Marija Karađorđević, poznata je kao najvoljenija vladarka srpskog naroda. Njena dela, iako danas mahom zaboravljena, u narodu su joj donela titulu „kćerke sunca“ i „velike majke“, a njena dobrota ostala opevana u mnogim narodnim pesmama.

Rumunska princeza Marija, koja je srodnike imala i na engleskom, i na ruskom dvoru, kraljevsku titulu je dobila udajom za Aleksandra Karađorđevića. Bila je kraljica, ali joj život nije bio bajka.

Rođena je 9. januara 1900. godine u saksonskom gradiću Gote, kao druga kćerka, a treće dete u braku rumunskog kralja Ferdinanda i kraljice Marije, i zauzela svoje mesto u bogatoj lozi plave krvi svoje porodice.

Njen nadimak, Minjon, priča kaže, dobila je po nazivu opere koju je njena majka slušala tokom trudnoće. Poreklo joj je omogućilo najbolje dvorsko obrazovanje, a potom i školovanje u engleskoj Hilfild školi, kojoj su pristup imali samo potomci engleske kraljevske krune.

Engleski, nemački i francuski jezik je govorila kao maternji, a pored inteligencije krasila ju je i lepota. Zbog svog porekla, obrazovanja i osobina koje su je krasile, bila je možda i najpoželjnija prilika za udaju tog vremena. Uprkos tome što je tvrdila da se neće udati, sa svoje 22 godine, mesec dana pošto je u kraljevskom zamku na Karpatima upoznala Aleksandra Karađorđevića, postala je njegova verenica, a uskoro i supruga.

Ostala je upamćena kao vladarka koju je narod zbog njene plemenitosti, humanosti i dostojanstvenosti, najiskrenije voleo.

Uprkos svom elegantnom odevanju i prefinjenom ukusu, bila je svesna da je došla u zemlju koja je skoro izašla iz teškog rata, pa se trudila da svojim primerom podstane druge da ulažu u humanitarne svrhe. Organizovala je humanitarne balove, obilazila škole, bolnice, obdaništa, poklanjala je novac dobrotvornim udruženjima, osnivala dobrotvorne fondove...

Kraljevski par je imao tri sina - Petra Drugog, Tomislava i Andreja.

Njihovi roditelji su ih vaspitali tako da ih plemićko poreklo ne razdvaja od ostale dece. Kraljica je imala običaj da na dvor dovodi seosku i siromašnu decu da se igraju sa njenim sinovima, učeći sve mališane zajedno da je skromnost vrlina nad vrlinama.

9. oktobra 1934. iznenada postaje udovica, pošto je u Marseju ubijen njen suprug i kralj Jugoslavije, Aleksandar. Vest je podnela kao prava kraljica, dostojanstveno i bez suza uz reči da je Aleksandar poginuo vršeći svoju dužnost.

Posle njegovog ubistva, utehu je tražila u humanitarnom radu trošeći tri četvrtine udovičke apanaže (današnjih oko 1.250.000 dolara) na siromašne i bolesne, što je i tada i danas bio iznos vredan divljenja.

Tokom svoje vladavine vodila je brigu o Društvu Crvenog krsta, a među značajnije primere njenog dobrotvornog rada ubraja se to da je bila potpisnica Povelje o pravima deteta, kao i da je pomogla da se izgradi Dečja klinika u Tiršovoj ulici i Institut za onkologiju.

Ni tokom rata nije zaboravila sunarodnike

Kada je počeo Drugi svetski rat, sa dva mlađa sina je otišla u Englesku. Ni na kraj pameti joj nije bilo da se tada zauvek oprostila od Jugoslavije.

Pomagala je svojim sunarodnicima šaljući pakete hrane i odeće za zarobljene Srbe u logore širom Evrope. Da bi narod znao da ih nije zaboravila, a Nemci ne bi otkrili pošiljaoca, potpisivala se samo kao Marija K. Đorđević.

Tokom rata, nije koristila nijednu vladarsku privilegiju, već je izabrala je da živi na običnom seoskom imanju udaljenom 80 km od Londona, koje je 1946. zamenila sličnim u Kentu.

Na Trećem zasedanju Avnoja, Karađorđevićima je zabranjen povratak u zemlju, ali Mariju to nije sprečilo da nastavii da pomaže svom narodu.

U oktobru 1959. godine joj je čuveni predsednik Francuske Šarl de Gol dodelio krst Ordena legije časti.

Ni u svojim poznim godinama, nakon rata nije prestala da uči nove veštine. U jednom engleskom listu bila je objavljena vest da je kraljica Marija od Jugoslavije, u svojim pedesetim godinama, postala student umetničke škole.

Ipak, zdravlje ju je izdavalo. Jedna operacija za drugom, težak reumatizam, paraliza leve strane tela, prikovali su je za krevet.

Preminula je 22. juna 1961. godine u snu. Sahranjena je u Vindzoru, na privatnom groblju Frogmor, blizu svoje prababe, engleske kraljice Viktorije. Njeni posmrtni ostaci su preneti u Srbiju 29. aprila 2013.