Pitanje beskućnika okruženo je predrasudama, a ljudi koji žive na ulici često se suočavaju sa diskriminacijom koja im onemogućava da izađu iz situacije u kojoj se nalaze. Mile Mrvalj je odlučio da utiče na položaj beskućnika u Zagrebu. On je osnovao udruženje koje se bori za beskućnike i kroz različite projekte im daju mogućnost da sami sebe zastupaju.

Sve je počelo jednim slučajnim susretom beskućnika Mile Mrvalja i studentkinje Antonele Šantek, pre dve godine. Optimizam sa kojim na Antonelino pitanje “Kako ste?” Mile odgovorio “Sjajno!”, oduševio je ovu devojku. Kroz razgovor su otkrili da im je zajednička ljubav prema ljudima i umetnosti i odlučili su da osnuju udruženje Fajter, koje na različite načine radi na resocijalizaciji beskućnika i ugroženih grupa.

Mile je u Zagreb došao kao beskućnik iz Sarajeva. U Sarajevu je završio srednju školu primenjene umetnosti, a beskućnik je postao nakon što je galerija koju je otvorio uz pomoć kredita, propala, a stan u kome je živeo mu je oduzet.

Kako Mile kaže - beskućnici se stalno suočavaju sa osuđivanjem i napuštanjem. Porodicu nema, a žali se i kako mnogi kažu da su beskućnici sami krivi za položaj u kome se nalaze, što nije istina. Pre svega, da bi izašali iz situacije u kojoj se nalaze, potrebno je mnogo volje i pozitivne energije, koje je teško pronaći u tako nezavidnom položaju.

Udruženje Fajter i potrebu da se beskućnicima i drugim ugroženim grupama pruži podrška, propoznala je agencija za društveno odgovorne projekte i marketing Brodoto, sa kojom su osmislili i ostvarili projekat Nevidljivi Zagreb - prvu edukativnu turu u Hrvatskoj koju vode bivši i sadašnji beskućnici.

Projekat ima dva cilja gde prvi i primarni jeste senzibilizacija društva o problemu beskućništva i ekstremnog siromaštva, a drugi je pomoć beskućnicima.

Već nešto više od 3 meseca, pet puta nedeljno, sa početkom u 18h Mile polazi sa Tomislavca i vodi zainteresovane u obilazak lokacija oko glavne železničke stanice i deli sa njima svoje trogodišnje iskustvo beskućnika u Zagrebu. Cela tura je sastavljena od lokacija važnih za beskućnike. Stanica je, na primer, mesto gde beskućnici uzimaju toplu kafu iz automata, koja im je jedini izvor toplote zimi. Obilazak obuhvata i razrušene zgrade, prepune prljavštine i pacova, u kojima beskućnici “žive”.

Ture gradom su važne, jer predstavljaju priliku za resocijalizaciju i vraćanje radnih, higijenskih i komunikacijskih navika koje beskućnici gube usled dugih perioda života na ulici.  Svaka interakcija s ljudima može biti od neopisive važnosti za njih i pomoći im da izađu iz letargičnih stanja u koja zapadnu.

Na kraju svake ture, posetioci imaju priliku da se upoznaju sa drugim projektom udruženja Fajter - svako od njih dobija po primerak istoimenog časopisa, za koji mogu da daju novca koliko žele. Deo zarade se izdvaja za štampu, a veliki deo ide direktno beskućnicima, koji časopis inače prodaju na ulicama. I same ture nemaju fiksnu cenu već posetioci doniraju koliko žele. Što se više donacija prikupi, to će udruženje moći da štampa više časopisa, a tad će i više beskućnika moći da ih prodaje.

Pored tura i časopisa, Fajter organizuje i art-terapije s umetnicima, večeri poezije, a posebno važnim smatraju rad sa mladima. Mile mladima u osnovnim, srednjim školama i na fakultetima drži predavanja o beskućništvu, volontiranju i radu u zajednici, i svake nedelje gostuje u drugoj ustanovi. “Rad u zajednici i solidarnost nešto je čemu nas u školi ne uče, a to su vrednosti koje su izuzetno važne i kojima bi trebalo da se više posvetimo ako želimo bolje društvo”, kaže Mile. Jednom je, tako, objašnjavao da beskućnici često šepaju jer stopala ostaju deformisana usled višemesečnog neizuvanja pošto noće u razrušenim zgradama punim pacova koji bi inače izgrizli stopala. To je možda naizgled mala stvar, ali ovakve priče služe za razvijanje empatije i razumijevanja među ljudima.

"Važno nam je da beskućnici imaju priliku da predstave sami sebe na način na koji žele da budu predstavljeni. Oni ne treba da budu definisani samo kroz beskućništvo, već da imaju mogućnost da predstave sve ono što ih čini ljudima i što ih zanima u životu", objasnila je Antonela Šantek, potpredsednica udruženja Fajter.

“Planiramo da podržimo udruženje Fajter u ostvarivanju drugih ideja i na taj način im pomognemo da budu vidljiviji i da prošire obim projekta”, rekao je Branimir Radaković iz agencije Brodoto.

Mile kaže da je celog života samo sledio svoje snove: “Hipi pokret 70-ih je bio moj san; motor sam imao, tri puta se razbijao, i to je bio moj san. I ta moja galerija kad je propadala, ljudi su mi savetovali da je zatvorim, ali ja sam išao do kraja. U svojim snovima uvek idem do kraja. Moj san je bio ovo udruženje i ja ću i sa njim ići do kraja”.  

Ukoliko želite da podržite udruženje Fajter, možete donirati i direktnim putem.

Foto: Invisible Zagreb