Centar za omladinski rad je od 2001. godine aktivan u oblasti planiranog, sistemskog i profesionalnog rada sa mladima, sa ciljem razvoja zajednice.

Ova organizacija jedan je od inicijatora krovnih asocijacija mladih, kao što su KOMS i NAPOR, a zahvaljujući CZOR-u definisana je razlika između termina omladinski rad i rad sa mladima.

Organizacija radi na jačanju aktivizma mladih, edukaciji, prevenciji rizičnog ponašanja i svakodnevno daje doprinos osnaživanju mladih i razvoju politika za mlade.

Dajna Marinković, Omladinska radnica ispričala nam je više o radu, misiji, dostignućima, uspesima i pozitivnim promenama koje je Centar za omladinski rad ostvario tokom dve decenije postojanja.

Kako je nastao Centar za omladinski rad, sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Dajna: CZOR je nastao 2001. godine, prvenstveno kao PRONI Vojvodina, nastali smo u okviru PRONI Instituta za socijalno obrazovanje iz Švedske, koji je na Balkanu tokom devedesetih započeo ceo proces omladinskog rada. Kancelarija u Srbiji je zvanično otvorena 2001. godine, u Novom Sadu i to je bio sam početak CZOR-a. U nekom trenutku, kada se PRONI povukao, ime je promenjeno u Forum Syd Balkans Programme, a onda smo 2007, zvanično registrovani u Novom Sadu, kao lokalna organizacija, pod imenom Centar za omladinski rad.

Na koji način CZOR doprinosi razvoju filantropije u Srbiji?

Dajna: Što se tiče filantropije, mi se nekako uvek nalazimo sa druge strane, uvek smo mi neko ko se obraća donatorima na različitim nivoima i mislim da podržavamo filantropiju kao neko ko je promoviše, s obzirom na raznolikost donatora sa kojima mi radimo. Trudimo se da iskoristimo prilike na različitim nivoima – ne apliciramo samo projektima kod nekih velikih donatora, već se zaista trudimo da iskoristimo potencijal koji postoji i na lokalu, pa tako recimo i mi kao zaposleni i naši volonteri uvek gledamo da uključimo i lokalnu zajednicu u aktivnosti koje radimo, kroz različite donacije i da na taj način povežemo aktivnosti koje sprovodimo i pretvorimo ih u vlasništvo cele zajednice u kojoj smo.

Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?

Dajna: Zajednicu, pre svega, uključujemo direktno kroz našu volontersku strukturu – imamo veliki broj volontera i baš smo trenutno u procesu poziva za nove volonterske programe. To su mladi ljudi koji trenutno žive u Novom Sadu i gledamo da ih uključimo kao nekoga ko inicira aktivnosti na lokalu i doprinosi promenama na lokalnom nivou, a oni kroz taj svoj volonterski angažman uključuju ostatak zajednice.

Tako, na primer, pošto često radimo u nekim delovima grada koji su malo udaljeniji, u kojima živi multikulturalno stanovništvo, gledamo i njih da uključimo, bilo kroz komunikaciju sa komšijama, koje nam ustupe struju da bismo realizovali neku aktivnost na fudbalskom terenu, bilo kroz komunikaciju sa mesnom zajednicom koja uključuje roditelje mladih ljudi sa kojima radimo.

Naši volonteri uspevaju da i sa nekim lokalnim firmama dogovore saradnju, pa i sa njihove strane imamo neke donacije. Recimo, radili smo sa Minaqua-om jako puno, koja nam donira vodu za različite aktivnosti, sa Gomexom, sa kuglanom „Žabac“, sa nekim manjim lokalnim firmama... Pokušavamo da povežemo i lokalno stanovništvo i neke manje lokalne firme koje rade u Novom Sadu.

Sa kojim tipovima donatora, inače, najviše sarađujete?

Dajna: To zavisi od nivoa na kome radimo. Apliciramo za projekte kod Gradske uprave za sport i omladinu, kod Pokrajinskog sekretarijata, kod Ministarstva omladine i sporta, a imamo i projekte koji su finansirani od strane EU, odnosno Saveta Evrope. Sa druge strane, imamo i inostrane donatore – naš najveći donator je IOGT – NTO pokret iz Švedske, koji finansira dobar deo naših programa i aktivnosti.

Gledamo da imamo širu strukturu donatora, tako da smo prošle godine aplicirali i kod Telenora, radili smo za British Council-om, pokušavamo da napravimo što veću raznovrsnost kada govorimo o projektnim donatorima.

Sa lokalnim donatorima funkcionišemo kroz donacije na nivou proizvoda i usluga koje oni nude i na taj način kombinujemo različita sredstva i različite donacije.

Koliko članova ima vaš tim i kako izgleda jedan uobičajen radni dan?

Dajna: U ovom trenutku nas je u organizaciji zaposleno 6 i naš prosečan radni dan izgleda vrlo zanimljivo, s obzirom na to da delimo prostor sa još dve organizacije, tako da pokušavamo da se, pre svega, mi međusobno uskladimo, ali i da se uskladimo sa drugim organizacijama. Trudimo se da sarađujemo što više, u smislu deljenja i resursa i kontakata, tako da koliko je teško, toliko ima i svojih prednosti.

Klasičan dan zavisi i od toga u kom departmanu radimo. Recimo, koleginica i ja koje radimo u direktnom omladinskom radu često nismo u kancelariji, nekada radimo na terenu, koleginice koje se bave zagovaranjem dosta često nisu ni u Novom Sadu, dok su koleginice koje se bave edukacijom najčešće na sastancima sa studentima i drugim partnerima. Jedina osoba koja je skoro uvek u kancelariji jeste koleginica koja se bavi administracijom i ona je tu sa svojim kućni mljubimcem, s obzirom na to da nam je ceo stan pet friendly, pa i zaposleni i naši volonteri vole da dovedu svoje kućne ljubimce.

Volonteri su značajan resurs organizacije. Na koji način dolazite do volontera i kako izgleda njihov angažman?

Dajna: Svake godine iznova revidiramo našu volontersku strukturu, u razgovoru sa prethodnim volonterima i prilagođavamo je njihovim potrebama.

Prošle godine smo imali 27 volontera koji su bili tu tokom cele godine, a njihov način rada zavisi od toga u kom su oni volonterskom programu. Za svaki program imamo po jednog omladinskog radnika ili radnicu, koji je tu kao podrška timu volontera, ali radi i individualni supervizijski rad sa članovima tog tima.

Imamo volontere koji su deo Programa „Mobilni omladinski klub“, koji je usmeren na rad na terenu sa mladima iz udaljenijih zajednica, volontere koji rade kao media tim, imali smo tim koji se zvao „Ambasadori zdravih stilova života“, koji se bavio organizovanjem različitih javnih akcija i tim koordinatora/ki koji je u našim prostorijama organizovao aktivnosti za mlade koji su želeli da dođu i učestvuju, pa smo imali radionice na različite teme.

Do naših volontera dolazimo kroz promociju, pre svega na društvenim mrežama, ali i kroz neke lične kontakte. Recimo u ovom trenutku imamo volonterski poziv raspisan pre 13 dana, na koji su se do sada prijavile 32 osobe, a poziv traje još 15 dana. To nam je jedna od fascinantnih stvari, jer pokazuje koliko mladi žele da budu uključeni.

Da li sarađujete sa drugim neprofitnim organizacijama, kojim i na koji način?

Dajna: Mi kao organizacija smo jedan od inicijatora i osnivača Nacionalne asocijacije praktičara/ki omladinskog rada – NAPOR, tako da smo vrlo aktivna članica te mreže. Takođe smo učestvovali u osnivanju Krovne organizacije mladih Srbije – KOMS i imamo dobru saradnju sa svim članicama.

Veoma nam je važna i saradnja na lokalnom nivou, pa smo jedan od osnivača asocijacije udruženja OPENS 2019, kao i kroz učešće u Novosadskom omladinskom forumu i gradonačelnikovoom Savetu za mlade.

Takođe sarađujemo sa drugim organizacijama na lokalu, kada je u pitanju rad sa mladima, omladinska politika i sl.

Na koji način sprovodite zagovaračke aktivnosti i koji su najvažniji rezultati?

Dajna: Kada je u pitanju zagovaranje, imamo odličnu saradnju sa gotovo svim akterima omladinske politike u Srbiji. Imamo i jako dobar odnos sa Ministarstvom omladine i sporta, zajedno sa njima smo članica Centra Sever-Jug Saveta Evrope, kroz koji takođe radimo na zagovaranju, kada je u pitanju položaj mladih.

Učestvovali smo u kreiranju omladinske politike u Srbiji, osnivanju Ministarstva omladine i sporta, inicirali smo uvođenje pojma omladinskog rada u Zakon o mladima.

Radimo na kreiranju omladinske politike na lokalu, pokrajinskom i republičkom nivou, ali ono čime se mi kao organizacija najviše bavimo je usmereno na zdrav stil života, na zaštitu dece i mladih u programima omladinskog rada i na prevenciju konzumacije alkohola kod mladih. Tako smo jedni od inicijatora minimuma standarda za prevenciju konzumacije alkohola u omladinskim aktivnostima.

Jedna od skorijih vrlo značajnih stvari je to što smo uspeli da taj minimum standarda bude usvojen od strane NAPOR-a, KOMS-a i Nacionalne asocijacije kancelarija za mlade i da kada se radi sa mladima nije dozvoljena promocija niti konzumacija alkohola.

Ono na čemu trenutno radimo, uz podršku Gradske uprave za sport i omladinu Grada Novog Sada i pokreta IOGT-NTO, a u saradnji sa Ministarstvom omladine i sporta, savezom OPENS 2019, mrežom Movendi International (takođe, očekujemo i podršku Ministarstva zdravlja, sa kojima smo u procesu konsultacija) je reklama, koja je odobrena od strane REM-a kao društveno odgovorna kampanja i koja će u narednih mesec-dva biti emitovana na različitim nacionalnim frekvencijama, a čija je tema prevencija prodaje alkohola maloletnicima.

Prepoznali smo da je potrebno podizati svest prodavaca i vlasnika različitih lokala da i oni postanu svesni i razmišljaju koje su posledice prodaje alkohola maloletnim licima, a onda i mladima uopšte.

Šta su najveći uspesi koje je CZOR ostvario u dosadašnjem radu, a šta tek želite da ostvarite?

Dajna: Mislim da je naš najveći uspeh što smo omladinski rad uveli kao definisan pojam unutar Zakona o mladima i to je nešto za šta smo se mi kao organizacija borili, ali i kroz NAPOR. Na to smo jako ponosni, kao i na prepoznavanje omladinskog rada kao zanimanja u Srbiji.

Ono što bismo dalje želeli i na šta bismo voleli da utičemo jeste da se prepoznaju nedostaci u Zakonu o mladima i Zakonu o zaštiti potrošača, naročito kada je u pitanju prodaja alkohola maloletnim licima, ali i uopšte prodaja i uticaj alkohola na život i zdravlje mladih. To je pravac u kome ćemo ići kada je u pitanju zagovaranje.

Kada je u pitanju direktan rad sa mladima, uvek nam je cilj da mladi postanu odgovorni članovi društva, da preuzimaju odgovornost i budu aktivni članovi svoje zajednice.

Ako govorimo o edukaciji profesionalaca koji rade sa mladima, tu nam je cilj da Srbija ima što više omladinskih radnika i radnica koji su edukovani da rade svoj posao i koji ga rade kvalitetno.

Na koje načine radite na edukaciji omladinskih radnika i radnica?

Dajna: Jedina smo organizacija koja sprovodi formalno obrazovanje za omladinske radnike i radnice.

Mi od samog osnivanja sarađujemo sa Jonkoping Univerzitetom iz Švedske i zajedno sa njima sprovodimo kurs za omladinske radnike i radnice. Trenutno osnovni kurs pod nazivom „Liderstvo i razvojni omladinski rad“ pohađa jedna generacija u Novom Sadu. Nakon završenog kursa, studentkinje i studenti stiču 30 ESPB i to je kao da su završili jedan semestar na Jonkoping Univerzitetu.

Naše koleginice jedine su u Srbiji licencirane za ovakav vid edukacije za omladinske radnike i radnice, koji funkcioniše kroz 6 različitih modula na različite teme, koje su namenjene pripremi za direktan rad sa mladima. Imamo i šestomesečnu praksu, kroz koju omladinski radnici i radnice u paru vode jednu grupu mladih kroz ceo razvojni proces – od samog upoznavanja do osamostaljivanja i kreiranja odrešenog sadržaja koji će biti samo njihov.

Da bi se uključili u ovaj program edukacije, potrebno je da mladi imaju najmanje 18 godina i završenu srednju školu (s obzirom na to da je u pitanju univerzitetski program). Neki kriterijumi variraju od generacije do generacije, u zavisnosti od analize potreba sredine. Mi smo ovaj kurs sprovodili u Novom Sadu i Novom Pazaru i, od prilike, se dešava na svake dve godine.

U prethodne dve godine smo se fokusirali na Novi Sad, a sada ćemo videti da li ćemo ići i šire.

Koja je Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru i rad sa mladima?

Dajna: Moja lična motivacija zasnivala se na tome što sam bila korisnica omladinskih programa. Kada sam bila u srednjoj školi potpuno slučajno sam se uključila u rad jedne omladinske organizacije, najpre kao učesnica na radionicama, a onda kao volonterka. Pošto sam iz Crne Gore, radila sam sa omladinskim radnicima i radnicama u Crnoj Gori i to me je motivisalo da i ja poželim da se bavim omladinskim radom.

U jednom trenutku sam se malo „odmakla“ od toga jer sam želela da se posvetim svom formalnom obrazovanju, ali onda sam videla da Centar za omladinski rad organizuje univerzitetski kurs za omladinske radnike i radnice, što je u tom trenutku bila prava prilika za mene, tako da sam iskoristila priliku da se prijavim i kroz CZOR, najpre kao volonterka, a potom i kao zaposlena dam svoj doprinos programima i radu sa mladima, na način na koji su sa mnom radili kada sam ja bila u srednjoj školi.