[TRANSKRIPT VIDEA]

Zgrada ispred koje se nalazimo, kako novosađani vole da kažu – ”Jovina gimnazija”, interesantna je priča koja uključuje tri zadužbinara i tri obrazovne institucije.

Pre svega, moramo se vratiti u XVIII vek, tačnije u 1731. godinu, kada je prvi od zadužbinara, Visarion Pavlović, rešio da kada dođe na položaj kao episkop Bačke, otvori prvu osnovnu školu.

Tada su je zvali latinskom, jer se zaista u njoj učilo na latinskom jeziku.

Kasnije, ona je porasla, na nivo pravoslavne osnovne škole i kao takva funkcionisala je velikim zaslugama dobrotvora, trgovaca novosadskih, koji su svojim imetkom želeli da je podignu na još viši nivo.

Tom prilikom se najviše iskazao Sava Vuković, poznati novosadski trgovac. On je odvojio 20.000 tadašnjih forinti kao jedan vid potpore za dalje skupljanje novca, a kasnije i da se zgrada podigne na nivo gimnazije. Ona je tako i počela da funkcioniše od 1816. godine, tako da je ovo zvanično naša najstarija gradska gimnazija.

Ona je početkom XX veka bila pretesna za sve pitomce koji su ovde učili škole. Njih 300, koliko ih se moglo upisati, nije više moglo stati u stari objekat.

Tada je treći zadužbinar, unuk Miloša Obrenovića, Miloš Bajić, darovao 100.000 forinti da se podigne velika zgrada.

Zgrada je podignuta na mestu gde je nekada bila rodna kuća Zmaj Jove, tako da nije čudo što se kasnije od Srpske pravoslavne velike gimnazije je ona u posleratnom periodu preimenovana u Zmaj Jovinu gimnaziju.