Fenix Crna Gora je udruženje roditelja dece lečene od kancera, koje svakodnevno pruža pomoć i podršku porodicama čija deca boluju od raka. Bave se i edukacijom, zagovaranjem, borbom za bolje uslove zivota i lečenja obolele dece i zalažu za otvaranje Hemato-onkološke bolnice i Roditeljske kuće u Crnoj Gori. Za decu koja se leče od malignih bolesti i njihove roditelje predstavljaju mesto podrške i nade, a zahvaljujući njihovim naporima kompletno je renovirano Odeljenje hemato-onkologije.
Više o aktivnostima i misiji ovog udruženja otkrile su nam predsednica Dijana Stojanović i Jovana Perović.
Kako je nastalo udruženje Fenix? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?
Jovana: Udruženje je počelo sa radom kao Fejsbuk grupa, tj. grupa podrške roditeljima koji prolaze kroz isto ono što smo i mi prošli. Kao grupa nismo mogli da riješimo raznorazne probleme koji su se javljali , zato smo se zvanično kao Udruženje osnovali 15. februara 2013. godine, simbolično na dan obilježavanja borbe protiv dječijeg kancera. Kao NVO postojimo već 9 godina. Osnivači Udruženja su roditelji djece koja su se liječila od malignih bolesti. U početku smo bili mala grupa ali ubrzo su nam se pridružili mladi ljudi koji su se liječili u djetinjstvu od kancera, to su naše MladiCe sa kojima smo realizovali veliki broj aktivnosti. Osim što mi, kao roditelji, pružamo podršku roditeljima koji prolaze kroz isto tako i oni nude malo svjetlo nade i roditeljima i djeci. Svih ovih godina, koliko postojimo, naša misija je da djeci koja se liječe od kancera obezbijedimo što bolje uslove za liječenje kao i da budemo stalna podrška roditeljima djece koja se liječe, koja su se liječila i koja su preminula od maligne bolesti.
Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?
Dijana: 2011. godine dijete mi se razboljelo od neuroblastoma. U Beogradu, na Institutu za majku i dijete, bili smo do avgusta 2012. godine, kada je naša Milica preminula. U periodu između terapija, boravili smo u roditeljskoj kući koje vodi udruženje Zvončica i tada smo vidjeli koliko je bitna podrška ljudi koji su u sličnoj situaciji kao i vi. Po povratku u Crnu Goru, nazvala me je koleginica Angela Murišić, koja je u tom periodu još boravila u roditeljskoj kući i predložila da se organizujemo i pokrenemo i mi nešto u Crnoj Gori.
Kako se finansira Udruženje Fenix? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način? Kako oni koji to žele mogu podržati rad organizacije?
Dijana: Udruženje Fenix se finansira od projekata, donacija, dobrovoljnih priloga građana. Svi koji to žele mogu podržati rad Udruženja uplatom na žiro račun 510-71233-32.
Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?
Dijana: Trenutno smo fokusirani na jedan veliki projekat, projekat izgradnje parking prostora i dječjeg igrališta ispred odjeljenja onkologije i hematologije Instituta za bolesti djece. Odjeljenje za djecu ima poseban ulaz, koji je u lošem stanju a kada su kiše gotovo i nepristupačan. Djeca i roditelji nemaju kutak gdje bi boravili kada ne primaju terapije. U planu smo imali malo igralište,ali uz pomoć Triatlon kluba Podgorica, Triatlon saveza CG i gdina Vedrana Roćenovića i svih kompanija koje su nesebično podržale akciju, došli smo do velikog projekta gdje će biti urađeno mnogo više nego što smo i sanjali. Ukupna vrijednost projekta je oko 90 000 eura.
Da li uključujete zajednicu u svoj rad, na koje sve načine i šta vam to donosi?
Jovana: Svi koji su voljni da se uključe uvijek su to i mogli, uvijek smo imali podršku zajednice u svim akcijama. Zahvaljujući zajednici smo mnogo toga i postigli za 9 godina.
Da li sarađujete sa drugim neprofitnim organizacijama, udruženjima i fondacijama, kojim i na koji način?
Dijana: Saradnja sa srodnim udruženjima iz regiona je nemjerljiva. To su udruženja ,,Zvončica’’ iz Beograda, ,,Srce za djecu ‘’ iz Sarajeva i ,,Krijesnica‘’ iz Zagreba. Takođe, imamo odličnu saradnju i sa udruženjima iz Crne Gore koja se bave zdravljem, a od onih sa kojima intenzivno sarađujemo je NVO CAZAS.
Na koje načine Udruženje Fenix doprinosi razvoju filantropije u Crnoj Gori?
Jovana: Živimo u vremenu kada raste svijest o značaju filantropije ali treba još dosta rada. Udruženje radi na podizanju svijesti javnosti kroz svaku aktivnost kako bi postalo inspiracija za druge i podstaklo ih na dobročinstvo. Svako davanje i podrska kreću iz srca, ali nijedna akcija ne bi bila moguća bez građana Crne Gore koji uvijek nesebično pomažu radu Udruženja.
Edukativne aktivnosti, kao i zagovaranje važan su segment vašeg rada. Recite nam nešto više o tome.
Dijana: Kroz svaki projekat koji sprovodimo i koji smo sprovodili edukativne aktivnosti su sastavni dio. Nekada su usmjerene na edukaciju vršnjaka djece koja se liječe ili su se liječila, kako im pružiti podršku i pomoć, nekada su aktivnosti usmjerene nastavnom kadru kako da se ophode prema djeci sa tim problemom, ali najveći akcenat edukativnih aktivnosti je na roditeljima, njima se trudimo da pružimo maksimalnu podršku i pomognemo im da razumiju i da se nose sa bolešću djeteta.
Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?
Jovana: Najveći izazov koji bi izdvojili jeste pronalaženje rješenja za pokrivanje troškova stanovanja roditelja čija se djeca liječe u inostranstvu.
Šta su najveći uspjesi koje je udruženje ostvarilo u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?
Dijana: Najbitnije stvari koje smo uspjeli da uradimo su renoviranje i opremanje Odjeljenja dječije hematoonkologije. Prostor je kompletno adaptiran kako bi se obezbijedili neophodni uslovi djeci koja se liječe od raka. Odvojeno je šest apartmana koji su kompletno bili renovirani u akciji Udruženja. Nije riječ samo o adaptaciji, krečenju i opremanju novim namještajem već o kompletnoj rekonstrukciji: povećanju kvadrature soba, izgradnji novih kupatila i opremanju starih. Takođe istakli bi i uspješnu inicijativu za slanje djece na liječenje u pet referentnih centara u Evropi i mogućnost davanja totalne anestezije prilikom izvođenja bolnih dijagnstičkih procedura kao što su mijelogram i lumbalna punkcija.
Leave a comment