Luka Ćelović rodio se 31.oktobra 1854. godine, u selu Pridvorici kod Trebinja.

O porodici Ćelović nema mnogo podataka, osim da verovatno potiče iz Risna i okoline, na šta ukazuju pisani dokumenti iz 1689. godine. Roditelji Luku vrlo rano šalju u Bosnu da služi u trgovini.

Najpre će raditi u Banja Luci kao šegrt u trgovačkoj radnji očevog prijatelja Jovana Pištalića, do 1871. godine. Nakon toga prelazi u Brčko kod strica Jovana Ćelovića, gde radi kao šegrt u njegovoj trgovačkoj magazi. Kada mu je bilo 18 godina, napušta Bosnu i 1872, dolazi u Beograd kod svog zemljaka arhimandarita Nićifora Dučića, koji ga daje za šegrta u poznatoj radnji Radosavljevića i Ignjatovića.

Iako je još kao dete otišao od kuće, Luka nikada nije prekidao veze sa rodnim krajem. Budno je pratio sva tamošnja događanja, pa kada je u leto 1875.god. izbio Bosansko – hercegovački ustanak, i to najpre u Hercegovini, poznatiji pod imenom „Nevesinjska puška“, Luka napušta trgovinu odlazi u Hercegovinu kao dobrovoljac.

Uključio se u odred pukovnika Đoke Vlajkovića i učestvovao u borbama kod Ljubinja, Stoca i kod Utve.

Nakon što je Srbija objavila rat Turskoj Luka se sa drugim dobrovoljcima vraća u Beograd. Sve do 1878. Ćelović nastavlja da se bori u oba srpsko-turska rata i uprkos svim nedaćama uspeva da živ dočeka zaključenje mira.

Put uspeha

U jesen 1882. osnovana je Beogradska zadruga, tada pod nazivom "Zavod za udeonice".

Boreći se protiv teških uslova posleratnog doba, nekoliko malih preduzetnika skupilo je nešto kapitala i bez ikakvog iskustva stvorilo prvu nacionalnu štedionicu, za ulaganje i štednju. Ćelović je bio među prvim ulagačima, a 1887. je postao njen doživotni predsednik – do 1929. godine.

Luka Ćelović je napornim radom Beogradsku zadrugu učinio jednim od najsnažnijih organizacija koja je svesrdno pomagala svojim članovima. Kada je materijalno ojačala, posle Prvog svetskog rata, Beogradska zadruga otvara svoje filijale u Skoplju i u Zadru.

Kao predsednik Beogradske zadruge, Luka Ćelović nije primao svoj honorar već ga je ulagao na štednu knjižicu kod Državne hipotekarne banke. U početku je davao usmene naloge na šta će se ta sredstva trošiti. Početkom 1929. godine ta sredstva, po njegovoj želji, korišćena su kao pomoć za Domove slepih u Zemunu i Inđiji i to samo jedna polovina, dok je drugu polovinu novca ustupio Odboru gospođa za zaštitu slepih devojaka u Beogradu.

Za ovim primerom Luke Ćelovića poveli su se i ostali članovi Upravnog odbora Beogradske zadruge ustupajući svoje dnevnice u humanitarne svrhe.

Od februara 1912. Luka je bio i član Upravnog odbora Narodne banke Srbije.

Hotel Bristol

Filantropska delatnost

Pored mnogih društvenih, humanih, trgovačkih i patriotskih aktivnosti Luke Ćelovića, ne sme se zaboraviti i njegov doprinos estetskom uređenju Beograda. Odlučio je da Savsku mahalu uredi po uzoru na evropske gradove, a odluku je i sproveo udelo.

Posle Prvog svetskog rata odlučuje da kupi zemljište između ulica Karađorđeve, Zagrebačke i Bosanske. Tu je sazidao niz zgrada na 4 sprata, dajući Savamali izgled dostojan evropskih metropola.

Luka je prvo sebi sazidao kuću sa parkom, koji je redovno obilazio sa baštovanom i brižno ga doterivao (danas je to park ispred Ekonomskog fakulteta).

Potom podiže palatu Beogradske zadruge, hotel Bristol i zgradu Berze. Ova zdanja postoje i danas.

Pored toga, Ćelović je Univerzitetu je podario 50 miliona ondašnjih dinara i postao njegov najveći dobrotvor.

Osnovao je Zadužbinu Luke Ćelovića – Trebinjca, beogradskog trgovca, 1926. godine i odredio da, posle njegove smrti, njome rukovodi odbor sastavljen od rektora, koji je i predsednik Odbora, prorektora, dekana i prodekana svih fakulteta Beogradskog univerziteta.

Zadužbini je predao svoje imanje u Javorskoj ulici 7 i 9, a ostalo imanje se priključilo fondu zadužbine posle njegove smrti. Pored toga, zadužbinu su činili i dvospratna kuća u Ulici Kraljevića Marka 1 sa četiri stana i četiri dućana u parteru, palata na uglu Karađorđeve 65 i Zagrebačke ulice broj 1, sa 24 stana sa tri lifta i šest dućana sa tri teretna lifta, i palata duž cele Zagrebačke ulice (brojevim 3, 5, 7, 9) i Bosanske (danas ulica Gavrila Principa) broj 16 sa trideset jednim stanom, sedam dućana i četiri teretna lifta.

Do Drugog svetskog rata imovina Zadužbine se dodatno uvećala tako da još neke zgrade u centru Beograda nose zadužbinske oznake.

Inače, ostalo je zabeleženo da je darivanjem Luke Ćelovića Beogradski univerzitet postao treći univerzitet po bogatstvu u svetu.

Luka Ćelović preminuo je 15. avgusta 1929. godine. Ostalo je zabeleženo da je na njegovoj sahrani podpredsednik Beogradske opštine, Vojislav Zađina, održao govor u kome je, imeđu ostalog, rekao: Za Luku Ćelovića govorilo se da nije bio mnogo pobožan jer je retko viđen u crkvi. Ali, Luka Ćelović se može uporediti sa jevanđelskim bogatašem. Luka Ćelović je bio bogataš, ali je razlika između njega i jevanđelskog bogataša u tome što je jevanđelski bogataš koristio bogatstvo samo za svoje lične potrebe, a Luka Ćelović je pomagao svojim bogatstvom druge.