo da nasmijavamo ljude i djelujemo na teritoriji Bosne i Hercegovine, a ne samo na lokalnom nivou.

Šta su neka od najvećih postignuća vaše organizacije, a šta tek želite da ostvarite?

Anastasija: Smatramo da je jedno od većih postignuća bila humanitarna akcija koju smo organizovali zajedno sa Udruženjem građana „Iskra života“ i sa Udruženjem građana „Jednakost“, za Milana Simetića iz Šekovića. U datoj humanitarnoj akciji prikupljeno je oko 300.000,00 evra. Inače, Milan je osoba kojoj je bila potrebna transplatacija jetre i bubrega.

Takođe, mnogo smo ponosni na prošlogodišnji uspjeh, kada smo poslali socijalno ugroženu petočlanu porodicu na more u Neum.

Što se planova za budućnost tiče, za sada želimo da nastavimo sa našim humanitarnim radom.

Šta želite da ostvarite u narednom periodu? Koji su najvažniji planovi, ciljevi i aktivnosti koje planirate da ostvarite i sprovedete?

Anastasija: U narednom periodu voljeli bismo da napravimo na lokalnom nivou sprave koje bi bile namijenjene za osobe sa invaliditetom, takođe, voljeli bismo da radimo edukacije sa socijalno ugroženim porodicama. Međutim, da bismo vršili edukacije, potreban nam je prostor, kojeg trenutno nemamo, tako da bismo prvo trebali na tome da poradimo.