Centar za unapredjenje životne sredine od 2009. radi na razvoju ekološke svesti, zaštiti prirode i očuvanju životne sredine u Srbiji.

Nedavno su kreirali i mapu, na kojoj možete videti gde širom Srbije možete donirati svoju polovnu garderobu i na taj način pomoći nekome i doprineti smanjenju stvaranja tekstilnog otpada.

Ivana Jovčić, izvršna direktorka i Vladan Šćekić, programski direktor ispričali su nam više o ovoj akciji, ali i ostalim aktivnostima Centra, kao i o vrednostima, planovima i misiji organizacije.

Kako je nastao Centar za unapređenje životne sredine? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija? 

Ivana: Centar za unapređenje životne sredine je nastao sasvim slučajno, u razgovoru sa Vladanom, koji je od početka programski direktor u našoj organizaciji. Razgovor se vodio oko putovanja i mesta sa izuzetnom prirodom. To je bio prvi signal.

Dotakli smo se smisla zaštite prirode i još nekih, „filozofskih“, tema i ti razgovori su trajali satima. U jednom trenutku oboje smo, nekako rezignirano, ali i odlučno u isto vreme, u glas rekli: „Možda, kada bi...“. Nismo završili rečenicu, ali smo mislili isto. To je bio drugi signal.

Treći signal – nije ga bilo. Ja sam predložila da bismo mogli zajedno da probamo da promenimo neke stvari i naučimo ljude da vole prirodu, barem upola koliko je mi volimo. To je bilo 2008. godine, a evo 13 godina kasnije, nas dvoje, i dalje radimo zajedno, i radimo sa ljudima koji dele našu strast ka prirodi, ali i poseduju značajna znanja u raznim oblastima, čineći tim Centra za unapređenje životne sredine družinom koja stalno smišlja nove načine da zaštitu životne sredine, „uglavi“ u listu najvažnijih prioriteta u lokalnoj zajednici i Srbiji.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Ivana: Nakon desetak godina provedenih na poslovima u privredi, shvatila sam da nisam dovoljno motivisana i da finansijska nezavisnost nije jedina stvar koja me čini srećnom. Želela sam i da pomognem, ne samo sebi, već i nekim ljudima koje ne poznajem. Trebalo je nekoliko meseci da sama sa sobom povežem kockice i shvatim da jedna od stvari koju najviše volim, prirodu, malo ljudi tretira na način koji ona zaslužuje i na način koji će omogućiti i našoj deci, i sledećim generacijama, da uživaju u svim njenim lepotama na način na koji mi to danas radimo. Sve je krenulo od te ideje, a razgovori sa meni bliskim ljudima su mi samo dodatno potvrdili da bi to mogao zaista da bude neki novi put, u novom sektoru, ali sa starom ljubavi ka prirodi i znanjima stečenim u privrednom poslovanju. I, to je bio pogodak. Neću reći da nije bilo trenutaka kada se nisam pokajala – tema životne sredine je često veoma kompleksna i teška, upravljanje neprofitnom organizacijom u Srbiji često ume da bude komplikovano i prepuno izazova, ali nikada nisam ozbiljno razmišljala da odustanem. Ipak, to nije samo posao, to je i ljubav.

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad organizacije? Kako se promenio način na koji funkcionišete, na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodnom periodu?

Vladan: Pandemija je, na samom početku, bila velika nepoznanica – nismo znali šta nas očekuje i koliko će trajati ovakva situacija, pa smo u tom periodu napravili kratku pauzu u radu, kako bismo mogli da se prilagodimo i da u što većoj meri umanjimo ovaj uticaj na rad organizacije. Brzo smo se organizovali i započeli rad bez obaveze odlaska u kancelariju, uz primenu većeg broja digitalnih alata za saradnju i komunikaciju, sastanci se odvijaju onlajn, tako da, osim fizičke prisutnosti, nismo osetili veliku razliku u odnosu na uobičajene aktivnosti.

Svakako, pojedinačno najveći izazov je bilo organizovanje Međunarodnog festivala zelene kulture „Green Fest“, koji smo do tada organizovali isključivo u „fizičkom“ prostoru, tako da je 2020. godine održano prvo onlajn izdanje festivala, što je zahtevalo prilagođavanje festivalskog portala i promenu načina komunikacije sa publikom. Napravili smo dobar plan i rezultati su bili zaista odlični, a ovo je bila idealna prilika da svi građani Srbije imaju pristup najnovijim ekološkim filmovima, panel diskusijama i razgovorima koje smo organizovali u okviru festivala.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi za 2021. godinu?

Vladan: Svake godine sprovodimo veliki broj aktivnosti, pa je tako i sada, uprkos pandemiji. Imajući u vidu sve promene koje su nastale u zadnjih godinu dana, ali i naše pojedinačno i institucionalno sazrevanje, pored redovnih aktivnosti ćemo u ovoj i sledećoj godini sprovesti i interni program restruktuiranja i unapređenja operativnosti Centra, čime ćemo postati još efikasniji u realizaciji svih dogovorenih zadataka. To će verovatno ispratiti i dodatno proširenje tima, kao i novi standardi u svim vrstama komunikacije, ali više o tome ćete već čuti od nas kada budemo spremni za ovo novo poglavlje.

Kako se finansira Centar za unapređenje životne sredine, sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije?

Ivana: Finansiranje organizacija civilnog društva je često najbolnija tačka poslovanja svake organizacije. U Centru radimo sa brojnim donatorima koji dolaze iz redova domaćih institucija, međunarodnih i domaćih organizacija i fondacija, stranih organizacija, ali i kompanija kojima je životna sredina deo programa društvene odgovornosti. Ovakva distribucija nam omogućava da „rasporedimo“ rizike nedostatka finansija, ali i da steknemo veći kredibilitet kroz konstantno širenje panela donatora, čime ostvarujemo i dodatni rast uticaja, kao i mogućnosti da realizujemo brojne aktivnosti na kvalitetan i uspešan način.

U Srbiji ne postoji ustaljena navika finansiranja organizacija civilnog društva iz donacija građana i vođeni time, do sada nismo pokušavali da obezbeđujemo sredstva na takav način. Naravno, svaka pomoć je dobrodošla, ali kako još uvek lečimo decu SMS porukama, smatramo da pomoć građana treba da ide u tom pravcu. Ko želi da nam pomogne – može, i to vrlo lako. Dovoljno je da nas prati na društvenim mrežama, čita, gleda i sluša sadržaje koje objavljujemo i učestvuje u razgovoru. Nama je to najveća pomoć koju možemo da dobijemo – istomišljenici, jedni od nas. A onda ćemo lakše rešiti i ostale potrebe.

Nedavno ste lansirali Mapu institucija i organizacija koje primaju korišćenu odeću kao donaciju. Reci te nam nešto više o tome – kako ste došli na ideju, kako je izgledala njena realizacija, na koji način funkcioniše mapa, kako se oni koji primaju donaciju u odeći, a ne nalaze se na mapi mogu prijaviti?

Vladan: Mapa institucija i organizacija koje primaju korišćenu garderobu kao donaciju je nastala u okviru projekta „Tekstilni otpad nije u modi!“, u okviru koga smo imali brojne aktivnosti, a prva je bila istraživanje o životnom ciklusu odevnih predmeta u Republici Srbiji. Rezultati istraživanja su nam pokazali brojne probleme – od toga kako i koliko kupujemo, da li razumemo šta je brza moda i zašto je štetna, pa i do toga šta radimo sa odećom kada odlučimo da je više ne nosimo. I baš odatle je krenula ideja sa mapom. Rezultat za ovo pitanje nam je pokazao da oko 16% ispitanika već donira odeću, 16% je čuva u ormanu, dok oko 55% garderobu poklanja (porodici i prijateljima). Ovakva distribucija odgovora nam je dala ideju da možemo značajno da povećamo procenat donirane odeće organizacijama koje se bave humanitarnim radom, ali smo već iz iskustva znali da je najveći problem dostupnosti informacija o tim organizacijama.

Odlučili smo se da uradimo istraživanje i vidimo koje su to organizacije, a pitali smo i građane na društvenim mrežama da nam daju predloge. Nakon toga, sistematizovali smo sve informacije, razgovarali sa svim predloženim organizacijama i tako je nastala Mapa. Ona je jednostavna za korišćenje – prostim klikom/izborom organizacije dobijate sve podatke za uspešno doniranje. Ukoliko vam niko nije u blizini, možete donirati i slanjem paketa, a koje organizacije primaju donaciju i na ovaj način proverite na Mapi. Naravno, da bismo osigurali da i oni koje nismo detektovali mogu da se prijave i nađu na Mapi, postoji obrazac na istoj stranici koji je potrebno popuniti i, nakon provere podataka, organizacija se „ucrtava“ na Mapu sa svim relevantnim podacima za doniranje.

Kako izgledaju vaše edukativne aktivnosti? U kom smeru je najviše potrebno edukovati javnost, kada je u pitanju zaštita životne sredine?

Vladan: Obrazovanje svih ciljnih grupa o životnoj sredini, klimatskim promenama, održivom razvoju i cirkularnoj ekonomiji su najčešće centralne aktivnosti svih tema kojima se Centar bavi. Smatramo da je obrazovanje prvi, neophodan, korak u izgradnji aktivnog društva koje daje doprinos smanjenju negativnih posledica svakodnevnog života. Naš pristup obrazovanju je takav da svaku temu otvaramo sa istraživanjem stavova građana kako bismo bolje razumeli nivo svesti i informisanosti, odnosno potreba za obrazovanjem. Nakon toga, razvijaju se medijski i planovi za društvene mreže – po temama i kanalima komunikacije, i nakon toga se taj sadržaj priprema i plasira, dok se paralelno prate reakcije građana, i informisanje i obrazovanje se dodatno prilagođava, kako bismo otklonili što više nedoumica. Za nas je ovo iterativni proces od 5 koraka u kojem: razvijamo, objavljujemo, pratimo, procenjujemo, i unapređujemo obrazovne aktivnosti, stvarajući sve bolju internu metodologiju za rad sa svim ciljnim grupama.

Mi proces obrazovanja vidimo kao kontinualni proces, koji nije fokusiran na određenu temu – sve teme su podjednako važne, ali ono što je nama zaista važno je da pokažemo koliko mi, kao građani, imamo veliki uticaj na životnu sredinu, ali i načine na koje taj uticaj možemo da smanjimo tj. prvo da pođemo od sebe i svojih navika. I sam proces je veoma zahvalan, za proteklih, gotovo 15 godina, svedočili smo mnogim promenama u navikama i stavovima pojedinaca, razvijanju senzibiliteta za životnu sredinu, otvaranju novih organizacija koje se bave ovom temom, a dolaze iz redova naših volontera... Obrazovanje ne samo da doprinosi informisanosti i obrazovanju, promeni navika i stavova, već „bukvalno“ stvara nove aktiviste koji zajedno sa nama šire javni diskurs zaštite životne sredine i čine da ta tema što više bude prisutna u javnosti.

Na koji način uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?

Ivana: Postoji mnogo načina na koje se borimo za zaštitu životne sredine, tako postoje i brojni načini uključivanja zajednice u naš rad. Do sada je kroz Centar prošlo preko 300 volontera, kojima je često to bila prva prilika da rade negde, preko 100 000 građana je prisustvovalo filmskim projekcijama, diskusijama i predavanjima u okviru Green Festa, redovno ispitujemo zajednicu o stavovima i navikama, pravimo alate koji im omogućavaju da sami daju doprinos zaštiti životne sredine. Ima mnogo načina i veoma nam je važno da zajednica bude uključena – sve ovo što radimo je zbog zdravlja, bezbednosti i kvaliteta života zajednice. Takođe, zajednica je često i uzrok i rešenje nekog problema. Kada podvučemo crtu, odnosi sa zajednicom su ključni, to je dvosmerna ulica u kojoj dolazi do razmene znanja, iskustva, informacija i osećanja, a mi svi zajedno živimo u istoj ulici, kako god se zvala.

Šta su najveći uspesi koje je organizacija ostvarila u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Ivana: Ne mogu da ne kažem, bez lažne skromnosti, da je Centar za unapređenje životne sredine jedna od vodećih organizacija civilnog društva koja se bavi zaštitom životne sredine, članica brojnih mreža poput Koalicije 27, globalne mreže „zelenih“ filmskih festivala Green Film Network, nosilac sertifikata „Europe for Festivals – Festivals for Europe“, kao i UN Global Compact-a. „Green fest“ nam je doneo međunarodno prepoznavanje kao najveća manifestacija ove vrste u regionu jugoistočne Evrope, pa i malo šire.

U prethodnim godinama su stizale i nagrade poput „Zvezde Beograda“, „Zeleni list“, a verovatno je najvažnija Nagrada grada Beograda za izuzetan doprinos zaštiti životne sredine za 2017. godinu. Ova nagrada je naslovljena na mene, ali iza nje svakako stoji ceo tim Centra, svi mi zajedno smo nosioci ove nagrade i svako iz tima je dao svoj doprinos da bi se to desilo.

Najveći uspesi Centra se tek nalaze pred nama. Naravno, to ne znači da smo bili neuspešni do sada, već jednostavno imamo viziju gde želimo da stignemo, a to zahteva još puno razmišljanja, rada, i usputnih uspeha.