Kroz osnaživanje partnerskih organizacija i volontera i kroz saradnju sa institucijama, Fondacija Stariji brat, starija sestra, omogućava realizaciju mentorskih programa za decu i mlade širom BiH. 

Više o pozitivnim promenama koje ova fondacija svakodnevno unosi u društvo, menjajući na bolje živote dece i mladih, ispričale su nam Ivana Radić, izvršna direktorica i Nerma Daut Bajramović, stručna saradnica za razvoj kvaliteta. 

Kako je nastala Fondacija „Stariji brat, starija sestra“? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?  

Nerma: Fondacija je nastala iz vizije, vjerovanja i dugogodišnjeg predanog rada s.Magdalene Schildknecht, porijeklom iz Švicarske koja je još davne 2004. godine pokrenula pilot projekat Stariji brat, starija sestra u Sarajevu, vjerujući da je socijalni kapital koji posjeduje BH društvo veliki resurs naše zemlje i nešto što je prirodno utkano u našu kulturu – njegovanje dobrih međuljudskih odnosa, upućenost i briga jednih za druge. I bila je u pravu, a tome najbolje svjedoči činjenica da je program Stariji brat, starija sestra u BiH prisutan već 17 godina i da se proširio i kontinuirano se implementira i u mnogim drugim gradovima. Podrška svim tim procesima je od 2009. godine prvobitno pružana kroz Mrežu Stariji brat, starija sestra, iz koje je, u formalnom smislu, 2013. godine nastala Fondaciju za razvoj i podršku mentorskih programa Stariji brat, starija sestra. 

Pripadam prvoj generaciji volontera koji su se uključili u program te 2004. godine i mogu reći da su veze koje su tada uspostavljene sa mojim mlađim bratom (danas divnim mladim čovjekom), ostalim volonterima i osobljem i samom idejom ovog programa trajne i da sam mu se  kroz godine vraćala na različite načine. Često volim reći da je program Stariji brat, starija sestra „program sa dušom“ i želja mi je kroz  djelovanje Fondacije približiti tu plemenitu ideju drugim ljudima i omogućiti što većem broju djece i volontera, čiji odnos jeste u samom srcu ovog projekta, da osjete njegove blagodati.  

U osnovi programa je odnos - i to autentičan i pomažući odnos koji spaja dijete u stanju potrebe sa brižnom, zainteresiranom i dostupnom odraslom osobom. Volonteri su studenti i mladi između 20 i 30 godina starosti koji se angažuju kao mentori za jedan-na-jedan druženje  sa djecom. Volonteri se sa djecom druže jedanput sedmično, tokom devet mjeseci i vrijeme najčešće provode u šetnji, razgovoru, odlasku u kino ili pozorište, posjećujući neke kulturno-historijske znamenitosti ili sportske događaje, uživajući u prirodi i izletima. Kroz učešće u programu  djeca nekada po prvi put imaju priliku doživjeti iskustva i učestvovati u aktivnostima koje su njihovim vršnjacima dio svakodnevnice, npr. vožnja gradskim prevozom, posjeta nekoj slastičarni, odlazak u kino ili iskustvo da samostalno izabere, proba i kupi sebi neki simbolični poklon.  

Nerma Daut Bajramović, stručna saradnica za razvoj kvaliteta

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru? 

Ivana: Prilikom dolaska u Sarajevo 2011. na studij ekonomije, uvidjela sam da ima dosta prilika za učenje i volontiranje u nevladinom sektorom, te sam se prijavila da volontiram kao starija sestra, a nakon toga su uslijedi mnogo projekti na različite teme.  

Već 10 godina sam vezana za ovaj projekt, i kao moja kolegica Nerma, mogu reći da je ovo baš projekt sa dušom. Kao studentica marketing menadžmenta, dobila sam priliku i da volontiram u fundraising i promotivnom timu projekta Stariji brat, starija sestra što mi je kasnije pružilo i mogućnost za zaposlenje. Nekako sam uvijek znala da profitni sektor kao takav nije za mene, falio mi je baš taj moment solidarnosti i dobročinstva, pogotovo prema djeci i mladima, tako da sam se pronašla u marketingu neprofitnih organizacija. Kad svakim danom dolazite na posao sa osmjehom i zadovoljstvom i radujete se što ćete nekoga usrećiti time, nema ljepšeg dara u životu. 

Nerma: Kroz dosadašnje volontersko i radno iskustvo imala sam priliku upoznati se sa radom mnogih nevladinih organizacija koje imaju različite fokuse i pristupe u svome radu.  Ono što mene lično i profesionalno najviše inspiriše jeste direktni rad sa ljudima, mogućnost da vidim ili osjetim (često vrlo suptilne, ali značajne) promjene koje se postižu kao rezultat provedenih aktivnosti, fleksibilnost i inovativnost kako bi se pravovremeno odgovorilo na potrebe ciljnih grupa i naravno društveni utjecaj, promocija pravih vrijednosti i vraćanje nade tamo gdje je prestala postojati. 

Ono što je za mene posebno inspirativno u radu Fondacije i samog programa Stariji brat, starija sestra jeste činjenica da je jedan od njegovih osnovnih stubova volonterizam  – mladi ljudi koriste svoje vrijeme, posvećenost i svoje talente kako bi djeci u riziku pružili ono najvažnije i ono što se ne može kupiti novcem, a to je brižan, podržavajući i prijateljski odnos. Ono što često ističem jeste činjenica da ova ideja nije bazirana na jednokratnim i sporadičnim aktivnostima, već  je odnos između djece i volontera kontinuiran i traje najmanje godinu dana, mada smo svjedoci da veze i odnosi uspostavljeni kroz ovaj program traju cijeli život i predstavljaju njegov najveći kapital. Zaista se osjećam privilegovanom što imam mogućnost biti dio ove priče i svjedočiti joj svakodnevno. 

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad fondacije? Kako se promenio način na koji funkcionišete, na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodnom periodu?  

Nerma: Sam program Stariji brat, starija sestra je u ovim pandemijskim vremenima pokazao još jedan od svojih kvaliteta, a to je fleksibilnost. Naime, u period kada su djeci bili uskraćeni mnogi sadržaji zbog poštivanja epidemioloških mjera i fizičke distance, individualni kontakt sa volonterima je ponekada bio njihov jedini sadržaj izvan porodičnog okruženja na koje su bili “primorani”.  

Čak i u periodima kada je u BiH vladala potpuna zabrana kretanja za maloljetna lica, volonteri i mi kao osoblje Fondacije, pronalazili smo različite načine kako da održimo kontakt sa djecom i međusobno korištenjem različitih online alata. Kao produkt tog adaptivnog procesa nastale su smjernice i priručnik za provođenje Online mentorstva koje će vjerujemo umnogome olakšati rad na ovom programu u budućnosti, jer nude alate kojima se prevazilaze neke od poteškoća na koje smo nailazili u dosadašnjem radu. 

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi za 2021. godinu? 

Ivana: Kao i uvijek, glavni fokus su nam djeca – korisnici projekta Stariji brat, starija sestra, ali i volonteri. Cilj nam je omogućiti da druženja djece i volontera budu što prirodnija i kvalitetnija, te ako nam financijska sredstva dopuste uključiti još djece koja su u potrebi za mentorstvom. 

Fondacija radi na principu sufinanciranja organizacija koje implementiraju ovaj projekt, a koje se prijave putem javnog poziva, tako da planiramo u narednom projektnom ciklusu povećati broj organizacija, a samim time i broj volontera i djece uključenih u projekt. Ono što je još novitet u 2021 je što razvijamo model mentorstva za djecu za poteškoćama u razvoju u suradnji sa kolegama iz Fondacije Muharem Berbić, te ćemo u narednom projektnom ciklusu otvoriti opciju sufinanciranja i za organizacije koje rade sa ovom ciljnom skupinom.  

Također trenutno planiramo i volontersku fundraising kampanju koja će se održati krajem 2021.godine u 6 gradova u BiH u kojima se implementira projekt Stariji brat, starija sestra. 
 

 Ivana Radić, izvršna direktorica

Kako se finansira Fondacija „Stariji brat, starija sestra“, sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad fondacije? 

Ivana: Fondacija Stariji brat, starija sestra se financira većinski od internacionalnih fondacija i organizacija po projektnom principu, te radimo lokalni fundraising. Svake godine organiziramo barem jednu promotivnu i fundraising kampanju koji osmisle i realiziraju naši volonteri iz Sarajeva. Tokom prethodne godine, uslijed pandemije našu kampanju smo morali prebaciti online, te su volonteri bili motivirani da i krajem godine organiziraju još jednu kampanju koja je opet bilo većinom online, ali je premašila zacrtane ciljeve. Stoga zahvaljujući našim kampanjama možemo reći da udio lokalnog fundraising za našu fondaciju znatno povećao, te namjeravamo i u budućnosti posvetiti se promociji filantropije kroz lokalne aktivnosti prikupljanja sredstava.  

Ovim putem pozivam sve koji su u mogućnosti da financijski podrže naš rad i omoguće djeci u riziku da imaju podršku i prijateljstvo starijeg brata ili sestra. Više informacija možete pronaći na našoj web stranici mentorstvo.ba kao i na društvenim mrežama Fondacije Stariji brat, starija sestra.  

Na koji način mislite da „Stariji brat starija sestra“doprinosi razvoju filantropije u BiH? 

Nerma: Cjelokupan program Stariji brat, starija sestra zasniva se na jačanju i uvezivanju različitih segmenata društva: vladin i nevladin sektor, studenti/volonteri i djeca u riziku, stručnjaci i organizacije iz različitih gradova širom BiH, individualni i korporativni donatori i djeca i porodice u stanju potrebe.  

Kroz uvezivanje svih ovih aktera nastojimo  iskoristiti socijalni kapital koji svaka od ovih grupa nosi i doprinijeti našoj viziji da djeca i mladi u BiH imaju jednake mogućnosti za razvoj životnih vještina potrebnih za zdravo odrastanje i preuzimanje odgovornosti za izgradnju pravednog društva. 

Ivana: Projekt Stariji brat, starija sestra ima neku toplinu sa sobom, pomaganje i podrška onima kojima je to najpotrebnije. Svi koji su nekad bili volonteri, ali i djeca uvijek se vraćaju ovom projektu i nastoje podržati druženja kroz materijalne i nematerijalne donacije. Djeca koja su nekad bili uključeni u projekt, a koji su sad odrasli ljudi, vraćaju se i hoće da volontiraju i da budu nekom djetetu u potrebi stariji brat ili sestra kao što su oni imali svog brata ili sestru tokom odrastanja.  

Iskrene priče podrške i prijateljstva koje se rađaju kroz ovaj projekt doprinose mnogo razvoju filantropije u BiH. Ponajviše jer te priče traju dugoročno.  

Imate i dosta aktivnih volontera. Na koji način dolazite do njih i motivišete ih da se pridruže aktivnostima udruženja? Šta njihov angažman donosi fondaciji, a šta oni dobijaju od vas? 

Nerma: Već sam prethodno spomenula da volonterski rad mladih ljudi predstavlja jedan od glavnih stubova ovog programa. U mjestima poput Sarajeva, gdje program egzistira već 17 godina, za program zapravo više i ne organizujemo neke zvanične promocije među volonterima, obzirom da se najveći broj volontera javlja samoinicijativno, najčešće po preporuci volontera koji su prethodno učestvovali u program. Sretni smo da možemo istaći da se npr. našoj partnerskoj organizaciji koja implementira program u Sarajevu godišnje javi u prosjeku 150 volontera koji su zainteresovani za učešće u programu. Također veliki broj volontera se odlučuje za višegodišnje volontiranje tako da u program ostaju više od jednog projektnog ciklusa, a neki od njih volontiraju 3, 4 ili 5 godina.  

Volonteri koji su uključeni u ovaj program su mladi između 20 i 30 godina, većinom studenti, mada u posljednjih par godina svjedočimo sve većem broju volontera koji su okončali fakultet i sada su zaposleni. Volonteri su podržani u svom radu sa djecom kroz kontinuirane edukacije i savjetodavne sastanke. Pored osjećaja korisnosti i doprinosa humanim ciljevima programa, volonteri se kroz svoj angažman osnažuju i na ličnom i na profesionalnom planu, stiču praktično iskustvo i razvijaju svoje kompetencije kao budući profesionalci i građani koji će biti nosioci društvenih promjena.  


Šta su najveći uspesi koje je fondacija ostvarila u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete? 

Nerma: Naš najveći uspjeh je dugoročnost programa i činjenica da se u BiH uspješno implementira već  17 godina – do sada je proveden od strane 17 organizacija, u 12 gradova u BiH i u njega je bilo uključeno oko 1700 djece  i 1700 volontera. Projekat je prepoznat u mnogim zajednicama od strane ključnih aktera uključenih u njegovu implementaciju – djece, roditelja, volontera, saradnika iz ustanova socijalne zaštite, ali i društva u cjelini.  

Ono na čemu želimo raditi u budućnosti je postizanje (samo)održivosti programa kroz dodatne promotivne i fundraising aktivnosti. Sa jedne strane nam je fokus da osiguramo sistemsku podršku za ovaj program na način da on bude uvršten u lokalne (opštinske) budžete. Sa druge strane težimo promovisanju individualne i korporativne filantropije koja bi nam omogućila dalju podršku postojećim ali i širenje programa na druge lokalne zajednice u BiH.  

Fokus će i dalje biti na kvalitetnoj implementaciji programa i sa tom svrhom ćemo raditi na daljem ažuriranju Standarda kvalitete koji su osnova za implementaciju programa,  ali i na razvijanju novih modela mentorstva koji će biti prilagođeni različitim ciljanim grupama djece i mladih u stanju potrebe, kojoj bi ovakav vid programa bio od koristi.  

Ivana: Za mene lično najveći uspjeh programa je činjenica da djeca koja su prošla kroz ovaj program, koja su imala svog starijeg brata ili sestru, danas su stabilne, zdrave i zrele ličnosti spremne da volontiraju i pruže podršku najmlađima. Uspjeh je i da nekadašnji volonteri i dalje promoviraju i doniraju za ovaj projekt i ulažu u nove generacije koje dolaze.  

Naša vizija je da djeca i mladi u BiH imaju jednake mogućnosti za razvoj životnih vještina potrebnih za zdravo odrastanje i preuzimanje odgovornosti za izgradnju pravednog društva, to je ono čemu Fondacija teži i nastojat ćemo i u narednom periodu surađivati sa organizacijama i institucijama, donatorima, partnerima kako bismo bili korak bliže ka ostvarenju naše vizije.