Zaklada Zajednički put svakodnevno se brine o potrebama starijih osoba u Zagrebu i radi na tome da im obezbedi bolje i kvalitetnije uslove života, dostojanstveno, kvalitetno i aktivno starenje, potrebnu brigu i adekvatnu zaštitu njihovih prava. 

Rad ove zaklade počiva na principima filantropije, volonterizma i solidarnosti, a na ostvarenju svoje misije rade kroz zagovaranje, direktnu brigu o osobama starije dobi i različite aktivnosti i akcije, sve uz podršku zajednice. 

Ines Vrban, upraviteljica zaklade i Karla Horvat Crnogaj, voditeljica projekata ispričale su nam kako Zajednički put iz dana u dan donosi pozitivne promene u živote starijih sugrađanki i sugrađana. 

Kako je nastala Zaklada Zajednički put? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija? 

Karla: Zakladu Zajednički put osnovala je gradska skupština Grada Zagreba 2005. godine no trebalo je proći još nekoliko godine prije nego li su 2009. ostvareni tehnički i materijalni preduvjeti za redovan rad. Tijekom narednih godina, Gradsko poglavarstvo na upravljanje i korištenje Zakladi daje prostore za smještaj starijih osoba kao i za provedbu edukacijskih, savjetodavnih i istraživačkih aktivnosti Zaklade koja danas upravlja zajednicom stambenih jedinica i dvama Senior centrima, u naseljima Jarun i Donji grad. 

Ines: Na inicijativu Matice umirovljenika, a  prvenstveno zbog sprečavanja zlouporaba doživotnih i dosmrtnih ugovora o uzdržavanju. Potaknuti tom inicijativom, zakladnik se odlučio na osnivanje Zaklade Zajednički put koja bi pružila širu sliku podizanja kvalitete života starijih građana Grada Zagreba. 

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru? 

Ines: Najviše me inspirirala sama definicija civilnog društva a to je uloga NGO-a kao korektora društva. Htjela sam biti na strani onih koji svojim djelovanjem svijet pokušavaju učiniti boljim. Civilni sektor daje mogućnost većeg kreativnog rada i slobode djelovanja od krutog formalizma javnog sektora. 

Karla: Ja sam odmah nakon diplome dobila posao u prilično korporativnom setingu, iako je bila riječ o glazbenoj industriji. Uslijedio je šok kada sam suočena s toleriranjem ležernih seksizama a potom postala i metom homofobnog bulinga. Iako sam se relativno brzo snašla, našla drugi posao i dala otkaz, negdje sam bila svjesna toga da nisu svi u mogućnosti izvući se iz takve situacije. A da nije fer da pitanje toga živi li netko uz svakodnevnu diskriminaciju ovisi o startnoj poziciji te osobe, životnim i karakternim okolnostima. Kad već jesam borbena, zaključila sam, valja tu osobinu upregnuti u rad za više ciljeve. Ali pravo je pitanje zapravo – odakle motivacija za ostanak u neprofitnom sektoru! Jer burn out je u našem sektoru samo pitanje trenutka a izvori gratifikacije sporadični. Ono što mislim da ovo područje specifično pruža, jest osjećaj smislenosti – što će korporativno okruženje ipak teško polučiti. 

Karla Horvat Crnogaj (photo Nina Đurđević)

Kako se finansira Zajednički put? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad zaklade? 

Karla: Udio sredstava Zakladi na godišnjoj razini dodjeljuje zakladnik, odnosno Grad Zagreb, no sredstva se za rad dodatno prikupljaju iz različitih izvora - putem prijava na projektne natječaje, donacijama građana i tvrtki kao i organizacijom humanitarnih akcija i crowdfunding kampanja. Donatori zaklade su tako građani, poslovni subjekti, neprofitne organizacije, trgovačka društva, korporacije i drugi. 

Ines: Oni koji žele podržati naš rad, to mogu učiniti na različite načine a posebno želim naglasiti da neke od nama najznačajnijih donacija nisu financijske prirode. Zato nam se obratite s povjerenjem ako se želite uključiti u naš rad – u Senior centrima djeluje čitav niz volontera koji svojim starijim sugrađanima doniraju vrijeme, pozornost i stručnost, a naši seniori to uvijek znaju uzvratiti na poseban način. 

Ines Vrban

Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi? 

Karla: Kako je Ines upravo opisala, poticanje volonterstva predstavlja žilu kucavicu naših programa u zajednici. Angažirani građani volontiraju u Senior Centrima čime održavaju šarolikost – i time i atraktivnost -  njihovih programa. Volonteri pripadaju različitim skupinama, često je riječ o stanarima kvartova u kojima Centri djeluju, a kroz njihov angažman i mi kao organizacija učvršćujemo kontakt s kvartovima u kojima djelujemo. Nemali udio naših volontera čine studenti a kroz to intergeneracijsko volontiranje ostvarujemo kontakt s mlađim generacijama, koje radu Zaklade znaju doprinijeti novim i svježim pristupima. Posebno potičemo volontiranje i kod samih starijih osoba čime dodatno razvijamo odnos s krajnjim korisnicima i izravni uvid u njihove potrebe. 

Na koji način i u kojim oblastima je potrebno poboljšati život starijih osoba u Hrvatskoj i kako Zajednički put radi na tome? 

Ines: Zaklada Zajednički put poseban fokus usmjerava u razvoj usluga koje produžuju samostalni život starijih osoba u njihovim vlastitim domovima. Jer to je područje s najširim spektrom korisnika: gotovo 80 posto osoba u očima društva postane na neki način nevidljivo stupanjem u mirovinu. To su one osobe koje nisu korisnici centara za socijalnu skrb, koje nisu u nekoj akutnoj potrebi od egzistencijalne važnosti, no koje imaju potrebu kao i potencijal aktivnog sudjelovanja u životu zajednice. Svi oblici vaninstitucionalne skrbi facilitiraju uključenost starijih u tkivo društva: organizirano stanovanje, pomoć u kući, organizirani sadržaji za druženje i učenje. Ono što kod nas tek treba početi razvijati, jest vraćanje starijih na tržište rada, što ne mora biti nužno uz financijski benefit. Vraćanjem institucije mentorstva u profesijama osiguralo bi se starijim osobama da se osjećaju korisno čime bi se umanjila ugroza od usamljenosti – što je za tu skupinu od iznimne važnosti. 

Edukativne aktivnosti su važan deo vašeg rada. Kako one izgledaju? U kom domenu je edukacija napoželjnija, a u kom najtraženija? 

Karla: Edukacijske aktivnosti Zaklade Zajednički put dijele se na edukaciju naših korisnika i korisnica ali i edukaciju osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa starijima. Edukacije za starije uključuju različite grane – od uvijek atraktivnih stranih jezika, kreativnih tečajeva do starijim osobama posebno značajnih poduka rada na računalima i mobitelima. Od stručnih edukacija, najtraženije su od strane visokoškolskih ustanova s kojima u partnerstvu provodimo stručnu praksu studenata a mentoriranje je jako važno i mlađim volonterima koji s korisnicima i korisnicama rade u području svojih budućih struka, primjerice predajući strane jezike. 

Ines: Edukacija o komunikaciji i radu sa starijim osobama bi posebno potrebna bila u javnim službama, na što ukazuju rezultati naših istraživanja. Naime, pokazalo se kako su starije osobe najviše su bile izložene uskraćivanju prava i zanemarivanju u javnim prostorima, što uključuje i situacije poput rješavanja administracije i komunikaciju na šalterima u institucijama različitih vrsta. Pri tomu se kao jedan od najvećih problema ispostavila nedovoljna informiranost zaposlenika o specifičnosti komunikacije sa starijim osobama kao i osnovama za prepoznavanje slučajeva iskorištavanja, manipulacije i diskriminacije. 

I zagovaranje predstavlja važnu oblast delovanja vaše zaklade. Recite nam nešto više o zagovaračkim aktivnostima. 

Karla: Zagovaranjem se zaklada posebice bavi djelovanjem u sklopu različitih mreža, gdje u suradnji s drugim organizacijama razmatra načine na koje bi javne politike mogle pogodovati unaprjeđenju statusa starijih osoba u Hrvatskoj. Tu je primjerice Senior 2030., tematska mreža koja razvija smjernice za razvoj javnih politika vezanih uz starije osobe, od podrške aktivnom zdravom starenju do stvaranja novih roba i usluga koje podupiru nezavisno življenje. Na europskoj razini je u tom području važna Age Platform kao najveća mreža organizacija koje se bave starijim osobama i čija je Zaklada članica. 

Ines: Za naš kontekst je važno raditi na dostupnosti i sigurnosti. Možemo očekivati da će zdravstvene usluge biti sve manje dostupnima a pritom je nužno osigurati da to ne bude slučaj za starije osobe. S obzirom na neizvjesnost ekonomskih razvoja, važno je početi razvijati nove oblike nadopune mirovinskom sustavu, što bi se primjerice moglo ostvariti putem različitih oblika osiguranja. Edukacija starijih je također ključna, edukacija i izravna podrška su preduvjet za sigurnu trgovinu kapitala. Sa svime navedenim bi se javne politike trebale baviti – a to je moguće facilitirati i poticanjem samozagovaranja samih starijih osoba. 

Na koje još aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti? 

Karla: Sve aktivnosti Zaklade Zajednički put na svoj način doprinose krovnom cilju produljenja samostalnog življenja starijih – od razvoja programa koji vitalnost održavaju uključivanjem u život zajednice, do istraživačkih i nakladničkih aktivnosti. Pritom je razvijanje oblika organiziranog stanovanja i općenito alternativnih oblika stanovanja osoba starije životne dobi od iznimne važnosti za budućnost države u kojoj stanovništvo rapidno stari. 

Ines: Od 2020. godine Zaklada potiče uvođenje sustava kontrole kvalitete u skrb za starije i provodi edukacije u domovima za starije osobe u Hrvatskoj. E-Qualin su već uvele brojne države EU, te se implementacijom tog modela stvara međunarodna platforma za razmjene, čime se pak osiguravaju kvalitetni uvjeti za testiranje socijalnih inovacija (npr. kućanske zajednice). Iskustva iz drugih država pokazuje da sustav utječe na povećanje zadovoljstva ko0d korisnika socijalne usluge smještaja, kao i kod njihovih članova obitelji, ali i djelatnika. Posredstvom Zaklade, Hrvatska slijedi europski trend optimizacije socijalne skrbi. 

Na koje načine smatrate da Zaklada Zajednički put doprinosi razvoju filantropije u Hrvatskoj? 

Karla:  Specifično je kod zaklade što ona potiče filantropiju i kod samih starijih osoba. Naši korisnici samostalno odabiru povod za neku humanitarnu akciju koju onda uz našu logističku podršku i provedu. Tu nije riječ o akcijama velikih razmjera, ali za one kojima su namijenjene su od velikog značaja. Na neki način sve aktivnosti usmjerene na starije osobe dugoročno će doprinijeti i filantropiji. Dizanjem vidljivosti potreba osoba starije životne dobi uvećava se filantropski potencijal vezan uz te tematike. 

Ines: U Hrvatskoj zakladništvo još nažalost nije pustilo čvrsto korijenje u privatnom i poslovnom sektoru. Tu također postoji prostora za aktivniju ulogu javnih politika, modeli poticanja filantropije postoje, na međunarodnoj razini imamo brojne primjere pozitivnih praksi a mnogi uključuju starije osobe kao ciljanu skupinu. 

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu? 

Ines:  Srebrna ekonomija, iako je sve važnijom granom gospodarstva u zapadnom društvu, još uvijek nije prepoznata kao prioritet razvoja u Hrvatskoj – a to je nešto što se mijenjati mora, želimo li se u budućnosti moći nositi s posljedicama demografskih slika društva kakve sad već sigurno jesu u nastanku. Osim toga je sveprisutan onaj vječiti žrvanj ograničenja koja proizlaze iz konteksta djelovanja: civilni sektor je angažiran ali potkapacitiran a institucije nemaju potrebnu fleksibilnost za stvarne sistemske promjene. 

Šta su najveći uspesi koje je zaklada ostvarila u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete? 

Ines: Za svaku organizaciju koja se bavi ljudima najvažniji je kontinuitet djelovanja. U ovih gotovo 15 godina neprekinutog sudjelovanja u svakodnevici, Zaklada Zajednički put je postala činjenicom u kvartovima u kojima djeluje - osiguravanjem trajne mreže podrške opravdava se povjerenje koje su nam naši korisnici ukazali. Međutim, nećemo tu stati nego nastavljamo raditi na sigurnijoj i boljoj poziciji starijih građana. Jedan od načina na koji to namjeravamo aktivno provoditi jest participirajući u oblikovanju aktivnih politika i razvijajući čvršće i dalekosežnije veze s poslovnim sektorom u razvoju novih usluga.