Banka hrane Beograd je od 2006. godine, koliko postoji u Srbiji, pomogla preko 73.000 korisnika, posredstvom 180 organizacija sirom Srbije i prikupila više od 552 tone namirnica, u vrednosti od preko 1.080.000 evra.

Ova organizacija svakodnevno radi sa organizacijama koje pružaju podršku socijalno najugroženijim grupama, pokušava da smanji stepen siromaštva u Srbiji, pokreće inicijative kako bi se izmenili zakoni i omogućilo stvaranje podsticajnijeg okruženja za kompanije da doniraju hranu.

Trenutno na našoj platformi Donacije.rs, Banka hrane vodi kampanju za prikupljanje sredstava za 500 humanitarnih paketa pomoći hrane i higijenskih stredstava za osobe sa invaliditetom koje su izvan sistema socijalne pomoći, koju možete podržati online donacijom ili slanjem SMS poruke na broj 7300.

Milan Mratinković, direktor Banke hrane, ispričao nam je više o ovoj kampanji, ali i ostalim važnim aktivnostima koje organizacija sprovodi.

Milan Mratinković, direktor Banke hrane

Kako ste došli na ideju da pokrenete kampanju na Donacije.rs?

Milan: Što se tiče same ideje, prilikom akcije koju smo imali sa Gradom Beogradom i sa Kurirom, pod nazivom „Doniraj za život“, shvatili smo da postoji određena ciljna grupa osoba sa invaliditetom, koje su socijalno ugrožene, koje nemaju regulisan pravni status u smislu papirologije i sistem ih ne prepoznaje kao osobe sa invaliditetom, pa niti dobijaju pomoć države, niti ih druge organizacije prepoznaju kao nekog kome je pomoć potrebna.

Oni su, na žalost, u lošijoj materijalnoj situaciji i u lošijem stanju, nego osobe sa invaliditetom kojima je regulisan pravni status, iz dva osnovna razloga. Prvi je što su to uglavnom osobe koje nisu dovoljno vične papirologiji, u smislu rešavanja svog pravnog statusa, ili imaju otežan pristup administrativnim procedurama, pa im je teže da dođu do svog pravnog statusa, te automatski pripadaju socijalno ugroženijoj kategoriji. Drugi razlog je to što ne dobijaju nikakvu pomoć, a pripadaju kategoriji osoba kojima je potrebna pojačana tuđa pomoć i nega, a nemaju mogućnost da je ostvare iz različitih razloga.

Često je i u pitanju situacija da te osobe ne mogu da dobiju rešenja, ili na njih čekaju više od godinu dana i u tom periodu praktično nemaju nikakvu pomoć od strane države. Mi smo ih prepoznali preko organizacija i udruženja osoba sa invaliditetom i definisali smo ih kao ciljnu grupu.

Potom smo se obratili određenim kompanijama kako bi donirali neku količinu namernica koje bismo mi spakovali i podelili. Primetili smo da postoje određeni tipovi namernica koje je jako teško dobiti od donatora, pre svega donatora hrane, kao što su osnovne životne namernice – ulje, brašno, šećer, sapun, pa smo mi napravili budžet koji nam je potreban kako bismo spakovali određeni broj paketa, jer neke stvari morate da kupite – teško se dobijaju iz donacija. Tako da planiramo da spakujemo određeni broj paketa, jedan deo smo već podelili u prvom delu akcije, sada ide nastavak. Tim ljudima je potrebna kontinuirana pomoć, u vidu tih paketa osnovnih živornih namernica, s obzirom da smo radom na terenu i dolaskom do tih ljudi uočili da oni žive u jako teškim uslovima, nehigijenskim uslovima, porušenim kućama, nikog nema da se brine o njima.

Ovo je i jedan apel sistemu, da prepozna te ljude, da im pomogne, da neko preuzme brigu oko rešavanja njihovog pravnog statusa, jer oni postoje u našem društvu, a nemaju nikakvu ili imaju vrlo slabu pomoć od strane države, pa ovo predstavlja i podizanje svesti o postojanju te ciljne grupe. Oni su ugroženi po dva osnova i potrebna im je pomoć, u smislu fizičke pomoći, a sa druge strane su socijalno ugroženi i otežana im je mogućnost zarađivanja novca. Po meni su oni u ovom trenutku jedna od najugroženijih ciljnih grupa.

Šta je najvažnija poruka za one koji bi želeli da podrže kampanju na Donacje.rs, ali i za buduće podržavaoce?

Milan: Glavna poruka je da njihovo malo nekome znači sve. Nekome, na primer ne znači ništa 500 dinara, ali tim ljudima koji budu dobili 5 ili 10 obroka, pošto imamo značajnu multiplikaciju donacija, to znači puno.

Kada govorim o donatorima kao kompanijama, mi ih pozivamo stalno da doniraju, pre svega one namernice koje bi inače bacili, jer će znati da su pomogli hiljadama ljudi time što su donirali.

Kako su izgledale vaše aktivnosti u prethodnom periodu? Kako je COVID-19 kriza uticala na rad organizacije?

Milan: Mi smo bili veoma aktivni tokom vanrednog stanja i uključeni od prvog dana. Od početka marta smo krenuli da delimo zalihe koje smo imali u magacinima hrane, nismo ni prekidali redovne aktivnosti, s tim što smo imali značajno pojačane aktivnosti tokom vanrednog stanja.

Neka specifičnost Banke hrane u Srbiji je da imamo veliki broj mlađih volontera, za razliku od Banaka hrane u svetu i Evropi, gde su uglavnom stariji volonteri i to rade ljudi kada odu u penziju, pa su mogli aktivno da budu uključeni kada je straijim ljudima bio zabranjen izlazak napolje.

S obzirom na to da Banka hrane uglavnom radi sa drugim organizacijama, došlo je do promene, jer smo dobili znaničan dopis od FEBA-e, da se upućujemo na saradnju sa državnim organima u toku svetske COVID-19 pandemije.

Mi smo se odmah javili Gradu kako bismo pomogli i učestvovali smo u velikom projektu pakovanja 173.000 paketa, s tim što smo mi radili jedan specifičan deo posla – mi smo bili ti koji su prvi dolazili u 5 ujutru i poslednji odlazili u 10 uveče imi smo ti koji su primenjivali sve zdravstvene i preventivne procedure, učestvovali smo i u pisanju tih preventivnih procedura, zajedno sa predstavnicima Ministarstva zdravlja. Svih tih 14-15 dana smo sprovodili sve preventivne mere, svih 600 volontera, koji su svaki dan dolazili i odlazili u dve smene. Koliko je sve to urađeno i sprovedeno govori to što nije bilo zaraza COVID-19 u Areni, tako da smo tu bili vrlo aktivni, 16-17 sati svakog dana i dali smo priličan doprinos.

Zatim smo nastavili akciju sa Gradom Beogradom i Kurirom, gde smo dobijali robu od donatora. Deo smo dobili od Grada Beograda, koji nam je ustupio preostalo iz Arene, deo od drugih donatora, tako da smo spakovali nekih 12.000 paketa do sada u akciji „Za život“. Naši volonteri su radili na pakovanju u našem magacinu, a volonteri Grada Beograda su delili to osobama sa invaliditetom. Tako smo i prepoznali ciljnu grupu ljudi koja je tema kampanje.

Sve vreme nismo prestali sa našim redovnim aktivnostima – nama je dolazila hrana i mi smo je distribuirali odmah kako je dolazila. Naše aktivnosti su bile daleko brojnije tokom COVID-19 pandemije.

Jako je teže sada doći do bilo koje vrste namernica, valjda su se istrošile i kompanije, značajno slabije doniraju, a prema nekim procenama od septembra će biti i teža situacija – ne samo u smislu bolesti, koja je i sada rasprostranjena, već i u smislu problema sa kojim se suočavaju socijalno ugroženi. Na žalost, postoji određen broj ljudi koji će ostati bez posla i pored svih mera Vlade. Sada dolazimo u situaciju da država ne može da pomaže više, doći će do otpuštanja, naročito u ugostiteljstvu. Imaćemo povećanu potrošnju, smanjene prihode i to dovodi do manje mogućnosti da ljudi pomažu onima koji su socijalno ugroženi, a jedan broj ljudi će nažalost postati socijalno ugrožen.

Tek očekujemo udarac humanitarne krize krajem godine i u toku zime, a sa druge strane očekujemo smanjene mogućnosti kompanija da doniraju. Zato mi apelujemo na državu da proba da iznađe snage da ukine PDV na donaciju u hrani i na donacije za humanitarne organizacije, jer i dan danas imate situaciju da kompanije bacaju neke viškove hrane, zato što im je to jeftinije da unište nego da plate PDV.

Osnovni vid štednje i na globalnom nivou, i na nivou Republike Srbije jeste da ne bacate nešto, nego da ga iskoristite. Imate vrlo jednostavan princip – nemoj da baciš to, daj ljudima koji su gladni. U Hrvatskoj su, na primer, to rešili Zakonom o upravljanju viškovima hrane. Ja očekujem da će i Srbija prepoznati problem, jer sad je trenutak da se pristupi rešavanju tog problema.

Ključna stvar koju treba promeniti i na deklaracijama je best before/upotrebljivo do. To je nešto što podrazumeva da neku namernicu možete koristiti i nakon isteka roka – ona je bezbedna za uotrebu još neko vreme, ali se ne pušta u prodaju. Na taj način stimulišete maloprodajne lance, proizvođače i ostale da doniraju tu hranu.

Uz to i uz ukidanje PDV-a na donacije, prvenstveno na donacije u hrani, značajno će se povećati broj ljudi koji može da bude nahranjen i značajno će se smanjiti bacanje, namernica. Smatram da je sad pravi trenutak da se sistem i institucije pozabave ovim modalitetom, koji je jako prost – umesto da bacite nešto i uništavate čovekovu okolinu, vi hranite gladne.

Na koji način organizacije kojima je potrebna pomoć mogu sklopiti saradnju sa Bankom hrane?

Milan: Organizacije do nas dolaze vrlo lako, već se za nas zna, 14 godina postoji Banka hrane, organizacije nam se obraćaju kontinuirano.

Ima i pomoći, moram posebno da pohvalim Crkvu Isusa Hrista svetaca poslednjih dana (poznatiji kao Mormoni), to su divni ljudi, koji su dolazili da pomažu, da pakuju pakete i koji su nam u dva navrata kupili namernice za skoro 10 hiljada evra, koje smo direktno distribuirali. Ta donacija potiče od toga što oni jednom mesečno poste jedan dan, tako što ništa ne jedu i ne piju celog dana. Sve što njihova zajednica uštedi toga dana odlazi u humanitarne svrhe, odnosno koristi se za kupovinu hrane za socijalno ugrožene.

Koji su najvažniji planovi i aktivnosti za budućnost?

Milan: Mi se svakako fokusiramo na svoje redovne aktivnosti, pokušaćemo da dođemo do finansijskih sredstava, da obezbedimo jednu finansijsku stabilnost same organizacije. To nam je kratkoročni cilj, a kasnije ćemo pokušati da povećamo količinu hrane u odnosu na ptrethodne godine.

Ono što je naš strateški cilj je svakako borba za ukidanje PDV-a na donacije, borba za promenu Zakona o bezbednosti namernica, odnosno najbolje upotrebiti do ili izrada pravilnika kojim bi se regulisalo deklarisanje hrane i podizanje svesti o tome koliko je bitno ne bacati hranu.

Na svetu se inače oko 30% hrane baci, pa je i u agendi UN 2030 jedan od ciljeva da se prepolovi količina bačene hrane. Zanimljivo da je i na svetskom nivou ekvivalent bačene hrane jednak broju gladnih. Tako da treba raditi na tome da se hrana ne baca.

Sada je vreme da menjamo i svoju i svest kod građana i da na državnom nivou smanjimo bacanje hrane.

Banku hrane i 500 najugroženijih osoba sa invaliditetom koje pomaže ova organizacija možete podržati online donacijom, ili slanjem SMS poruke bilo koje sadržine na broj 7300. Svaka vaša donacija vredi duplo, jer će Grupa 484 i Norveška ambasada duplirati svaku donaciju do ukupnog iznosa od 235.000 RSD.