Kako je virus koji uzrokuje  COVID-19 još uvijek prisutan u našim životima, napravili smo svojevrsni osvrt na neprofitne organizacije iz regije koje su nam tokom 2020. i 2021. godine objasnile kako je pandemija uticala na njihov rad, svakodnevne aktivnosti i život općenito.

Moguće je da neke njihove sistematske prilagodbe novim okolnostima inspiriraju druge organizacije koje se susretnu s ovim tekstom da osmisle nove načine ili primijene neke od postojećih primjera u svojim programskim aktivnostima.

U današnjem tekstu moći ćete upoznati neke od istaknutih organizacija sa Zapadnog Balkana, kao i njihove metode prilagođavanja novoj normalnosti.

U intervjuu sa organizacijom “Svjetionik“, koja od 2006. godine radi na pokretanju pozitivnih promjena u Novom Pazaru i cijelom Sandžaku,  od njihovih članova smo saznali detalje o radu uslijed COVID-a 19.

Programska koordinatorica ovog Udruženja Nusreta Brunčević otkrila nam je kako je pandemija uticala na rad „Svjetionika“.

Nusreta: Prostora za odmor gotovo da nismo imali i cijeli fokus nam je  bio na tome kako olakšati ljudima koji su na kućnoj terapiji i doktorima koji su u bolnici. Sredstva koja su nam stizala usmjerili smo na kupovinu uređaja, maski, medicinske opreme općenito, a onda smo to nosili u naše bolnice u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Priboju, Prijepolju i u seoske ambulante. Oni građani koji su tokom pandemije ostali bez posla ili su bili bolesni dobijali su humanitarne pakete i druge vrste pomoći, poput donošenja lijekova i slično.

Predsjednik Udruženja “Svjetionik“ Mirza Aličković objasnio je zašto je bilo teško raditi za vrijeme pandemije.

Mirza: Za vrijeme pandemije bilo je jako teško raditi jer su se zvanični podaci potpuno razlikovali od stvarnih. Tada smo napravili mrežu udruženja i pojedinaca u Novom Pazaru, kako bismo pratili stanje donacija u bolnicama, da bi znali šta im je potrebno. Umrežili smo se i obavještavali jedni druge  ko šta kupuje, ko je šta donirao i u kojem mjestu, da ne bi bilo dupliranja.

Iz drugog po redu intervjua koji smo izdvojili saznaćete o iskustvima udruženja porodica i prijatelja djece oboljele i izliječene od leukemije i drugih malignih bolesti “PIPOL“ u prilagođavanju pandemijskim uvjetima.

Ova organizacija iz Bosne i Hercegovine, na čelu sa Amrom Saračević, predsjednicom Udruženja i socijalnom radnicom, svakodnevno radi na poboljšanju kvaliteta života ove djece i njihovih prijatelja i porodica, a u nastavku možete pročitati Amrino objašnjenje o njihovom snalaženju u radu tokom COVID- a 19.

Amra: Pandemija COVID-a 19 predstavlja globalni izazov za cijeli svijet, ali njene posljedice ponajviše se osjete na lokalnom nivou, u životima običnih ljudi sa malim i velikim problemima, posebnim potrebama, naročito kod ljudi koji pripadaju društveno osjetljivim kategorijama.

Udruženje “PIPOL“ je malo udruženje koje pred sebe postavlja visoke izazove, s ciljem da budemo što veća podrška “našoj“ djeci i njihovim roditeljima. Kao i u svemu drugome, Udruženje “PIPOL“ je specifično i u samom načinu finansiranja jer donacija skoro da i nemamo, a sve programe i aktivnosti finansiramo aplicirajući na javne pozive i grantove.

Kriza uzrokovana pandemijom COVID-a 19 uticala je i na rad našeg Udruženja, s obzirom da se Udruženje “PIPOL“ finansira isključivo apliciranjem na javne pozive i grantove koje objavljuju državne, federalne, kantonalne i lokalne ustanove i institucije, jedinice lokalne samouprave, kao i društveno odgovorne kompanije, te međunarodne organizacije.

Osim grada Tuzle, koji ne samo da je zadržao već je i povećao sredstva namijenjena za podršku najosjetljivijim kategorijama društva, većina domaćih nivoa vlasti, ali i društveno odgovornih kompanija su ukinula ili značajno umanjila grantove za podršku najosjetljivijim kategorijama društva, među koje spadaju i djeca oboljela od raka.

Međutim, bilo je i kompanija koje su nam pružile podršku da pomognemo našim članovima, kao što su BH Telecom, koji je u sklopu velike akcije podrške praćenju online nastave, koja je trajala od marta do kraja juna 2020. godine, donirao osam laptopa za djecu izliječenu od raka.

U saradnji sa društveno odgovornim kompanijama Violeta i Argeta Atlantic Group početkom pandemije pripremili smo higijenske i prehrambene pakete, kao i zaštitne maskice za djecu oboljelu i izliječenu od raka i njihove porodice.

Također smo kroz projekat “I CANcer, WE CANcer“, koji smo u tom periodu realizirali uz finansijsku podršku grada Tuzle, i u saradnji sa UNDP BiH i delegacijom EU-a, kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD, pružali psihosocijalnu pomoć i podršku našoj djeci i njihovim porodicama, kako bi umanjili ponovni osjećaj socijalne izolacije, ali i umanjili uticaje pandemije koja je ovoj populaciji podjednako velik neprijatelj baš kao i rak.

Zahvaljujući gradu Tuzli, ali i podršci drugih donatora, u mjesecu augustu 2020. godine, obezbijedili smo 60 školskih torbi za djecu oboljelu od raka i njihovu braću i sestre.

Nakon izuzetno uspješno realiziranog projekta “I CANcer, WE CANcer“ kontaktirali su predstavnici UNDP-a i delegacije EU-a u BiH, te smo uz njihovu, ali i finansijsku i mentorsku podršku grada Tuzle, realizirali još jedan projekat u sklopu inicijativa za smanjenje negativnih posljedica pandemije COVID-a 19 na najugroženije društvene kategorije, ponovo kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD.

Tako smo od mjeseca septembra do kraja oktobra 2020. godine, u skladu sa higijensko-epidemiološkim mjerama na području grada Tuzla, realizirali brojne aktivnosti koje su imale za cilj smanjenje negativnih zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih posljedica pandemije COVID-a 19 na djecu oboljelu i izliječenu od raka i članove njihovih porodica od kojih izdvajamo: podjelu kompletnog školskog pribora i opreme za djecu oboljelu i izliječenu od raka sa područja grada Tuzle i njihovu braću i sestre, podjelu porodičnih paketa sa higijenskim i dezinfekcijskim sredstvima, podjelu paketa sa higijenskim i dezinfekcijskim sredstvima, pidžamicama i didaktičkom opremom i materijalima, izradu i podjelu zaštitnih maski za lice sa simbolom Zlatne vrpce, supstrata za kućni uzgoj gljiva šampinjona, te smo realizirali niz edukativnih, rekreativnih, ali i okupacionih radionica (poput izrade nakita i dekorativnih predmeta, izrade personalizranih fotoknjiga sa motivirajućim porukama, izrade personaliziranih magičnih šoljica) s ciljem pružanja psihosocijalne podrške.

Tako da slobodno možemo reći da smo sve svoje aktivnosti uskladili sa trenutnim stanjem i potrebama naših korisnika, i svakako finansijskim mogućnostima.

Sljedeća organizacija dolazi iz Hrvatske – Udruženje Sve za NJU svakodnevno pruža psihosocijalnu, informacijsku i logističku podršku ženama liječenim i oboljelim od bilo koje vrste raka širom Hrvatske.

U našem intervjuu sa nekoliko članica ovog Udruženja, glavna sekretarica i voditeljica Centra za psihološku pomoć SVE za NJU, prof. psih.  Ljiljana Vukota, objasnila nam je kako je Udruženje nastavilo sa svakodnevnim aktivnostima uprkos otežanim okolnostima.

Ljiljana: Pandemija COVID-a 19 uticala je na sve, a povrh toga u Zagrebu smo doživjeli i razoran zemljotres. Neko vrijeme nismo mogli koristiti svoje prostorije i radili smo od kuće, no s ponosom mogu reći da nismo prekinuli rad niti na jedan dan.

Kako se nismo mogli fizički sastajati, većinu programa smo digitalizirali. Individualna savjetovanja psihologa, psihoterapeuta i nutricionistice obavljaju se putem telefona ili videocalla, a radionice predavanja, grupe podrške, promocije, stručne skupove, tribine i dr. održavamo putem digitalne aplikacije Zoom. S obzirom da je veliki broj naših žena u procesu liječenja kemoterapijom, ciljanom terapijom ili radioterapijom te su imunokompromitirane i dalje izbjegavamo sastanke uživo.

Svima nam nedostaje neposredni fizički kontakt, zagrljaj, stisak ruke, ali strpljive smo. Izdržaćemo. Bolesnicama je potrebno dati puno informacija o tome kako funkcionira zdravstveni sistem u novim okolnostima, umiriti ih, dati savjet. Na psihički distres bolesti nadovezao se strah od korone, odgođenih pregleda, povrata bolesti. Neke korisnice stradale su u zemljotresu i ostale bez svojih domova. Svakodnevno vidimo koliko smo im potrebne i korisne.

Na pitanje o najvećim izazovima sa kojima se susreću u radu, Ljiljana je napomenula da je trenutno najveći izazov upravo pandemija COVID-a 19.

Ljiljana: Trenutno je najveći izazov pandemija COVID-a 19, te nemogućnost provođenja programa u Centru za psihološku pomoć koji su sastavni dio rada Udruženja na način da se programi odvijaju uz fizičke susrete što jako nedostaje i nama i našim korisnicama. Iako smo sa ženama izvan Zagreba uvijek bili u vezi telefonski ili mailom, velika većina dolazila je na savjetovanje u naše prostorije. Biće izazovno osigurati i sredstva za provođenje programa, ali trudićemo se održati sadašnji nivo.

Iako su mnoge neprofitne organizacije diljem regije tokom pandemije pretrpjele ekonomske poteškoće i ograničene radne uvjete, mnoge od njih još uvijek opstaju čak i u vanrednim okolnostima. Snažne poruke opstanka i kontinuirane borbe za nesebično pružanje svojih usluga čak i tokom krize mogu potaknuti nove načine da organizacije dobiju potrebnu podršku sistema i zajednica. U narednom periodu ostaje za vidjeti kakve će posljedice COVID-19 zaista imati i hoće li pandemija uticati na formiranje i realiziranje potpuno novih načina davanja solidarnosti.