Udruženje Roditelji okuplja roditelje širom Crne Gore kako bi zajedno uticali na pozitivne promene u društvu.

Roditelji svakodnevno rade na ispunjavanju potreba, zaštiti i ostvarivanju prava roditelja, dece i porodice u celini.

Oni podržavaju i najugroženije mališane u svojoj zajednici, te su po svojim akcijama Podijelimo jer zajedno možemo više i Budi nečiji Djed Mraz jako prepoznatljivi.

Sve o misiji, radu, aktivnostima i planovima udruženja Roditelji otkrile su nam Kristina Mihailović, izvršna direktorica, Lepa Žunjić, programska koordinatorka, Jelena Božović, novinarka na portalu Roditelji.me, Katarina Čarapić, koordinatorka Igračkoteke i Razvojnog centra i Tanja Ašanin, koordinatorka programa Učionica družionica.

Kako je nastalo udruženje Roditelji? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Kristina: Udruženje Roditelji je osnovano 27. jula 2011. godine, godinu nakon pokretanja portala Roditelji.me, medija čiji je cilj bio i ostao da informiše roditelje u Crnoj Gori o važnim temama za njih i njihovu djecu. Grupa roditelja, aktivnih na forumu portala Roditelji.me je odlučila da se formalno okupi i registruje, kako bi svoju energiju i želju za promjenama u oblasti prava roditelja i djece pretočili u konkretne inicijative, predloge, zahtjeve i akcije. Okupila nas je i još nas drži ideja da mijenjamo crnogorsko društvo kako bi porodici bili obezbijeđeni kvalitetni uslovi života i zadovoljene osnovne potrebe njenih članova u oblastima važnim za djecu i roditelje.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru i ovu vrstu angažmana?

Kristina: Isključivo želja za promjenama. U našem društvu puno je problema sa kojima se suočavaju djeca i roditelji, a izuzetno sporo se promjene dešavaju ili ih čak i nema. Kao novinarka, a ujedno i novopečena majka došla sam na ideju sa svojim tadašanjim suprugom, takođe novinarom, da pokrenemo portal koji će se upravo baviti tim problemima, ali i biti adresa za informisanje roditelja u Crnoj Gori. Organizacija civilnog društva je model koji omogućava fleksibilnije djelovanje u odnosu na institucije i veću posvećenost direktnom korisniku i njegovim potrebama, a osim toga iz ove uloge neke stvari mnogo jasnije vidite nego kada radite kao dio javne administracije. Mi smo izabrali model da budemo inicijator promjena ali i dio tim promjena, kada se krene u njih. Nijesmo dakle tu samo da prepoznamo problem, kritikujemo.. već i da predložimo rješenje i učestvujemo u njegovoj realizaciji. Osim toga, za roditelje i djecu obezbjeđujemo puno besplatnih socijalnih servisa koje nemaju na raspolaganju u našem sistemu. Nekome se čini da je zbog toga što je u pitanju nevladina organizacija kompletan proces rada mnogo relaksiraniji, pa čak i neiozbiljniji, a upravo je suprotno. Uostalom, mi za socijalne usluge koje pružamo  prolazimo kroz iste procese licenciranja kao, na primjer institucije i njihovi stručni radnici. Upravo smo mi adresa nerijetko na koju te institucije i upućuju roditelje na nas kada im treba neka vrsta podrške i pomoći.

Kako se finansira Udruženje Roditelji? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati vaše aktivnosti?

Kristina: Udruženje Roditelji je jedna velika organizacija, koja broji desetine zaposlenih i ima budžete od nekoliko stotina hiljada eura... Tako nas nekako percipira nemali dio javnosti. Pretpostavljamo zbog puno aktivnosti koje imamo i prisustva u javnosti, naših inicijativa i zalaganja. A sve je to daleko od realnosti. Mi smo organizacija sa veoma malim brojem ljudi i budžetom od oko 100 hiljada eura. Za sada. Finansiramo se najvećim dijelom od projekata, ali i donacija pravnih i fizičkih lica. Od države i lokalnih uprava, na konkursima za NVO, dobijamo najmanje novca iako obezbjeđujemo usluge i servisi koje država ne pruža, a trebalo bi. Mi, na primjer, ne možemo da apliciramo kod opštine Nikšić za novac za NVO, a da bismo obezbijedili finansije za servis Igračkoteka i Razvojni centar u Nikšiću, jer nam je sjedište u Podgorici. Uzalud je objasniti da smo mi organizacija koja djeluje na nacionalom nivu i da ne možemo da imamo sjedište u svim gradovima. Pravila za koja su se opštine odlučile su takva, i to je uglavnom sa svima slučaj. Dugi niz godina sarađujemo sa UNICEF-om, sa kojim smo i uspostavili našu Roditeljsku SOS liniju, a i sprovodimo i program Brižne porodice za roditelje. Ostali donatori se nekako mijenjaju, nijesu ustaljeni i uglavnom se do sada nijesmo proslavili nekim značajnijim brojem projekata. Međutim, to nas nije zaustavilo. Radili smo i radimo mnogo više nego što imamo finansija ali smo to prepoznali i kao jedan od ključnih problema na kojima moramo raditi jer ne može to da traje zauvijek, a i ne možete da se širite u skladu sa potrebama. Zato ćemo se sada više fokusirati na projekte i obezbjeđivanje održivog finansiranja. Kompanije su nam oduvijek bile veoma značajani partneri. Da nije njih i volontera, Udruženja ne bi bilo odavno. Od donacija u opremanju naših prostorija za servise koje pružamo, do novca za servise koje obezbjeđujemo roditeljima i djeci... upravo su nam obezbijedile kompanije.

Kako dolazite do ideja za akcije koje sprovodite? Postoje li teme za koje je lakše ili teže dobiti podršku zajednice? Postoji li neka na koju ste najponosniji?

Lepa: Najčešće na osnovu sugestija roditelja. Nama su roditelji i svakodnevni kontakt koji imamo sa njima ključni za osmišljavanje i planiranje akivnosti. Trudimo se da obuhvatimo što veći broj problema i izazova, jer sve ni ne možemo da riješimo. Portal Roditeljii nam u tome pomaže jer preko njega, a s obzirom na to da ga prati svaki treći roditelj u zemlji, okupljamo roditeljsku zajednicu u našoj zemlji. Zaista nas prepoznaju kao organizaciju koja bi pomaže u rješavanju problema koji tište njih i njihovu djecu. Tu su naravno i naši servisi koji nam takođe omogućavaju direktan kontakt sa roditeljima i djecom posebno onima koji pripadaju ranjivim kategorijama – žive u siromaštvu, u jednoroditeljskim porodicama, imaju iskustvo sa nasiljem... U tom smislu, najčešće nam direktan rad sa djecom bude inspiracija šta je njima potrebno značajno.

Moram da priznam da je malo toga za šta se uspije lakše dobiti podrška ali ne u zajednici nego od donosioca odluka, jer uglavnom sve traje predugo za naš pojam. Ovo su teme koje bi trebalo da budu prioritet svakog društva i ako godinama ubjeđujete donosioce odluka da neke stvari za djecu mijenjaju na bolje, onda se zaista pitate koliko je dubok problem u kojem se društvo nalazi. Jedan od takvih primjera je i unaprjeđenje zaštite djece od djela protiv polne slobode ili narodski rečeno od pedofila. Od 2017. godine smo predlagali, ubjeđivali i molili Ministarstvo, Vladu i Skupštinu da pooštre kaznenu politiku, da uvedemo registar počinilaca, da obezbijedimo sistem nadzora, da im zabranimo da budu blizu djece.... Trebalo nam je punih pet godina za to. Najzad, kada se Zakon konačno promijenio, naravno da se ne primjenjuje. To su poražavajuće sitacije.

Čini mi se da ste najprepoznatljiviji po akciji Podijelimo jer zajedno možemo više. U čemu je tajna uspeha ove akcije? Šta bi bio vaš savet za udruženja u regionu koja žele da sprovedu nešto slično?

Lepa: Da, to jedna od naših najprepoznatljivijih aktivnosti, koja traje od našeg osnivanja. Kako tada tako i danas, rukovodi nas želja da pomognemo onim porodicama kojima je potrebna podrška i u momentu kada im je naviše potrebna – kada spremaju đake za školu. U početku smo prikupljali i garderobu i obuću za djecu ali i neke osnovne potrepštine za dom. S obzirom na to da je rastao broj porodica koje se nalaze na našoj evidenciji i da su njihove potrebe bile različite, odlučili smo da se skoncentrišemo na obezbjeđivanje školskog pribora i ostalih potrepština za djecu kojie su im potrebne na početku svake školske godine. Ova akcija je nastala i postoji isključivo zbog izuzetno velike želje naših članova da pomognu drugim roditeljima i da njihovoj djeci olakša neke izazovne trenutke.  Preporuka svima koji žele da se bave ovom vrstom aktivnosti je da ona treba da bude samo dodatni vid podrške ugroženim porodicama, u momentima koji iziskuju dodatne troškove poput početka nove školske godine. Ovaj vid jednokratne pomoći treba da bude dio dugoročne podrške obrazovanju djece jer je upravo obrazovanje mogući ključ za izlazak iz kruga siromaštva.

Vaše udruženje stoji i iza portala roditelji.me. Kako ste došli na ideju da ga pokrenete. Koliko je izazovno paralelno razvijati aktivnosti udruženja i online medija?

Jelena: Na to smo posebno ponosni jer nam je ta dobra konekcija sa roditeljima i omogućila da roditelji znaju za nas, da nas prepoznaju kao adresu kojoj mogu i treba da se obrate, ali i da naš glas bude mnogo snažniji. Portal klasično obrađuje na novinarski način važne teme za roditelje, bavi se njihovim problemima, informiše ih, edukuje, ali i organizuje različita online predavanja i intervjue sa sagovornicima koji su važni roditeljima. Portalom upravlja naše socijalno preduzeće Kreativa lab jer je on klasični medij, a opet povezan sa organizacijom civilnog društva. Nijesmo željeli da naše komercijalne usluge pružamo preko nevladine organizacije jer ne smatramo da je to u redu, i zbog toga smo i osnovali preduzeće koje se bavi i prodajom reklamnog prostora na portalu ali i organizacijom događaja/treninga. I na taj način se finansiramo mada ne u nekoj značajnijoj mjeri, ali smo planirali tome da se u narednom periodu takođe dodatno posvetimo. Da objasnimo kompanijama da i reklamom na portalu Roditelji.me doprinose održivosti naših besplatnih servisa i usluga za djecu i roditelje.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji ciljevi i planovi koje želite da realizujete u budućnosti?

Lepa: U prethodnom periodu smo prepoznali neke slabosti u strateškom planiranju i održivosti servisa usluga ali i cjelokupnog Udruženja, tako da smo i Strateškim planom do 2025. godine predvijeli da se u narednom periodu skoncetrišemo na unutrašnju reorganizaciju i osnaživanje. Planiramo da potpuno reorganizujemo i unaprijedimo portal Roditelji.me, da se malo više posvetimo našim volonterima i njihovim edukacijama i napredovanjem, ali i da razvijamo različite obuke i edukacije za osnaživanje roditeljske uloge. Naravno da ćemo se značajno baviti i zagovaranjem, i to za rješavanje svih onih problema na koje nam roditelji ukažu. Kao što to inače i radimo. U ovom trenutku se trudimo na primjer da ukažemo na to da djeca u našim školama nemaju grijanje iako su zimske temperature vazduha posebno na sjeveru zemlje, da djeca sa smetnjama u razvoju nemaju dovoljno asistenata u nastavi, da nemamo adekvatan odgovor na vršnjačko nasilje jer se od usvojenog ništa ne primjenjuje, da samohrani roditelji ne mogu da podnesu zahtjeve za isplate nenaplećnih alimentacija iz novoosnovanog Alimentacionog fonda jer im se stalno isporučuju neki zahtjevi iako oni nijesu propisima utemeljeni...

Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi? Kako oni koji to žele mogu postati članovi i članice udruženja?

Katarina: Roditelji su inače glavni kreatori naših aktivosti i planova. Oni nam sugerišu teme kojima ćemo se baviti tj. probleme sa kojima se suočavaju. Našu roditeljsku SOS liniju godišnje pozove oko 1500 roditelja. Na društvenim mrežama imamo svakodnevnu komunikaciju sa njima. Osim toga, i mi ih vrlo često pitamo da nam daju informacije koje smatramo da bi nam bile važne. Trudimo se da pričamo njihove priče u novinarskim tekstovima na portalu ili podkastima. Vepma značajan dio zajednice su nam i volonteri (đaci, studenti, zaposleni, profesori...) koji rade sa djecom iz socijalno ugroženih porodica u našim Igračkotekama i Razvojnim centrima. Veliki broj građana se uključuje i u naše akcije poput, I ja želim užinu,  Budi moj Djed Mraz kao i humanitarna akcija Podijelimo, jer zajedno možemo više,  jer žele da na neki način obraduju djecu iz ranjivih kategorija.

Udruženje Roditelji ima dvije vrste članstva – aktivno i redovno. Većina naših članova (oko 650) su redovni članovi i oni su ispunili pristupnicu koja se nalazi na potralu Roditelji.me značjano manji broj (oko 20) su aktivni članovi – koji svoje vrijeme posvećuju i osmišljavanju i realizaciji aktivnosti. U narednom periodu ćemo se više nego do sada fokusirati na podsticanje roditelja da postanu aktivni članovi, a imaćemo i posebne aktivnosti koje treba da aktiviraju i tate.

Kako ocenjujete stanje dobročinstva u Crnoj Gori? Na čemu je potrebno raditi da bi se ono još više razvijalo? Na koji način smatrate da Udruženje Roditelji doprinosi razvoju filantropije u Crnoj Gori?

Tanja: Čini se da je slika veoma pozitivna kada govorimo o dobročinstvima i želji ljudi da se uključe u mnoge akcije koje se sprovode. Sve je više akcija i čini se da veliki broj građana hoće i želi da učestvuje. Kada osjete iskrenu želju i potrebu građani reaguju. Zato je važno je i da oni koji pozivaju na dobročinstva budu transparentni, s jasnim planom na koji način će se trošiti i koristiti donacije.

Trebalo bi pronalaziti način da se dobročinstva podstiču. Da država predvidi različite olakšice za one koji žele da pomognu na ovaj način, a ne da im, kao što se dešava u nekim slučajevima čak i zakomplikuje. Svako malo se pitamo na primjer zašto studenti i đaci volonteri nemaju neku vrstu olakšica u toku studija i školovanja u poenima na primjer? Tako neke podsticajne mjere treba da postoje.

Vjerujemo da upravo podsticanjem volontera da pomažu djeci iz socijalno ugroženih porodica ali i organizacijom akcija „I ja želim užinu“, „Budi moj Djed Mraz“, „Podijelimo, jer zajedno možemo više“... ukazujemo i pokazujemo koliko su dobročinstva važna i koliko znače, ali koliko je ono i prisutno.

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?

Kristina: Uglavnom se tiču finansija i održivosti, i pronalaženju modela koji će nam omogućiti da sprovedemo sve ono što želimo. Osim toga, voljeli bismo da budemo brži u nekim promjenama, tj. prespori smo i presporo reagujemo kao društvo. Mi  bismo voljeli da se neke stvari i brže i kvalitetnije rade, kroz saradnju sa institucijama.

Šta vidite kao najveći uspeh u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Lepa: A ponosni smo na puno toga. Počev od inicijative/peticije za gradnju novih vrtića, zahtjeva za kvalitetnijom uslugom u porodilištu Kliničkog centra, do besplatnih udžbenika za sve osnovce, izmjena Krivičnog zakona, humanitarne akcije Podijelimo jer zajedno možemo više, organizovanje Porodica Fest,  zaštite trudnica u radnom odnosu od otkaza kroz zakonska rješenja...

U narednom periodu ćemo povećati  raznovrsnost aktivnosti usmjerenih ka roditeljima, djeci i stručnjacima, sistematično ćemo se baviti informisanjem javnosti o našem radu i o temama od interesa za prava roditelja i djece, pažljivo ćemo pratiti rad i uticati na proces kreiranja i primjene politika od strane donosilaca odluka, iniciraćemo nova partnerstva i saradnju sa različitim akterima. Posebno ćemo se posvetiti osnaživanju kapaciteta Udruženja kako tematski tako i u vezi sa upravljanjem, proširićemo krug zaposlenih i volontera, reaktiviraćemo članstvo. Uvešćemo inovativne i alternativne metode finansiranja kako bismo ostvarili stabilnost i dugoročnu finansijsku održivost. Fokusiraćemo se na jačanje podrške roditeljima u gradnji odnosa  sa djecom, a posebno na roditelje djece sa neprilagođenim ponašanjem.