Udruženje „Ruku na srce“ od 2011. godine pomaže socijalno i ekonomski najugroženijim sugrađanima i sugrađankama. Zajednica je svakodnevno uključena u njihov rad, jer zahvaljujući donacijama podržavalaca pomoć stiže do onih kojima je potrebna. 

Volonterizam je jedan od osnovnih principa funkcionisanja ove organizacije, pa je samo u poslednjih nekoliko godina njenom radu doprinelo više od 500 volontera i volonterki. 

Kako izgledaju svakodnevne aktivnosti udruženja, koji su njihovi najveći uspesi i na koji način svakodnevno poboljšavaju živote svojih korisnika i donose osmeh na lice velikog broja dece ispričali su nam Elma Adanalić, Enisa Tiro, Hana Hodžić i Faris Gurda, članovi Upravnog odbora ovog udruženja. 

Kako je nastalo Udruženje “Ruku na srce”? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija? 

Elma: Ja vjerujem da svaki čovjek ima neki dar i da tim darom treba doprinijeti ispunjenju vlastite svrhe i misije. Ideja za osnivanje Udruženja javila se kada sam spoznala da je moja misija na ovom svijetu pomagati drugima, zbog čega sam posebno nadarena empatijom. Zajedno sa svojim prijateljima, koji su dijelili istu viziju i želju za pružanjem pomoći i podrške ugroženim kategorijama društva, pokrenula sam Udruženje “Ruku na srce”, sada već davne 2011. godine. Od tada pa do danas, naši životni putevi su se promijenili, ali svi mi koji i dalje dijelimo taj isti cilj još uvijek smo tu, jer vjerujemo da, malim ali sigurnim koracima, činimo svijet boljim. 

Elma Adanalić, članica UO

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru? 

Enisa: Još u srednjoj školi tražila sam organizaciju u koju se mogu uključiti i na neki način doprinijeti tome da se olakša nečiji život. Činjenica da sam u Udruženju “Ruku na srce” već 11 godina, potvrđuje da sam stvarno i uspjela pronaći ono što sam tada željela. Pored toga, dobila sam još jedan poklon, a to su prijatelji za cijeli život.  

Enisa Tiro, članica UO

Hana: Prvo bih rekla da je to dječji osmjeh, pa onda lični napredak kroz koji gradimo sebe na različite načine. Kroz volonterski rad u različitim udruženjima tokom prethodnih pet godina, stekla sam mnogobrojne vještine koje su mi pomogle da izgrađujem sebe. Uvijek ističem da me Udruženje “Ruku na Srce” na neki poseban način oblikovalo kao ličnost, a uspjela sam se čak izboriti i sa jednim od mojih najvećih izazova - kako nekome uspješno prenijeti znanje. Edukativni projekti Udruženja pružili su mi priliku te doprinijeli da unaprijedim svoje vještine i u tom pogledu, kroz držanje instruktivne nastave iz matematike i srodnih predmeta, koja je namijenjena djeci iz porodica slabijeg materijalnog stanja. 

Hana Hodžić, članica UO  

Faris:  U mojim prvim danima volontiranja (općenito), dok sam bio srednjoškolac i student, to mi je djelovalo kao još jedna nova aktivnost kroz koju mogu popuniti vrijeme, upoznati nove ljude, možda steći određene vještine, a pri tome i učiniti nešto korisno i dobro za ljude iz mog okruženja. Sada, kao 30-godišnjaku, lična satisfakcija koju ostvarujem nakon doprinosa realizaciji humanitarnih i društveno-korisnih projekata ili posredovanja u isporučivanju različitih vidova pomoći našim sugrađanima u stanju potrebe, postala je apsolutno neprocjenjiv i neizostavan dio mog života. Takav osjećaj samoispunjenja vrlo je teško postići u okviru konvencionalnih radnih mjesta, obavljajući “uobičajene“ poslovne aktivnosti. Povrh toga, volontiranje u Udruženju omogućilo mi je da se okušam u desetinama različitih uloga te mi je pružilo priliku da steknem veliki broj vještina koje su mi značajno pomogle i u poslovnoj sferi života. 

Faris Gurda, član UO

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad udruženja? Na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodne dve godine? Da li je pandemija uticala i na način finansiranja udruženja, da li se i na koji način promenio način finansiranja i dolaska do donacija? 

Enisa: Izuzetno mnogo porodica ostalo je bez ikakvih primanja, te se samim tim i broj molbi za različite vidove pomoći, koje gotovo svakodnevno stižu na adresu Udruženja, dosta povećao. Osim stalne podrške koju pružamo u okviru našeg projekta “10 životnih namirnica”, nakon određene pauze (tokom perioda lockdown-a), nastavili smo i sa pozivanjem porodica slabijeg materijalnog stanja u Centar “Ruku na srce” gdje svake sedmice sebi mogu izabrati korištenu, ali očuvanu odjeću i obuću.  

Elma: Pandemija je imala mnogo negativnih posljedica na društvo, ali smo mi, kao vječiti entuzijasti, čak i iz takve situacije uspjeli izvući nešto pozitivno - prilike za nove projekte i vidove humanitarnog djelovanja. Kursevi stranih jezika za djecu iz porodica slabijeg materijalnog stanja su se iz učionice, sa tadašnjih 15 polaznika, transformisali u 18 online grupa konverzacijskih kurseva engleskog i njemačkog jezika za djecu širom Bosne i Hercegovine. Na kursevima učestvuje blizu 200 djece, a sve kurseve vode volonteri Udruženja, sa prebivalištem u Bosni i Hercegovini, ali i mnogim adresama širom svijeta.  

Također, umjesto da djecu, kao i svake godine, opremamo školskim priborom i ruksacima, tokom pandemije smo organizovali veliku akciju prikupljanja računarske opreme. Sugrađani kao i kompanije još jednom su bili na visini zadatka, te su na naš apel donirali novu i polovnu računarsku opremu, tablete i laptope, koje je naš tim volontera testirao, a po potrebi i popravljao te nadograđivao kako bi ih osposobili za pristojan rad. Zahvaljujući svim tim naporima, desetinama osnovaca i srednjoškolaca omogućili smo da nesmetano prate online nastavu kao i naše kurseve jezika, te uspješno izvršavaju svoje školske obaveze. 

Faris: Nakon samog proglašenja pandemije na području Bosne i Hercegovine, značajan fokus stavili smo na prikupljanje osnovnih životnih namirnica i higijenskih potrepština. Uprkos velikoj neizvjesnosti i ekonomskoj nesigurnosti koja je zavladala u tim prvim mjesecima, empatija građana ipak je bila na visokom nivou. Još jednom se pokazalo da u teškim vremenima ljudi pokažu svoju najbolju stranu, te smo imali dosta dobar odziv, kako pojedinaca tako i lokalnih kompanija koje su nam na različite načine pružile podršku. Upravo se besplatna isporuka paketa sa prehrambenim i higijenskim artiklima, na adrese porodica širom države, pokazala kao jedan od ključnih vidova nematerijalne podrške koju nam je tada pružila jedna domaća transportna kompanija.  

Obzirom da je usljed čitave situacije ključni izazov postao kako građanima omogućiti da na što lakši način podrže naš rad i projekte, uveli smo novinu u vidu registracije humanitarnog broja Udruženja. Zahvaljujući tome, svi koji su željeli postati dijelom naše humane priče, u periodu ograničenog kretanja, mogli su to učiniti na vrlo jednostavan i siguran način. Ovaj potez pokazao se kao pun pogodak i značajno je pomogao realizaciju projekta „10 životnih namirnica“. 

U protekloj godini nastavili smo uobičajenu realizaciju svih naših stalnih projekata. Ipak, najveća promjena osjetila se upravo kod našeg najvećeg, a mnogi će reći i najljepšeg projekta - „Nijedno dijete bez paketića“. U okviru pomenutog, naši volonteri su osim pripreme i podjele novogodišnjih paketića, svake godine režirali i izvodili i novogodišnju predstavu sa mnogim likovima iz bajki, te pripremali kreativne radionice za najmlađe. Završna manifestacija projekta prethodno je, na jednom mjestu, okupljala i do 800 djece iz porodica slabijeg materijalnog stanja. Nažalost, zbog svih ograničenja koja su bila na snazi, tokom protekle dvije godine nismo bili u prilici krunisati projekat kako bismo željeli. U 2020. i 2021. godini fokusirali smo se samo na ulogu Djeda Mraza i podjelu novogodišnjih paketića, koju smo realizovali u manjim grupama tokom nekoliko vikenda, zbog čega je i sam proces trajao nešto duže nego inače – sve do sredine januara. 

Kako se inače finansira Udruženje Ruku na srce? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije? 

Enisa: Sve donacije koje dobijamo dolaze od građana, kompanija, pa i od samih volontera našeg Udruženja. Naši članovi, osim poklanjanja svog vremena, nerijetko lično podržavaju projekte koje realizujemo i novčanim donacijama. Također, Udruženje povremeno aplicira sa vlastitim projektnim prijedlozima na javne pozive lokalnih nivoa vlasti ili kompanija. Pored toga, nastojimo uspostaviti te održavati dugoročnu saradnju sa određenim kompanijama, udruženjima i sportskim kolektivima. Kroz takve vidove podrške, finansiramo i omogućavamo realizaciju naših projekata edukativno-sportskog karaktera (kao što su npr. „Sportom za bolji život“, „Mladi i tranzicija iz osnovne u srednju školu“, „Vesela matematika“ te nagradna takmičenja iz matematike i online kurseva stranih jezika). 

Faris: Djelovanje Udruženja moguće je podržati različitim vidovima novčanih, materijalnih ali i nematerijalnih donacija.  

Novčane donacije moguće je uplatiti na transakcijski ili devizni račun Udruženja (podaci za uplate dostupni su na linku).  

Materijalne donacije u vidu očuvane odjeće, obuće, prehrambenih artikala i higijenskih potrepština, školskog pribora ili igračaka za najmlađe moguće je dostaviti svake subote u naš Centar „Ruku na srce“. Osim toga, nerijetko nam se jave i donatori koji npr. žele stipendirati djecu školskog uzrasta ili nekog studenta iz porodice slabijeg materijalnog stanja, donirati namještaj i sl. Takve upite riješavamo po dogovoru i obično se stavljamo u ulogu medijatora između donatora i porodica evidentiranih u našoj bazi korisnika pomoći Udruženja. 

Nekada nam je “samo“ potreban prostor za pakovanje, prijevoz za djecu, transport donacija ili sala za realizaciju određenih edukativnih aktivnosti. Također, omogućavanje besplatne posjete mališana kinu i pozorištu, što za mnoge od njih predstavlja luksuz, samo su neki od vidova nematerijalnih vidova pomoći koji nam mogu biti od izuzetnog značaja i koristi.  

Obzirom da smo postali prepoznatljivi kao Udruženje od povjerenja, količina namjenskih donacija koje dobijamo za naše redovne projekte, kao i nenamjenskih donacija za opšte djelovanje, svake godine je na istom nivou ili u blagom porastu. Smatramo da takav kontinuitet postižemo ponajviše zahvaljujući sjajnom timu iskrenih i posvećenih mladih ljudi iz različitih krugova društva, koji su upravo slika našeg Udruženja i kao takvi nas svakodnevno predstavljaju na najbolji mogući način. Također, naš vrlo transparentan način djelovanja, koji održavamo kako kroz prijateljsku saradnju sa medijima, tako i kroz direktnu komunikaciju sa širom javnosti putem profila Udruženja na svim ključnim društvenim mrežama, zasigurno doprinose dobrom imidžu koji imamo i pažljivo čuvamo. 

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti? 

Hana: Udruženje se trenutno fokusira ponajviše na edukaciju kao i inkluziju djece iz porodica slabijeg materijalnog stanja u sportske aktivnosti. Od našeg samog osnivanja, volonteri kontinuirano drže instruktivnu nastavu iz svih školskih predmeta za djecu koja pohađaju osnovnu i srednju školu. Tu su i već pomenuti konverzacijski kursevi stranih jezika (engleskog i njemačkog). Također, sportske aktivnosti smatramo vrlo bitnim za psiho-fizički razvoj svakog djeteta. Imajući to u vidu, u saradnji sa mnogobrojnim sportskim klubovima sa područja Kantona Sarajevo, akcenat smo stavili na pružanje prilike djeci da isprobaju te besplatno treniraju razne sportove, kao što su: atletika, taekwondo, plivanje, vaterpolo, košarka, fudbal, američki fudbal i odbojka. 

Faris: Edukaciju smatramo jedinim načinom na koji djeci iz porodica slabijeg materijalnog stanja, možemo pružiti jednake šanse za izgradnju bolje budućnosti. Vođeni tom idejom, već godinama nastojimo postepeno prebacivati fokus sa jednokratnih vidova pomoći, na aktivnosti koje mogu postići dugoročnije pozitivne efekte. Vođeni tom idejom, u predstojećem periodu planiramo započeti i neke nove projekte iz oblasti edukacije i sporta, te uključiti što je moguće veći broj djece kao i naših volontera u iste. Vjerujemo da ćemo upravo kroz ovakve module djelovanja, koji izlaze izvan okvira humanitarnog, osim poticanja razvoja vještina i svijesti djece, uljepšati te unaprijediti i kvalitet njihove svakodnevnice. 

Da li uključujete zajednicu u svoj rad, na koje sve načine i šta vam to donosi? 

Enisa: Mi čvrsto vjerujemo da svaka promjena, ka boljem, kreće lokalno, odnosno od nas samih. To je najvidljivije u periodu kada realizujemo naš projekat “Nijedno dijete bez paketića”. Tada je, generalno, odziv građana kao i kompanija najveći. Mnogi pojedinci često samoinicijativno započinju prikupljanje donacija u školama, fakultetima, sportskim klubovima ili na poslu, te značajno doprinose širenju informacija o našim projektima. Nekada nam se donatori čak pridružuju i u aktivnostima pakovanja, te sa kolegama i prijateljima dolaze kako bi pomogli i oko same pripreme novogodišnjih paketića za najmlađe.  

Faris: Nastojimo održavati otvorenu i direktnu komunikaciju sa ljudima u lokalnoj zajednici. Upravo zbog toga smo uvijek otvoreni i za nove ideje, prijedloge i vidove saradnje. Tokom posljednjih godina, nerijetko nas samoinicijativno kontaktiraju kompanije koje pažnju posvećuju društveno-odgovornom poslovanju. Osim direktne podrške, firme sve češće nastoje uključiti i svoje uposlenike u određene aktivnosti humanitarnog ili društveno-korisnog tipa. Svakako, rado se odazivamo na takve upite te skupa sa njima nastojimo pronaći najbolji način kako ih povezati, uputiti ili proslijediti njihovu pomoć različitim ugroženim kategorijama društva.  

U posljednjem periodu, dosta srednjoškolaca se počelo uključivati u različite projekte Udruženja. Značajan uzrok tome je svakako i činjenica što su mnoge škole uvele određeni obavezni fond sati, koje učenici trebaju provesti volontirajući u toku godine. Nama je svakako drago što nas učenici kao i predstavnici škola prepoznaju kao adresu na kojoj to mogu obaviti, te su vrata Udruženja uvijek otvorena a naše rukovodstvo ažurno u izdavanju neophodnih potvrda. Zahvaljujući tome, među našim članovima dobijamo i sve više mladih snaga, obzirom da pojedini izraze želju i za dugoročnim volontiranjem u Udruženju.  

Naši sugrađani direktno sudjeluju i u nekim vanrednim aktivnostima Udruženja, poput akcija dobrovoljnog darovanja krvi koje realizujemo u saradnji sa Zavodom za transfuziologiju. Svakako, bitno je spomenuti i mnogobrojne sportske klubove, koji su se samostalno javili na naš javni poziv te omogućili besplatne treninge djeci iz porodica koje se nalaze u našoj evidenciji.  

Neposredan i otvoren odnos sa ljudima iz naše zajednice zasigurno nam omogućava nesmetano sprovođenje naših mnogobrojnih ideja. Iako su naši volonteri ti koji preuzimaju većinu posla i odgovornosti na sebe, realizaciju određenih ciljeva bi zasigurno bilo dosta teže postići bez različitih vidova podrške i aktivnog učešća naših sugrađana svih uzrasta. 

Vaš poziv za volontere je konstantno aktivan. Na koji način dolazite do volontera i koliki je njihov značaj za aktivnosti udruženja? Koliko volontiranje inače doprinosi zajednici i na koje sve načine vaše udruženje doprinosi podizanju svesti o značaju volonterizma? 

Enisa: “Ruku na srce” je isključivo volontersko Udruženje. Dakle, naše kompletno djelovanje zavisi od dobre volje svih dobrih ljudi – naših članova, koji djeluju povezani zajedničkom željom da doprinesu realizaciji nekog većeg cilja te olakšaju svakodnevnicu osobama u stanju potrebe, odnosno nekome njima potpuno nepoznatom. 

Hana: Za Udruženje “Ruku na Srce” saznala sam preko JobFAIR-a, koji organizuje studentsko Udruženje EESTEC LC Sarajevo. Upravo nakon pomenutog sajma poslova, koji se održavao na mom fakultetu, učlanila sam se u „Ruku na srce“. Za “Ruku na srce“ volonteri najčešće saznaju preko prijatelja, kolega, drugih studentskih Udruženja ili putem medija. Volontiranje pojedinca u različitim udruženjima zaista mnogo doprinosi razvoju čitave zajednice. Ako se fokusiramo na humanitarno volontiranje, ono omogućava osobama da razviju empatiju. Osvrćući se na kompletnu situaciju sa Covid-19, mislim da su se ljudi generalno malo distancirali jedni od drugih, te da ovakav vid volontiranja doprinosi njihovom ponovnom povezivanju i približavanju ljudima u zajednici. 

Elma: Od samog osnivanja pa do danas, u Udruženju „Ruku na srce“ volontiralo je preko 800 mladih ljudi iz Sarajeva kao i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine, pa čak i iz šire regije. Najbolja promocija samog Udruženja su projekti i rezultati koje postižemo u lokalnoj zajednici. Pozitivne priče koje kreiramo skupa, lančanom reakcijom šire pozitivni duh i energiju u zajednici. Naši volonteri su upravo najveći resurs i snaga Udruženja, bez kojih ništa od zamišljenih projekata ne bi bilo moguće realizovati.  

Da li sarađujete sa drugim neprofitnim organizacijama, udrugama i fondacijama, kojim i na koji način?  

Faris: Udruženje je tokom godina uspostavilo mnogobrojne kontakte sa neprofitnim i nevladinim organizacijama sa područja čitave Bosne i Hercegovine. Određena udruženja nastojimo pomoći kroz neke naše projekte, te njihovim štićenicima prosljeđujemo novogodišnje paketiće, pakete školskog pribora, osmomartovske poklone i sl. Također, u koordinaciji sa drugim humanitarnim udruženjima i organizacijama, povremeno nastojimo skupa realizovati određene projekte, ili razmjenjivati informacije, ideje, iskustva kao i najbolje prakse. Svakako, kada to okolnosti zahtijevaju, usljed ograničenih vlastitih kapaciteta, od naših prijatelja iz drugih organizacija slobodni smo i zatražiti određeni vid podrške, kao što je npr. bio slučaj sa distribucijom novogodišnjih paketića u određena područja izvan Sarajeva. 

Na koje načine Udruženje „Ruku na srce“ doprinosi razvoju filantropije u BiH? 

Enisa: Prilikom našeg djelovanja, uvijek se vodimo mišlju koliko naše malo nekome može da znači mnogo. Podizanjem svijesti mladih ljudi i podsjećanjem onih malo starijih na ono što je zaista bitno, skrećemo pažnju na ljude u potrebi te podstičemo na razvoj empatije prema ugroženim kategorijama društva. Upravo je empatija osnovni pokretač djelovanja i ono što motiviše mlade ljude da svoje slobodno vrijeme, kao i vlastite resurse, ulažu u svrhu pružanja pomoći drugima.  

Elma: U djeci sa kojom radimo razvijamo želju i ljubav prema pružanju pomoći i podrške drugima. Kroz ovih 11 godina djelovanja, određena djeca koja su bila korisnici pomoći Udruženja „Ruku na srce“, danas su čak postala naši volonteri, jer sada oni svojoj zajednici žele vratiti nešto nazad.  

Faris: Možemo reći da je kompletno djelovanje Udruženja “Ruku na srce“ zapravo filantropsko. Svaki naš napor, aktivnost i projekat usmjereni su ka pomaganju ljudima koji se nalaze u teškoj materijalnoj, a često i životnoj situaciji. Prvobitno se ta briga o drugima najviše ogledala u omogućavanju nekih osnovnih, jednokratnih vidova pomoći. Međutim, zahvaljujući sazrijevanju samih volontera koji su dio ove priče već 10-11 godina, kao i novim članovima te energiji i idejama koje su sa sobom donosili, samo Udruženje je evoluiralo, kao živi organizam. Tako smo vremenom došli do koncepta djelovanja koji se zasniva na dugotrajnom osnaživanju potencijala naših sugrađana, svih uzrasta. Upravo u tome se ogledaju različiti projekti na koje tokom posljednjih 4-5 godina stavljamo sve veći akcenat. To su projekti koji doprinose povećanju kvaliteta života ljudi, kroz pružanje mogućnosti da učestvuju u raznoraznim aktivnostima koje obogaćuju njihov život na malo drugačiji način i pospješuju njihovo uključivanje u normalne životne tokove.  

Smatram da slobodno možemo reći kako su naši volonteri istinski filantropi, koji svakodnevno zagovaraju i promovišu brigu o drugima u bosanskohercegovačkom društvu. Takvo ponašanje ne prolazi nezapaženo, te potiče i druge ne samo na razmišljanje, već i na djelovanje u istom pravcu. Potvrda tome su mnogobrojne uspješno realizovane aktivnosti sa predstavnicima raznih kompanija, sportskih klubova, škola, fakulteta i dr. U prilog navedenom, dodao bih i sve češća spontana javljanja naših sugrađana različite dobi, koji su saznali za djelovanje Udruženja i stavljaju se na raspolaganje kako bi i sami dali određeni doprinos našim humanim ciljevima. Nekada te osobe postaju naši volonteri, ali nekada i “samo“ ostaju u ulozi prijatelja Udruženja, koji nerijetko kada nam je to najpotrebnije, na sebe preuzimaju dio “tereta“ koji nosimo. 

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu? 

Hana: Mnogo porodica nije u mogućnosti da svojoj djeci priušti novogodišnji paketić, a u mnogim slučajevima i pristojan obrok, te mislim da je najveći izazov kako svim porodicama omogućiti pomoć koju trebaju. Teško je kada, sa ograničenim resursima, morate odlučiti na koji način ćete pomoći nekoj porodici.  

Elma: Motivacija volontera da ostanu dosljednji u pružanju podrške određenom projektu do samog kraja njegove realizacije, unatoč stalnom nedostatku slobodnog vremena sa kojim se svi danas suočavamo.  

Faris: Ono što najteže pada svim volonterima koji su u direktnoj komunikaciji sa porodicama slabijeg materijalnog stanja, zasigurno je nemogućnost pružanja pomoći svim onima koji nam se javljaju sa takvim molbama. Nažalost, sa svakim objavljenim javnim pozivom za određeni projekat, koji je primarno namijenjen donatorima, na adresu Udruženja stiže izuzetno veliki broj upita za pomoć. Materijalni vidovi pomoći uvijek su ograničeni, te je nemoguće svima izaći u susret. Zbog toga naš vrijedni tim koji vodi evidencije o porodicama iz naše baze te njihovim potrebama, nastoji u okviru svakog projekta obradovati drugu grupu ljudi, kako bi tokom godine svi dobili određeni vid podrške te podjednaku količinu direktne pomoći. 

Šta su najveći uspesi koje je udruženje ostvarilo u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete? 

Faris: Među najveće uspjehe, svakako bismo ubrojali sam kontinuitet djelovanja Udruženja tokom ovih 11 godina. Zatim, tu je svakako brojka od čak 3.000 novogodišnih paketića pripremljenih i podijeljenih 2019. godine, širom Bosne i Hercegovine. Izuzetno smo ponosni i na naš aktuelni projekat online konverzacijskih kurseva stranih jezika, u kojem trenutno, u okviru 18 radnih grupa, učestvuje 120 djece iz 8 bosanskohercegovačkih gradova. 

U budućnosti, želimo podići nivo našeg djelovanja na novu razinu, u pogledu obezbjeđivanja stabilnih izvora finansiranja koji će omogućiti stalnu realizaciju određenih projekata. Podizanje svijesti u lokalnoj zajednici o značaju volontiranja i pružanja pomoći onima kojima je ista najpotrebnija smatramo kontinuiranim procesom, kojim ćemo se svakako nastaviti baviti i u predstojećem periodu. Konačno, željeli bismo podmladiti naš tim, obzirom da je značajan broj trenutnih članova, koji su tu od samih početaka djelovanja Udruženja, sada već u svojim tridesetim godinama. Iako sama dob ne predstavlja prepreku za volontiranje, sve veći broj poslovnih kao i privatnih obaveza odražava se na manjak slobodnog vremena dostupnog za djelovanje u Udruženju. 

Ovaj intervju zaključili bismo našim nezvaničnim sloganom, koji je svojevrsna ideja vodilja naših volontera svih ovih godina: “Znamo da ne možemo promijeniti svijet, ali nekada je i malo dovoljno da nečiji svijet učinimo ljepšim”.