Udruženje “Djeca Crne Gore” od 2009. radi na socijalnoj inkluziji i svakodnevnom pružanju pomoći i podrške marginalizovanoj deci i mladima, deci sa posebnim obrazovnim potrebama i deci u riziku.
Po svom doprinosu zajednici ovo Udruženje je prepoznato širom Crne Gore, a njegova predsednica, Sabra Decević je nedavno dobila Nagradu za filantropiju “Iskra”, i to Specijalno priznanje za građanski doprinos opštem dobru.
Sabra je početkom pročle godine organizovala akciju prikupljanja sredstava za socijalno ugrožene porodice sa teritorije opštine Tuzi i uspela da obezbedi pomoć u vidu namirnica i higijenskih sredstava za 20 najugroženijih porodica, vrednu više od 10 hiljada evra.
Sa Sabrom smo razgovarali o misiju, vrednostima i aktivnostima udruženja, kao i o značaju ove nagrade koju Fond za aktivno građanstvo svake godine dodeljuje istaknutim filantropima i filantropkinjama, za doprinos zajednici i opštem dobru.
Kako je nastalo udruženje Djeca Crne Gore? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?
Sabra: NVU “Djeca Crne Gore” je osnovana krajem 2009. godine. Osnivači su bivši zaposleni u međunarodnoj humanitarnoj organizaciji Save the Children UK. Procesom gašenja te organizacije, njeni zaposleni su osjetili potrebu da nastave sa radom na programima koje je godinama sprovodio Save the Children.
Udruženje je osnovano kao nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija koja se bavi socijalnom inkluzijom, kroz pružanje podrške i pomoći marginalizovanoj djeci, djeci sa posebnim obrazovnim potrebama i djeci u riziku. Ovo udruženje radi na uspostavljanju bolje saradnje između vladinog i nevladinog sektora koji se bavi socijalnom inkluzijom. Oblasti djelovanja udruženja su: zaštita djece i inkluzivno obrazovanje.
Naša misija u organizaciji se nije mjenjala i od početka se zalažemo na praktičnu primjenu pozitivne promjene u životu djece i mladih kroz stručnu pomoć i podršku direktno djeci ili državnoj insituciji gdje djeca borave ili uče, radi kreiranja većih mogućnosti i potencijala da se dijete razvije u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima, i bude prihvaćeno od svojih vršnjaka i okoline bez predrasuda i razlika.
Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?
Sabra: Moj rad u NVO sektoru je krenuo 2000. godine tokom studiranja i volontiranja u organzacijama.
Lično, jako me privukao taj rad gdje vi direktno možete usmjeriti svoje znanje i vještine u radu sa mladima i djecom. To je bilo obostrano zadovoljstvo i ljubav na prvi pogled. Rad u NVO sektoru me ispunjavao pogotovo jer sam kroz taj radi išla na razne obuku, upoznala ljude iz raznih krajeva i republika bivše Jugoslavije i pokušala da u svom gradu i svojoj zajednici pokrenem slične akcije i aktivnosti gdje bi se glas mladih više čuo. Smatrala sam da ako odmah počnem da radim u školi da neću moći da postignem svoj potencijal i jer mislim da se dosta stvari i dalje u školskom sistemu trebaju mijenjati kako bi djeci i mladima dali priliku da se izražavaju i razvijaju svoje mišljenje i ideje, poglede na svijet.
Tokom angažmana u organizaciju PRONI (sada Forum MNE) uspjela sam da otvorim prvi omladinski klub u Ulcinju, klub koji je okupio svu omladinu Ulcinja i koji je bio ponos grada.
Kako je COVID-19 kriza uticala na rad udruženja? Kako se promenio način na koji funkcionišete, na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodnom periodu?
Sabra: Kriza zvana COVID-19 je uticala na rad udruženja jer moramo svaku aktivnost da mjerimo i da pokušamo da je prilagodimo trenutnoj situaciji i mjerama koje su na snazi. Jedno vrijeme smo bili i zatvoreni ali smo sve aktivnosti uspjeli da realizujemo online, to su uglavnom bile obuke za nastavnike i učenike i smatramo da bi sve bolje funkcionisalo da je biklo uživo jer se te dvije stvari ne mogu uporediti.
Od septembra 2020. godine smo radili na pripremama za realizovanje obuka za nastavnike i učenike iz 4 srednje škole iz Podgorice i Sarajeva cijelo vrijeme misleći da ćemo ići za Sarajevo. Nažalost, a opet na sreću da smo mogli išta da realizujemo s obzirom na stanje, organizovane su dvije dvodnevne obuke za nastavnike i 2 dvodnevne obuke za učenike.
U pitanju je regionalni projekat koji realizujemo u partnerstvu sa Udruženjem pedagoga Crne Gore i Mrežom za izgradnju mira iz Bosne i Hercegovine. U pitanju je projekat Interkulturalnost u obrazovanju, koji se realizuje u okviru Zajedničkog regionalnog programa „Dijalog za budućnost: unaprijeđenje dijaloga i društvene kohezije u, i između, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije“, koji sprovode UNDP, UNICEF i UNESCO, a finansira ga Fond UN-a za izgradnju mira (UN PBF).
Nije ovo jedini projekat koji smo morali prilagoditi, već nam je možda bio najteže za izvoditi s obzirom na cilj projekta a to je izgradnja kapaciteta mladih i razvijanje interkulturalnih vještina koji doprinose duhu solidarnosti i saradnje među mladima Crne Gore i Bosne i Hercegovine, u obrazovnom sistemu jer je efikasnije kada se sretnete sa osobom, tada imate više šta reći.
Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi za 2021. godinu?
Sabra: Za ovu godinu imamo dosta planova koji čekaju na realizaciju. Jedan od njih je da kao udruženje uspijemo da zadržimo poludnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pošto za ove besplatne servise podrške nismo dobili sredstva iako smo aplicirali na više mjesta. Servisi podrške koje pružamo u ovom poludnevnom boravku podrazumijevaju direktan rad sa djecom sa smetnjama u razvoju pa tako smo angažovali psihologa, dva logopeda, socijologa, personalne asistente, itd.
Osim ovog programa, kroz projekat „Pravo na život bez diskriminacije“ koji finansijski podržava Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava želimo da utičemo na povećanje socijalne uključenosti i nivoa informisanja lica sa invaliditetom, te u tu svrhu ćemo organizovati i školu za prava LSI, radionice za srednjoškolce, živu biblioteku, itd.
Počeli smo da realizujemo još jedan projekat koji je više vezan za škole i izgradnju kapaciteta škola da rade na suzbijanju nasilnog ekstremizma i to je jedan mali projekat sa kojim želimo da aktiviramo volonterske klubove u školama da realizuju akxije u zajednici u cilju prevencije ekstremizma i radikalizma. U pitanju je projekat „Škole kao resurs za prevenciju i suzbijanje govora mržnje, ekstremizma i radikalizma“. Projekat podržava Forum MNE uz finasijsku podršku Delegacije Evropske Unije.
Kako se finansira udruženje Djeca Crne Gore, sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način? Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad udruženja?
Sabra: Finansijska situacije ove godine nije idealna, jer mi se finansiramo od projekata i uglavnom su to pozivi Ministarstava u Crnoj Gori za konkurisanje projektima u datim oblastima. Zato što finansijski nismo toliko jaki mi smo još uvijek partneri kada apliciramo za neke projekte prekogranične saradnje i do sada nismo uspjeli ni u jedan da se uključimo.
Za razne aktivnosti organizujemo i donatorske događaje, pa tako svake godine povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva organizujemo prikupljanje namirnica i pomoći za socijalno ugrožene porodice.
Postoje razni načini kako možete podržati jednu organizaciju, od promocije aktivnosti kojima se bavi ta organizacija do finansijske podrške ili uključenja u raznim akcijama.
Na koji način mislite da udruženje Djeca Crne Gore doprinosi razvoju filantropije u Crnoj Gori?
Sabra: Kao Udruženje smo od 2014.godine uključeni u Međunarodnoj mreži organizacija Arigatou International sa kojima radimo uglavnom lokalne akcije u našoj zajednici, kako bismo podigli svijest mladih o bitnosti filantropije i sa njima realizujemo radionice, akcije, i pomažemo onima kojima je u tom trenutku najviše potrebno.
Uglavnom se vežemo za jedan mjesec godišnje, pošto u oktobaru organizujemo akcije prikupljanja i darivanja porodicama koje su socijalno ugrožene. Ukoliko postoji mogućnost da se realizuje neka donacija i tokom drugih mjeseci mi uglavnom znamo koje su to porodice kojima treba da pružimo ovakvu vrstu pomoći i uvijek pokušavamo da smo veza između donatora i lokalne zajednice.
Kao predsednica udruženja nedavno ste dobili Specijalno priznanje za građanski doprinos opštem dobru za 2020. godinu. Recite nam nešto više o ovom priznanju. Za koja postignuća je dodeljeno i koliko će Vas motivisati da u budućnosti dajete još veći doprinos svojoj zajednici?
Sabra: Velika je čast što smo predloženi i što smo dobili ovo Specijalno priznanje za građanski doprinos.
Iako je ona dodijeljena lično meni kao neko ko je najviše doprineo da tokom prošle godine prikupimo sredstva i povežemo donatore i porodice kojima je podrška i pomoć bila potrebna, smatram da su svi zaposleni u NVU Djeca Crne Gore bili udruženi da se pomogne u ovom teškom periodu kada nas je cjelokupna situacija sa Covid-19 paralizovala i zatvorila.
Upravo su ovaj trenutak moje kolege i koleginice iz Nacionalne Asocijacije Udruženja Roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju prepoznale kao ključni momenat kada smo uspjeli da privučemo pažnju i osiguramo pomoć za porodice djece sa smetnjama u razvoju. U Tuzima smo skoro mjesec dana bili zatvoreni da nismo smjeli ni u dvorištu da izađemo tokom aprila 2020. godine i tada je pokrenuta jedna mala akcija roditelja OŠ „Mahmut Lekić“ iz Tuzi da novac koji su roditelji uplatili za ekskurziju djece se usmjeri da se obraduju djeca sa smetnjama koji su korisnici našeg poludnevnog boravka u Tuzima. To nije bio veliki iznos, ali je to pokrenulo lanac aktivnosti i akcija za ovu ciljnu grupu.
Mi smo se onda povezali sa nekoliko organizacija, udruženja i fondacija koja su pomogla naše akcije darivanja kao što su NARDOS, Fond za aktivno Građanstvo-Fakt, Građanska Alijansa, Grupa 484, UNICEF, Opština Tuzi, itd. Imali smo i donacije građana koji kad su čuli našu priču i za što se zalažemo poželjeli su da se uključe u akcije, kao što je akcija prikupljanja namirnica u marketima i darivanje socijalno ugroženim porodicama. Ukupno smo kroz ovu akciju podržali 55 porodica iz Tuzi i Podgorice koje su nam se obratile za pomoć.
Lično, jako sam se iznenadila kada sam dobila vijest o priznanju jer sam smatrala da nisam ništa nešto veliko doprinijela, samo sam povezala ljude i uspjela da organizujem akcije. Čak sam od kolega tražila da mi daju povratne informacije šta sam to uspijela.
Smatram da koliko god mali da je moj doprinos bio, on je bio značajan jer je došao u vrijeme kada smo bili zatvoreni i kada smo osim želje i volje da pomognemo nismo mogli ništa drugo da radimo. Upravo su ovu moju želju i volju prepoznale koleginice i kolege iz udruženja NARDOS.
Šta su najveći uspesi koje je udruženje ostvarilo u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?
Sabra: Najeveći uspjeh je što smo uspjeli da se održimo aktivnim i što nas je prepoznala ne samo lokalna zajednica u kojoj najviše djelujemo već i šira zajednica gdje s vremena na vrijeme realizujemo aktivnosti.
Mislim da smo u zajednici postali prepoznati kada smo otvorili prostor za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju kako ga mi nazivamo-poludnevni boravak, ali je to ujedno i najveći izazov za održavanja jer za angažovanje stručnjaka koji rade sa djecom (psiholog, logopedi, socijalni radnik, personalne asistente) nemamo podršku države i moramo se sami snalaziti.
Za određene mjesece u godini dobijemo podršku od strane Opštine Tuzi, ali generalno pošto su ovi servisi podrške za djecu besplatni imamo dosta velikih izdataka koje trebamo pokriti i to je naša najveća briga za sada.
U Tuzima smo pokrenuli prvi Lokalni akcioni plan za zaštitu LSI od diskriminacije za period 2021-2023. i to je prvi takav zvanični plan koji će realizovati Opština Tuzi a gdje ćemo kao članovi radne grupe da pratimo implementaciju.
U toku je realizacija projekta „Pravo na život bez diskriminacije“ koje podržava Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Crne Gore gdje tražimo da se više čuje glas samih lica sa invaliditetom, da negdje sama lica sa invaliditetom puste svoj glas i da nauče da prepoznaju kada ih drugi diskriminišu i da reaguju u cilju rješavanja istog.
Na kraju mogu da kažem da ćemo uvijek gledati da pratimo potrebe naših korisnika i da pokušamo da riješimo neke izazove sa kojima se trenutno borimo i to je u ovom trenutku i naša misija i vizija, stvoriti bolje okruženje i bolje uslove za odrastanje i razvoj djece i mladih bez obzira da li su sa ili bez smetnji.
Ostavi komentar