Udruga DAMDOM je udruga udomitelja, koja od 2009. godine pruža podršku usvojiteljskim/hraniteljskim porodicama, njihovoj deci i mladima koji napuštaju sistem socijalne zaštite.

Claudia Juranić Klarić, predsednica udruge DAMDOM otkrila nam je više o aktivnostima, misiji i radu i ove udruge.

Kako je nastala udruga DAMDOM? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Claudia: U Primorsko goranskoj županiji uopće nije postojalo udomiteljstva sve do početka 21. stoljeća. Krajem 2006. godine bilo je svega tri obitelji koje su imale po jedno udomljeno dijete. Nisu se međusobno poznavale. Svaka je imala svoje probleme, rješavala ih kako je znala. Nije bilo puno pomoći ni od stručnih radnika zbog toga što nisu imali ni oni iskustva sa udomiteljskim obiteljima.

Do kraja 2010. još nekoliko obitelji je dobilo licencu da se mogu baviti udomiteljstvom. Na obaveznim edukacijama koje je organizirao Centar za socijalnu skrb Rijeka rodila se ideja sa se sastajemo jednom mjesečno. Ubrzo smo uvidjeli da nam je to itekako potrebno i da grupno možemo daleko lakše rješavati probleme. Tako je pala odluka da se osnuje udruga udomitelja PGŽ DAMDOM. Naša misija bila je jasna, poticati razvoj kvalitetnog urbanog udomiteljstva.

Šta mislite da izdvaja DAMDOM u odnosu na druge organizacije u vašem okruženju?

Claudia: Jedina organizacija u našoj županiji koja se bavi udomljavanjem djece je naša udruga DAMDOM. Nažalost, nema ni jedne posvojiteljske organizacije tako da naša udruga pruža podršku u edukaciji potencijalnim posvojiteljima.

Međutim, ono po čemu se ističemo u odnosu na druge udruge udomitelja jest način na koji funkcioniramo. U Primorsko goranskoj županiji postojala su tri Doma za nezbrinutu djecu. Jedan u Lovranu, drugi u Novom Vinodolskom i treći u Selcima. Na sreću, dom "Izvor" - Selce se je transformirao u Centar za pružanje usluga u zajednici. Jednim djelom su preuzeli brigu o starijima a drugim djelom su se orijentirali na udomiteljstvo. Zajednički smo počeli promovirati udomiteljstvo, održavati tribine, razbijati predrasude.

Uspjeli smo znatno uvećati broj udomitelja te smo djecu iz doma preselili u udomiteljske obitelji. Stručni djelatnici Centra "Izvor" dali su nam značajnu podršku. Tako imamo psihologa i defektologa na raspolaganju u svako doba a svi naši udomitelji odlaze na superviziju jednom mjesečno. To je preduvjet za kvalitetno udomiteljstvo.

Osim toga, naši udomitelji su uglavnom zaposleni, žive u gradskim sredinama pa imaju drugačije potrebe od udomitelja s ruralnih područja. Preko 50% udomitelja je visokoobrazovanih tako da nisu zainteresirani za naknade niti za profesionalno udomiteljstvo. Većina ima biološku djecu i to u prosjeku dvoje djece što je pokazatelj da su im roditeljske potrebe ispunjene a udomiteljstvom se bave isključivo kao filantropi.

Kako se finansira DAMDOM, sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?

Claudia: Udruga se uglavnom financira putem projekata koje raspisuju određeni poslovni subjekti, lokalna samouprava, ministarstvo i sl.

Da navedem samo nekoliko zadnjih projekata – Valamar hoteli finansirali su odlazak desetero mlađe djece u Poreč gdje su boravili u prirodi, spavali u bungalovima, imali edukacije, održavali radionice.

Nadalje, projektom „Udomljena djeca – različito jednaki“, koji je financirala Primorsko goranska županija, održali smo više od dvadeset edukativnih predavanja nastavničkim vjećima. Na taj način upoznali smo nastavnike i profesore, po osnovnim i srednjim školama koje pohađaju udomljena djeca, sa različitim nevoljama kroz koje su prolazila naša djeca, podučili ih zakonskim regulativama o odnosima s biološkim roditeljima, ukazali im na nužnost suradnje s udomiteljskim obiteljima i sl. Rezultat toga bilo je razbijanje predrasuda koje su nastavnici imali o djeci iz domova te veća senzibilizacija okoline prema udomljenoj djeci.

Osim takvih korisnih projekata, osigurali smo našoj djeci koja izlaze iz sustava skrbi stipendiju iz zaklade „Vaša pošta“. Hrvatska pošta je projektom „Dobro ljudi – djeci Hrvatske“ osigurala police životnog osiguranja. Iznos police isplaćuje se štićeniku u obliku rente u trenutku izlaska iz udomiteljske obitelji i početka samostalnog života. Na taj način, u sljedeće dvije-tri godine, dok ne nađe posao, štićenik ima pokrivene troškove osnovne egzistencije – stanarine i režija.

Da li sarađujete sa drugim organizacijama civilnog društva, kojim i na koji način?

Claudia: Suradnja sa srodnim udrugama je uvijek dobrodošla. Prvanstveno surađujemo sa Forumom za kvalitetno udomiteljstvo, koje je krovna udruga u Hrvatskoj i okuplja dvanaest udruga udomitelja. To iskustvo nam je posebno važno jer se na takav način stvorila „masa“ koja ima daleko snažniji utjecaj na nacionalnom nivou.

Zatim, suradnja na lokalnoj razini, sa udrugama koje se bave pravima djece, Udrugama posvojitelja – sudjelujemo u njihovim edukacijama, Društvo „Naša djeca“ sa mnoštvom zanimljivog programa za slobodno vrijeme, Planinarski savez, Udruga „Koraci“ koja nam organizira divne radionice za djecu, Udruga „Za bolji svijet“ čije usluge su nam vrlo korisne.

Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavaju udomiteljske/hraniteljske porodice i deca kojoj su ovakve porodice pružile do na koji način im pomažete u njihovom prevazilaženju?

Claudia: Nažalost, uz sav naš trud mnogi relevantni faktori našeg društva još uvijek nemaju ni elementarno znanje o udomiteljstvu. To nam stvara najveći problem. Djeca se uglavnom izdvajaju sudskim putem. Suci koji donose odluke, nažalost nisu dovoljno educirani, ne poznaju dobro problematiku pa često donose i pogrešne odluke. Osobito je to očito u manjim sredinama gdje suci nisu specijalizirani za „obiteljske“ probleme. Tako vrlo često odugovlače sa izdvajanjem iz biološke obitelji, zatim ne procijenjuju dobro odnose između biološka obitelji – dijete - udomiteljska obitelji. Ne pozivaju udomitelje na rasprave iako donose odluke vezane za život udomitelja.

Osim sudstva drugi najveći problem su Centri za socijalnu skrb čije su socijalne radnice pretrpane poslom. Zakonska odredba govori da bi socijalna radnica trebala barem dva puta godišnje obići dijete u udomiteljskoj obitelji ali to kod nas nije moguće. Iz takvih razloga, socijalne radnice nemaju uvid u naše probleme, ne poznaju našu djecu pa se dešava da nas ne mogu ni razumijeti.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Claudia: Moja osobna motivacija bila je vjerske prirode – moj način da zahvalim Bogu za sve što imam. Gledajući Ucicefov snimak djece bez adekvatne roditeljske skrbi shvatila sam da je moje poslanje biti majka. Pored svoje troje biološke djece, prihvatila sam i udomila još dvojicu dječaka. Kako u svoj dom tako i u svoje srce. Ni jedan novac ne bi mi mogao pružiti takvo bogatstvo koje sam dobila u udomiteljstvu. Ljubav moje djeca ali i mnogo dobrih ljudi koji su postali moji prijatelji – neprocijenjivo je bogatstvo. Naježim se na pomisao da sam tako nešto mogla prokockati samo jednom krivom odlukom.

Šta su najveći uspesi koje je udruga ostvarila u dosadašnjem radu, a šta su najveći izazovi?

Claudia: Ni jedno dijete ne bi trebalo odrastati bez roditelja i bez toplog obiteljskog okruženja. Kroz našu udrugu prošlo je 40-tak udomitelja, zbrinulo se više od 50 djece. Većina ih i dalje živi u svojoj udomiteljskoj obitelji a osmero djece je posvojeno od udomitelja. Ovi ljudi su otvorili svoja vrata ali i svoja srca, izvukli iz doma djecu i pružili im dostojanstveno djetinjstvo. Zaštitili ih, odgojili ih ali i omogućili da i dalje viđaju svoje biološke roditelje, braću i sestre.

Uloga udruge je da potiče kvalitetno udomiteljstvo te da podupire udomitelje edukacijama i podrškom. Čini mi se da nijedna nagrada nije ispred zdravog dječjeg osmjeha koje vidim na licima naše djece.

Izazova ima mnogo. Najveći izazov je sigurno sustav koji ne funkcionira onako kako bi trebao. Početkom ove godine donesen je novi Zakon o udomiteljstvu kojim se uspostavilo profesoinalno udomiteljstvo. Ipak, do danas nemamo ni jednog profesionalnog udomitelja. To nam mnogo govori o lošem sustavu.

Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?

Claudia: Upravo očekujemo rezultate za projekat na koji smo aplicirali u listopadu. Nadamo se da ćemo dobiti sredstva za otvaranje i opremanje Ureda za udomiteljstvo. Projektom je predviđeno da zaposlimo jednog djelatnika. Nama je to izuzetno važno zbog toga što imamo odličnih ideja međutim, svi smo zaposleni i pored roditeljskih obaveza nemamo više vremena za daljnje pisanje i provođenje projekata.

Planiramo u prostorijama ureda urediti poseban kutak za manju djecu tipa igraonice a poseban za školski uzrast u kojemu se mogu održavati instrukcije, edukacije, susrete sa roditeljima i sl.

Rađa se ideja da se odredimo za socijalno poduzetništvo te da osiguramo radna mjesta našim mladima, a i umirovljenim udomiteljima da omogućimo dodatan izvor prihoda.