Budući da je virus bolesti COVID-19 još uvijek prisutan u našim životima, napravili smo svojevrstan osvrt na neprofitne organizacije iz regije koje su nam tijekom 2020. i 2021. godine objasnile kako je pandemija utjecala na njihov rad, svakodnevne aktivnosti, ali i život u cjelini.

Možda će neke od njihovih sustavnih prilagodbi na nove okolnosti inspirirati i druge organizacije koje naiđu na ovaj tekst da osmisle nove načine prilagodbe ili primijene neke od postojećih primjera na svoje programske aktivnosti.

U današnjem tekstu upoznat ćeš neke od istaknutih organizacija sa Zapadnog Balkana kao i njihove metode prilagođavanja novome normalnome.

U intervjuu s organizacijom „Svetionik“ koja od 2006. godine radi na pokretanju pozitivnih promjena u Novom Pazaru i cijelom Sandžaku saznali smo od njihovih članova detalje o radu u jeku bolesti COVID-19.

Programska koordinatorica ovoga udruženja Nusreta Brunčević otkrila nam je kako je pandemija utjecala na rad „Svetionika“.

Nusreta: „Gotovo da nismo imali prostora za odmor i cijeli nam je fokus bio na tome kako olakšati ljudima koji su na kućnoj terapiji i liječnicima koji su u bolnici. Sredstva koja su nam dolazila usmjeravali smo na kupovinu aparata, maski, općenito medicinske opreme i onda smo to nosili u naše bolnice u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Priboju, Prijepolju te seoskim ambulantama. Građani koji su tijekom pandemije izgubili posao ili bili bolesni dobivali su humanitarne pakete i druge vrste pomoći, poput donošenja lijekova i slično.“

Predsjednik udruženja „Svetionik“ Mirza Aličković objasnio je zašto je bilo teško raditi za vrijeme pandemije.

Mirza: „Za vrijeme pandemije  je jako teško raditi zato što su službeni podaci bili totalno drugačiji od realnih podataka. Onda smo napravili mrežu udruženja i pojedinaca u Novom Pazaru kako bismo pratili stanje donacija u bolnicama, da bismo znali što im je potrebno. Umrežili smo se i obavještavali jedni druge tko što kupuje, tko je što donirao i u kojem mjestu, da ne bi došlo do dupliciranja.“

Iz drugog po redu intervjua koji smo izdvojili saznat ćeš kakvo je bilo iskustvo udruženja obitelji i prijatelja oboljele i izliječene djece od leukemije i drugih malignih bolesti „PIPOL“ s prilagođavanjem pandemijskim uvjetima.

Ova organizacija iz Bosne i Hercegovine, na čelu s Amrom Saračević, predsjednicom udruženja i socijalnom radnicom, svakodnevno radi na poboljšanju kvalitete života ove djece i njihovih prijatelja i obitelji, a u nastavku možeš pročitati Amrino objašnjenje kako su se snašli radeći tijekom pandemije bolesti COVID-19.

Amra: „Pandemija COVID-19 predstavlja izazov za cijeli svijet, ali njene posljedice ponajviše se osjete na lokalnoj razini, u životima običnih ljudi s malim i velikim problemima, posebnim potrebama, naročito kod ljudi koji pripadaju društveno osjetljivim kategorijama.“

Udruženje „PIPOL“ malo je udruženje koje si postavlja visoke izazove s ciljem da budemo što veća podrška „našoj“ djeci i njihovim roditeljima. Kao i po svemu drugome, udruženje „PIPOL“ specifično je i po samome načinu financiranja jer donacija skoro da i nemamo, a sve programe i aktivnosti financiramo javljajući se na javne pozive na iskaz interesa i natječaje za bespovratna sredstva.

Kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 utjecala je i na rad našega Udruženja, s obzirom na to da se udruženje „PIPOL“ financira isključivo javljanjem na javne pozive na iskaz interesa i natječaje za bespovratna sredstva koje objavljuju državne, federalne, kantonalne i lokalne ustanove i institucije, jedinice lokalne samouprave kao i društveno odgovorne kompanije te međunarodne organizacije.

Osim grada Tuzle, koji ne samo da je zadržao već je i povećao sredstva namijenjena za podršku najosjetljivijim kategorijama društva, većina domaćih razina vlasti, ali i društveno odgovornih kompanija, ukinule su ili značajno smanjile bespovratna sredstva za podršku najosjetljivijim kategorijama društva u koje spadaju i djeca oboljela od raka.

Međutim, bilo je i kompanija koje su nam pružile podršku da pomognemo našim članovima, kao što su BH Telecom koji je u sklopu velike akcije podrške praćenju online nastave, koja je trajala od ožujka do kraja lipnja 2020. godine, donirao osam laptopa za djecu izliječenu od raka.

U suradnji s društveno odgovornim kompanijama Violeta i Argeta Atlantic Group pripremili smo početkom pandemije higijenske i prehrambene pakete kao i zaštitne maskice za djecu oboljelu i izliječenu od raka i njihove obitelji.

Također smo kroz projekt „I CANcer, WE CANcer“, koji smo u tom  razdoblju realizirali uz financijsku podršku grada Tuzle i u suradnji s UNDP-om BiH i Delegacijom EU-a kroz Regionalni program lokalne demokracije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD, pružali psihosocijalnu pomoć i podršku našoj djeci i njihovim obiteljima kako bismo smanjili ponovni osjećaj socijalne izolacije ali i utjecaj pandemije koja je ovoj populaciji podjednako velik neprijatelj baš kao i rak.

Zahvaljujući gradu Tuzli, ali i podršci drugih donatora, u kolovozu 2020. godine osigurali smo 60 školskih torbi za djecu oboljelu od raka i njihovu braću i sestre.

Nakon izuzetno uspješno realiziranog projekta „I CANcer, WE CANcer“ kontaktirali su nas predstavnici UNDP-a i Delegacije EU-a u BiH te smo uz njihovu, ali i financijsku i mentorsku podršku grada Tuzle, proveli još jedan projekt u sklopu inicijativa za smanjenje negativnih posljedica pandemije COVID-19 na najugroženije društvene kategorije, ponovno kroz Regionalni program lokalne demokracije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD.

Tako smo od rujna do kraja listopada 2020. godine, u skladu s higijensko-epidemiološkim mjerama na području grada Tuzle, realizirali brojne aktivnosti koje su imale za cilj smanjenje negativnih zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih posljedica pandemije COVID-19 na djecu oboljelu i izliječenu od raka i članove njihovih obitelji, a od kojih izdvajamo: podjelu kompletnog školskog pribora i opreme za djecu oboljelu i izliječenu od raka s područja grada Tuzle i njihovu braću i sestre, podjelu obiteljskih paketa s higijenskim i dezinfekcijskim sredstvima, pidžamicama i didaktičkom opremom i materijalima, izradu i podjelu zaštitnih maski za lice sa simbolom Zlatne vrpce, supstrata za kućni uzgoj šampinjona te realizaciju niza edukativnih, rekreativnih ali i strukovnih radionica (poput izrade nakita i dekorativnih predmeta, izrade personaliziranih foto-knjiga s motivirajućim porukama, personaliziranih čarobnih šalica), a sve s ciljem pružanja psihosocijalne podrške.

Tako da slobodno možemo reći da smo sve svoje aktivnosti uskladili s trenutačnim stanjem i potrebama naših korisnika i svakako financijskim mogućnostima.“

Sljedeća organizacija dolazi iz Hrvatske – Udruga SVE za NJU koja svakodnevno pruža psihosocijalnu, informacijsku i logističku podršku ženama liječenima i oboljelima od bilo koje vrste raka diljem Hrvatske.

U našem intervjuu s nekoliko članica ove udruge, glavna tajnica i voditeljica Centra za psihološku pomoć SVE za NJU prof. psih. Ljiljana Vukota objasnila nam je način na koji udruga nastavlja sa svakodnevnim aktivnostima usprkos otežanim okolnostima.

Ljiljana: „Pandemija bolesti COVID-19 utjecala je na sve, a povrh toga u Zagrebu smo doživjeli i razoran potres. Neko vrijeme nismo mogli koristiti svoje prostorije i radili smo od kuće, no s ponosom mogu reći da nismo prekinuli rad niti na jedan dan.

Kako se nismo mogli fizički sastajati, većinu programa smo digitalizirali. Individualna savjetovanja psihologa, psihoterapeuta i nutricionistkinje obavljaju se putem telefona ili videopoziva, a radionice, predavanja, grupe podrške, promocije, stručne skupove, tribine i dr. održavamo putem digitalne aplikacije Zoom. S obzirom na to da je velik broj naših žena u procesu liječenja kemoterapijom, ciljanom terapijom ili radioterapijom te su imunokompromitirane, i dalje izbjegavamo sastanke uživo.

Svima nam nedostaje neposredni fizički kontakt, zagrljaj, stisak ruke, ali strpljive smo. Izdržat ćemo. Bolesnicama je potrebno dati puno informacija o tome kako funkcionira zdravstveni sustav u novim okolnostima, umiriti ih, dati savjet. Na psihički distres bolesti nadovezao se strah od korone, odgođenih pregleda, povratka bolesti. Neke korisnice stradale su u potresu i ostale bez svojih domova. Svakodnevno vidimo koliko smo im potrebne i korisne.“

Na pitanje o najvećim izazovima s kojima se susreću u radu, Ljiljana je napomenula da je trenutačno najveći izazov upravo pandemija bolesti COVID-19.

Ljiljana: „Trenutačno je najveći izazov pandemija bolesti COVID-19 te nemogućnost provođenja programa koji su sastavni dio rada Udruge u Centru za psihološku pomoć na način da se programi odvijaju u fizičkim susretima što jako nedostaje i nama i našim korisnicama. Iako smo sa ženama izvan Zagreba uvijek bili u vezi telefonski ili mailom, velika većina dolazila je na savjetovanje u naše prostorije. Bit će izazovno i osigurati sredstva za provođenje programa, ali trudit ćemo održati sadašnju razinu.“

Mnoge su neprofitne organizacije diljem regije pretrpjele ekonomske teškoće i ograničene radne uvjete tijekom pandemije, no mnoge od njih ipak opstaju čak i u izvanrednim okolnostima. Snažne poruke opstanka i kontinuirane borbe da nesebično pružaju svoje usluge i tijekom krize možda posluže kao inspiracija da se pronađu novi načini da organizacije dobiju neophodnu podršku sustava i zajednica. U sljedećem razdoblju preostaje za vidjeti kolike će posljedice zaista ostaviti COVID-19 i hoće li pandemija utjecati na to da se oblikuju i realiziraju potpuno novi načini iskazivanja solidarnosti.