SPD Privrednik je osnovan 23. septembra 1897. u Zagrebu kao prosvetno humanitarno društvo. Osnovao ga je Vladimir Matijević sa idejom da ulažući u obrazovanje mladića, pomogne razvoju srpske privrede. Kako bi društvo dobilo finansijsku potporu, Matijević je svoje značajno bogatstvo 1895. godine usmerio na osnivanje Srpske banke u Zagrebu i štedno-kreditnih zadruga.

Na dan osnivanja zbrinut je i prvi pitomac.

Od osnivanja do danas Privrednik je odškolovao preko 36.775 pitomaca koji su činili okosnicu privrede između dva svetska rata. Zbog radne etike i obrazovanja, smatrani su elitnim preduzetnicima, a bili su poznati po čuvenom načelu društva „Rad, štednja, čestitost“.

Pomagači i saradnici Privrednika bili su viđeniji Srbi tog vremena, od Paje Jovanovića, preko trgovaca Koste Mirosavljevića, Svetozara Gođevca, Avrama Filipovića, pa do poznatih naučnika kao što su Nikola Tesla, Mihailo Pupin, Jovan Cvijić i mnogi drugi. Mnogi od njih su poput Mihajla Pupina predali svoju zaostavštinu na upravljanje Privredniku kako bi se stipendirali nadareni učenici.

Cilj društva je bio da siromašnoj deci nađu mesta za šegrtovanje kod dobrih majstora i trgovaca, kako bi se tokom četiri godine školovanja osposobili za samostalno obavljanje posla i otvaranje sopstvene radnje. Privrednik je pitomcima nastavljao da pomaže i nakon završenog školovanja, dajući im povoljne kredite za otvaranje radnji.

Šegrtovanje pitomaca

Uslovi za prijem su bili strogi. Dečaci uzrasta 12 do 15 godina, morali su da svojeručno napišu molbu, budu fizički i psihički zdravi, ali i visoki najmanje 130 centimetara. Iz kuće su morali da donesu dobro vaspitanje, kao i da znaju da pišu i računaju. Ukoliko bi ispunili navedene zahteve uz prijem bi im bio uručen i "Mali zbornik" sa uputstvima za dalje školovanje i ponašanje.

Pošto su uslovi života i rada šegrta krajem 19. i početkom 20. veka bili izuzetno loši, Privrednik bi jednom godišnje slao inspektore da obiđu šegrte i utvrde da li su ispoštovani svi uslovi ugovora sa majstorom. Ukoliko majstor nije vodio računa o dobrobiti pitomca, ugovor je raskidan.

Privrednik je veliku pažnju posvećivao opštem i stručnom obrazovanju svojih pitomaca, pa je 1910. godine u Zagrebu osnovana i večernja škola za trgovačku omladinu. Takođe, poverenici su se trudili da u svim većim mestima osnuju biblioteke za srpsku privrednu omladinu prilagođenu uzrastu šegrta.

Interes Privrednika za svoje bivše pitomce se nije završavao samo na tome. Kao već uglednim ljudima, uspešnim zanatlijama i trgovcima, Privrednik je pomagao, savetom i preporukama, u izboru budućih supruga, ističući pri tom prednost i značaj sklapanja brakova sa Srpkinjama.

U prvim godinama rada Društva, primani su samo dečaci iz Austrougarskih krajeva, da bi se od 1904. godine primale i devojčice, a od 1908. godine delovanje prošireno i na pitomce iz Srbije i drugih krajeva gde su živeli Srbi. Od svog osnivanja, pa do prestanka rada 1947. godine, Privrednih je odškolovao preko 36. 000 pretežno siromašne muške i ženske dece za preko 80 različitih zanimanja. Svi su oni kao jedan znali da se samo radom, štednjom i čestitošću, kako je govorio njihov dobrotvor i učitelj Matijević, mogu ostvariti snovi i ispuniti nade. 

Nakon 46 godina, decembra 1993. godine u Zagrebu dolazi do obnovljanja rada Srpskog privrednog društva "Privrednik" kroz "Fond Vladimir Matijević". Ovaj fond danas stipendira učenike i studente kako bi unapredio privredu seoskih područja gde pretežno živi srpski živalj. Iste godine, obnovljen je rad "Privrednika" i u Srbiji, ali ovaj put u Novom Sadu, gde se osniva  Zadužbina i humanitarno Srpsko privredno društvo - Fondacija "Privrednik". Pokrenuto je i štampanje lista "Privrednik", koji izlazi svakog prvog petka u mesecu.