Fondacija Tuzlanske zajednice već više od 16 godina radi kao prva i jedina fondacija za razvoj lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ova Fondacija sprovodi različite aktivnosti i projekte, sa ciljem podrške razvoju zajednice i unošenju pozitivnih promena u društvo, a osnovni pravci u kojima deluje usmereni su na razvoj programa porške za civilni sektor u regiji Tuzle, sprovođenje razvojnih programa i inicijativa za zajednicu i razvoj filantropije i saradnju sa donatorima.
Nedavno su pokrenuli i platformu Doniraj.ba, namenjenu prikupljanju online donacija za podršku neprofitnim organizacijama u Bosni i Hercegovini. Cilj ove platforme je da proces prikupljanja donacija učini bržim, lakšim, jednostavnijim, ali i transparentnijim.
Sa izvršnom direktorkom Fondacije, Jasnom Jašarević, koordinatorkom programa otvorenog obrazovanja Sabinom Sinanović Ćatibušić i koordinatorom programa filantropije, Tarikom Barakovićem razgovarali smo o tome kako Fondacija Tuzlanske zajednice utiče na razvoj filantropije u BiH i kako svojim aktivnostima i programima podrške utiče na stvaranje razvijenih, aktivnih i angažovanih zajednica.
Sa kojom idejom je nastala Fondacija Tuzlanske zajednice i kako se razvijala vaša misija?
Jasna: Mi smo osnovani 2003. godine, to je već nekih 16 godina. Osnovali su nas građani Tuzle, 18 građana Tuzle koji su smatrali da je ovakva vrsta domaće fondacije „građana“ potrebna lokalnoj zajednici.
Krenuli smo iz jednog malog predgrađa, Simin Hana, gdje su osnivači željeli da Fondacija pokrene programe za podršku mladima, odnosno koji će u fokus razvoja zajednice staviti mlade i njihove potrebe.
Smatrali su da ukoliko napravimo uslove da mladima bude dobro, da će biti svima dobro. Prve donacije smo dobili od međunarodnih donatora, krenuli smo da se predstavljamo i lokalnim vlastima, uz objašnjenje da je community fondacija u stvari fondacija aktivnih građana, koji svojim resursima žele pomoći razvoju zajednice. Krenuli smo sa malim grantovima, oformili Fond za mlade, Fond „Volim Tuzlu“ i Fond aktivne zajednice.
Već 2004. formirali smo Odbor Omladinske banke koji je primao ideje za projekte od mladih, pozivao mlade da se uključe u razvoj zajednice i odobravao podršku za omladinske projekte.
Kroz Fond „Volim Tuzlu“ smo htjeli da podstaknemo organizacije civilnog društva i neformalne grupe građana da nam daju različite ideje za projekte koje smo podržavali kroz male donacije. Danas su ti grantovi veći i iznose od 1500 do 5000 KM.
Pored Tuzle, danas radimo u još 4 grada tuzlanskog kantona – u Srebreniku, Kalesiji, Lukavcu i Živinicama. U svakom od tih gradova imamo Program Omladinske banke i Program aktivnih zajednica.
U našem Programu aktivnih zajednica učestvuje 18 mjesnih zajednica. To su uglavnom mjesne zajednice, odnosno naselja koja su iz bilo kojih razloga bila zapostavljena na neki način. Svakodnevno se radi sa građanima i aktivistima koji žele da se uključe u razvoj lokalne zajednice.
Svaka od tih zajednica ima svoju lokalnu grupu za razvoj koja osmišljava plan razvoja svoje zajednice, a mi smo tu da im pomognemo i pružimo podršku njihovim malim projektima za opštedruštvenu korist.
Koji je najveći doprinos koji Fondacija pruža zajednici i na koji način uključujete zajednicu u svoj rad?
Jasna: Najvažnije je to što se mobilizira građanstvo da se uključi u razvoj zajednice. Koristimo različite alate za to.
Pored edukacije, mislim da je jako važno što tražimo načine i sredstva da se finansijski podrže inicijative građana i mladih. Takođe, važno je približavanje poslovnom sektoru, da animiramo poslovni sektor da se na društveno odgovoran način i kroz donacije uključi i utiče na razvoj zajednice.
Pomenuli ste da je osnaživanje mladih od izuzetnog značaja za razvoj zajednice. Na koji način radite na osnaživanju mladih i kako funkcioniše Program „Omladinske banke“, čiji je cilj aktivno uključivanje mladih u razvoj zajednice u kojoj žive?
Jasna: „Omladinska banka“ je stvarno zanimljiv projekat za mlade zato što se, kako oni kažu, dodijeljuju stvarni novci za stvaran život.
Mi svake godine imamo javni poziv za mlade da se prijave u članstvo u Odboru Omladinske banke, nakon čega prolaze kroz trening, kroz koji jačaju lične veštine i određuju prioritete – šta je to što mladima treba u zajednici, koje su to teme koje ćemo podržavati, nakon čega se pripremaju za pozive za mlade i odlučuju o omladinskim projektima koji će biti podržani tokom godine.
Jedan od uspešnih primera razvoja zajednice udruženim angažovanjem je lokalna mesna zajednica Kiseljak, u kojoj je otvoren društveni centar i pokrenut Program otvorenog obrazovanja. Racite nam nešto više o tome na koji način ste uneli pozitivne promene u ovu zajednicu.
Sabina: Kiseljak je rubna zajednica grada Tuzla, jedna od 40 mjesnih zajednica u gradu Tuzla.
U početku je to bila jedna od 18 aktivnih zajednica, u kojoj su nam se lokalne vlasti, neformalne grupe i neprofitne organizacije obratile sa inicijativom da žele sami nešto doprinijeti svojoj zajednici, uz određenu pomoć Fondacije. Tako smo i krenuli sa radom i podrškom Kiseljaku.
Međutim, obzirom na težinu problema i na to da je u pitanju jedna rubna zajednica u kojoj postoji veliki broj socijalno ugroženog stanovništva, došlo je do izolovanja te zajednice i smanjene pažnje lokalnih vlasti i cjelokupnog društva. Inicijativom mještana, koji su se obratili Fondaciji Tuzlanske zajednice, krenule su se dešavati promjene.
Mi uobičajno dajemo podršku kroz mentorstvo, edukaciju i finansijsku podršku. Međutim kad su naši mali grantovi postali premali za uticaj na tako velike probleme, Fondacija se uključila u proces zagovaranja i fandrejzing.
Prvo što smo uradili je da smo 2016. uradili strateško planiranje razvoja zajednice, što znači da smo pozvali sve zainteresovane strane – lokalne organizacije civilnog društva, institucije, školu, građane i napravili smo akcioni plan za naredne tri godine da bi se stanje u toj zajednici popravilo.
Svi akteri koji su bili uključeni pokazali su veliku spremnost da urade nešto sa svoje strane da se stanje popravi. Na osnovu akcionog plana smo zasnovali intervenciju u 5 oblasti – u oblasti obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite, infrastrukture, ekonomije i zapošljavanja. Ova naša inicijativa prerasla je u Program otvorenog obrazovanja Kiseljak.
U prethodne dvije godine napravili smo i određene pomake, od kojih je najvažniji taj što smo, na inicijativu lokalnih aktera, napravili jedan društveni centar, odnosno objekat koji je smješten u središtu mjesne zajednice i koji predstavlja simbol te promjene, odnosno želje i spremnosti svih aktera da se poboljšaju uslovi življenja na Kiseljaku. Društveni centar otvoren je za sve građane, za sve partnerske organizacije i institucije kojima treba dodatni prostor, jer tu nije ranije bilo prostora za provođenje različitih edukacija i inicijativa.
Centar nudi građanima i biblioteku, i različita kulturna dešavanja, i prostore za organizaciju različitih edukacija, savjetovalište sa socijalnim radnikom, a tu su smješteni i matični ured grada Tuzla i ured mjesne zajednice. Tako da smo napravili jedno sjedište gdje ljudi mogu rješavati svoje administrativne probleme, ali i razvijati svoje inicijative i prijedloge.
Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?
Jasna: Ja sam rano počela da radim u civilnom sektoru, možda mi je to bilo i prvo zaposlenje, sa neke 24 godine. U to vreme, kada se u BiH dešavao rat, nije bilo posla za mene kao inženjera hemijske tehnologije, tako da sam se uključila u rad nekih međunarodnih organizacija koje su tada bile aktivne u Tuzli.
Nakon tih prvih iskustava, samo sam nastavljala da gradim svoje iskustvo u civilnom sektoru. U Fondaciji sam počela raditi od samog njenog osnivanja u 2003. Ubrzo mi je i ponuđena pozicija da preuzmem funkciju izvršne direktorke, koju sam rado prihvatila, jer mi je bila inspirativna ta ideja formiranja community fondacije, ili kako mi volimo reći građanske fondacije. Koncept je zaista jedinstven, poseban, i na neki način „svoj“ i ne zavisi od eksternih faktora, ali jako puno zavisi od motivacije lokalnih ljudi, koliko oni žele da se posvete razvoju zajednice.
Sabina: Ja sam zapravo cijeli svoj radni vijek u nevladinom sektoru. Nekako je sve krenulo iz omladinskog aktivizma, obzirom da sam već sa 16 ili 17 godina ušla u tadašnju izviđačku organizaciju u našem gradu. U to vrijeme nije bilo tako puno podrške za omladinski aktivizam, nije bilo tako puno aktivnih mladih, tako da smo mi u stvari tu kreirali prostor za razvoj nekih različitih ideja i inicijativa za davanje energije u zajednicu, ali isto tako za hranjenjem nekih svojih unutrašnjih potreba i ostavljanjem traga u samoj zajednici.
Obzirom da sam odlučila i da se profesionalno bavim socijalnim radom nekako je prirodno bilo da nastavim u tom smeru, jer nevladin sektor pruža jedan možda najslobodniji i najkreativniji okvir za razvoj ideja iz oblasti socijalnog rada.
Tarik: Community fondacije su jedna vrsta socijalne inovacije i zaista je izazovno raditi tu. Takođe, usudio bih se reći i da je 50% ovog posla marketing. Zato sam zaključio da ono što sam prije radio, što sam studirao i magistrirao, odnosno marketing, može se ne samo odlično primijeniti već i dodatno razvijati.
Šta mislite da izdvaja vašu organizaciju u odnosu na ostale?
Tarik: Fondacija Tuzlanske zajednice je za 15 godina izrasla u jednog lidera u neprofitnom sektoru. Mi smo na vreme krenuli da razvijamo i filantropiju i fandrejzing i ljudske kapacitete.
Danas smo se toliko razvili da se nalazimo na jednoj prekretnici i možemo pomoći drugima i osnažiti druge organizacije.
Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?
Tarik: Sarađujemo sa međunarodnim donatorima i domaćim donatorima. Naši najvažniji međunarodni donatori su Freudenberg fondacija, MOTT Fondacija, Olaf Palme Centar i mnogi drugi.
U mom fokusu rada je najviše razvoj lokalne filantropije, odnosno saradnja sa domaćim donatorima. Podržavaju nas različiti tipovi donatora: biznisi, korporacije, mikro kreditne organizacije, banke, preduzeća srednje veličine, a takođe imamo veliki broj donacija i od pojedinačnih donatora.
Trudimo se da razvijamo individualnu filantropiju i mogu vam reći da uspijeva. Imam utisak da je sve više pojedinaca donatora i strateškim planom smo svakako predvidjeli da još i više razvijamo taj segment filantropije.
Na koji način Fondacija Tuzlanske zajednice utiče na razvoj filantropije u BiH?
Tarik: Nama je filantropija u opisu posla, što znači da na više načina mi razvijamo, prije svega lokalnu, domaću filantropiju.
Tu je neprikosnovena naša inovacija Doniraj.ba, online fandrejzing platforma, koja je značajna jer smo u situaciji da nam je onemogućeno da radimo fandrejzing na međunarodnom planu, putem poznatih sajtova kao što su GlobalGiving, GoFundMe. Organizacije iz Bosne i Hercegovine ne mogu koristiti čak ni Google for Nonprofits alat. Kroz platformu Doniraj.ba, koju smo razvijali više od godinu dana, sada možemo da fandrejzujemo i na međunarodnom planu, i preko Visa i Master kartica, možemo da primamo i domaće i inostrane uplate. Imamo vlastiti servis za prikupljanje donacija za neprofitni sektor.
Nekako smo usamljeni kada je u pitanju razvoj filantropije u BiH, ali nastavljamo to da radimo na različite načine i kroz Filantropsko veče, te mnoge druge kampanje za namicanje sredstava koje pokrećemo u zajednici; pravimo krugove donatora, sve ono što je u teoriji i praksi na međunarodnom planu prisutno, mi pokušavamo da primjenimo na lokalnom nivou.
Sa druge strane su teškoće, to nije lako, veliko je nerazumijevanje, treba raditi na razvoju svijesti – to ide svojim tokom i ide uzlaznom putanjom, kada je u pitanju i individualna i korporativna filantropija.
Kako funkcioniše platforma Doniraj.ba?
Tarik: Platforma Doniraj.ba ima dvije komponente, za projekte i za organizacije, što praktično znači da se putem nje mogu prikupljati on-line donacije ne samo za projekte, nego i za organizacije. Ovo može biti značajno za mnoge organizacije, prvenstveno na Tuzlanskom kantonu, ali i u BiH, jer već putem svoje web stranice, a korištenjem našeg on-line servisa, odnosno donacijskog „widget-a“, mogu prikupljati donacije širom svijeta.
Platforma je tehnički završena prošle godine u maju, ali je tek u februaru ove godine postala operativna, zbog tehničkih problema i otkazivanja usluge on-line plaćanja od strane nekoliko domaćih banaka. Na kraju smo pronašli riješenje i uspjeli smo postaviti nekoliko kampanja za prikupljanje sredstava za lokalne projekta.
Platforma Doniraj.ba treba da bude prvenstveno servis za organizacije civilnog društva, najprije u Tuzlanskoj zajednici, a onda po potrebi i u drugim dijelovima BiH, što bi otvorilo nove perspektive za razvoj filantropije u BiH.
Šta smatrate najvećim uspesima u dosadašnjem radu i koji su najvažniji ciljevi koje planirate da ostvarite u budućnosti?
Jasna: Smatramo najvećim uspjehom što smo vrijednosti koje smo uspostavili na početku, pri samom osnivanju Fondacije zadržali i do danas. Njegovanje filantropije i volonterizma, otvorenosti za sve, transparentnosti, sve ono što smo u prvim strateškim planovima naveli mi to i danas njegujemo i promovišemo kroz sve naše programe.
Ja mislim da je najveći uspjeh to što smo opstali sa takvim vrijednostima, što i dalje uspjevamo da ih promovišemo kroz veliku mrežu svojih domaćih partnera i korisnika. Uspijeh je i što smo ostvarili jako dobra partnerstva sa međunarodnim donatorima, koji cijene naš rad i koji nas i dalje podržavaju i predstavljaju u mreži svojih partnera.
Ono što je plan za budućnost jeste da se povećava udio ulaganja u građanske projekte iz lokalnih resursa, pojedinaca i biznisa. Takođe nastojimo da uspostavimo partnerstva sa lokalnim i regionalnim vlastima, da potpišemo određene memorandume o saradnji, da te promjene koje donosimo budu i njihove promjene. Mislim da je primjer Kiseljaka dobar primjer, zato što su građani htjeli da se dese promjene. Zajedničkim djelovanjem vratili smo Kiseljak na prioritet lokalnih vlasti.
Naravno, plan je i da se nastavi sa razvojem filantropije, da se promovira filantropija kroz različite alate, bilo da se radi o direktnim pristupima prema pojedincima i biznisima ili putem platforme Doniraj.ba.
Veliki izazov i cilj je da dođemo i do naše dijaspore i stupimo u kontakt s njom, s obzirom na to da je ona, na žalost, svakim danom sve veća i veća.
Ostavi komentar