Humanitarna fondacija “Prvi korak” svoj rad zasniva na ideji da put od 1.000 milja počinje prvim korakom.

Ova fondacija, kroz svoj humanitarni rad, pruža podršku u rešavanju zdravstvenih i drugih problema prevremeno rođene dece, dece sa problemima u razvoju i teško obolele dece kojoj je potreban poseban medicinski tretman i lečenje.

Jedan od glavnih ciljeva fondacije je nabavka savremene medicinske opreme za rehabilitaciju za zdravstvene ustanove u Srbiji, koja će lečenje i rehabilitaciju dece sa različitim zdravstvenim problemima učiniti boljim, efikasnijim i dostupnijim. Pored toga, Fondacija “Prvi korak” svakodnevno radi na unapređenju uslova zivota prevremeno rođene i obolele dece i njihovih porodica.

Više o misiji, viziji i aktivnostima fondacije, kao i o svakodnevnoj borbi za podršku malim herojima, ispričao nam je Bojan Kačavenda, upravitelj fondacije.

Kako je nastala Humanitarna fondacija Prvi korak? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Bojan: Humanitarna fondacija „Prvi korak“ osnovana je 2017. godine, iz lične motvacije. Naš sin Mihajlo je prevremeno rođeno dete, rođeno u 30 nedelji. Zbog teškog i prevremenog porođaja Mihajlo je rođen sa dijagnozom desnostrane hemipareze. U borbi za njegov oporavak došli smo do Rusije, gde je Mihajlo imao priliku da dobije najsavremenije tretmane. Tada smo na televiziji videli predsednika Rusije Vladimira Putina koji je jednoj dečijoj klinici poklonio mašinu za najsavremenije tretmane rehabilitacije, pod nazivom Lokomat Pro. Deset tretmana na jednoj takvoj mašini i kompletna rehabilitacija koštaju 30.000 evra, a Mihajlu je to potrebno dva puta godišnje.

Takva mašina u regionu postojala je samo na jednoj privatnoj klinici u Hrvatskoj. Kasnije se pojavila i u drugim gradovima u regionu, ali ne i u Srbiji. Razmišljajući o mogućim rešenjima, supruga i ja smo došli na ideju da osnujemo humanitarnu fondaciju i da sva prikupljena sredstva budu namenjena nabavci jedne takve mašine koju bismo poklonili dečijoj bolnici u Novom Sadu.

Mašina košta 333.000 evra i do sada smo prikupili nekih 10% sume, jer prva godina postojanja je za nas bila izazovna – više smo se bavili uspostavljanjem Fondacije i postavljanjem nekih stvari, zatim smo pravili prve korake, a sada nas je situacija sa korona virusom stopirala u mnogo čemu. Odložili smo brojne aktivnosti i događaje, dosta ugovora o donaciji je stavljeno na čekanje.

Nadamo se da ćemo u narednom periodu uspeti da se vratimo u redovne tokove. Imamo i humanitarni SMS broj i svi koji to žele mogu nas podržati slanjem SMS poruke bilo koje sadržine u vrednosti od 100 dinara na broj 5300. Doduše, dugo nam je trebalo da dobijemo taj humanitarni broj – čitavih 6 meseci, a sam broj potom važi 6 meseci. Ipak nadamo se da ćemo u skorije vreme uspeti da uz pomoć donacija nabavimo Lokomat Pro, koji će biti značajan za svu decu kojoj je potrebna pomoć i rehabilitacija.

S obzirom na to da planiramo da ga doniramo državnoj klinici, on će biti dostupan svoj deci, bez obzira na materijalni status. Takođe, Lokomat Pro služi ne samo za prevremeno rođenu decu, već i za decu koja imaju probleme usled različitih povreda, bolesti, ili različitih neuroloških stanja.

Bojan Kačavenda, upravitelj fondacije

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad Fondacije, koliko se promenio način na koji funkcionišete, na šta ste bili najviše fokusirani u prethodnom priodu?

Bojan: Uticala je na dosta stvari. Morali smo da odložimo brojne aktivnosti, jedna od njih je međunarodni stručni kongres, čije smo održavanje planirali sa ciljem edukacije i podizanja svesti. Možda ćemo ga naredne godine organizovati online, još uvek smo u procesu planiranja.

Morali smo da odložimo i humanitarni koncert čije je održavanje planirano u Spensu, brojne humanitarne turnire, utakmice i događaje. Odložena je i humanitarna biciklistička tura, koju sam sa nekoliko prijatelja planirao da vozim na ruti Pariz – Novi Sad, a koja bi nam donela ne samo donacije već i medijsku vidljivost i prepoznatljivost, koja nam je kao mladoj fondaciji potrebna.

Naše redovne aktivnosti nismo prekidali, samo smo se usmerili na njihovo online realizovanje – aktivni smo na sajtu i društvenim mrežama, imamo blog i informacije redovno delimo na Facebook i Instagram stranici.

Na koje aktivnosti ste najviše fokusirani u ovom trenutku?

Bojan: U fokusu nam je najviše prikupljanje sredstava za nabavku ove robotizovano-kompjuterizovane mašine za rehabilitaciju - Lokomat Pro. Nakon što nabavimo prvu, koja će biti u Novom Sadu, želja nam je da nabavimo još 5 za gradove širom Srbije.

Sledeće godine smo planirali i veliku nacionalnu kampanju, kako bismo podigli svest o ovoj akciji i prikupljali donaciji. Razmišljali smo i o lokalnoj kampanji, gde bi glavna poruka bila da ako svaki Novosađanin pošalje samo jednu SMS poruku mogli bismo da nabavimo Lokomat Pro. Još uvek nismo sigurni kada i kako ćemo ovo realizovati jer je u fokusu nacionalna kampanja.

Kako izgleda vaša saradnja sa donatorima, sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način? Kako oni koji bi to želeli mogu podržati vaš rad?

Bojan: Trenutno najveći broj donacija dolazi od građana Srbije i SMS poruka koje stižu na broj 5300. Mi kontaktiramo i kompanije, imamo nekoliko ugovora o donaciji koji su na čekanju zbog trenutne epidemiološke situacije.

Organizovali smo i različite humanitarne turnire i sportske događaje. Podržao nas je i OK Vojvodina koji je nedavno na licitaciju stavio jedan dres, a najavili su da će ih biti još.

Medijsku podršku nam pružaju i RTV Vojvodina, TV Prva i Dnevnik, kao i drugi lokalni mediji. Podržavaju nas i neke institucije, jer će državna bolnica mašinu koju želimo da nabavimo dobiti kao donaciju.

Mihajlovi drugari u školi su takođe organizovali različite humanitarne akcije, kao što je prodavanje limunade. Na taj način su se i deca uključila u prikupljanje sredstava za ostvarenje zajedničkog cilja.

Ono što je velika stvar je partnerstvo koje je u planu sa organizacijom „Čepom do osmeha“ jer se negde borimo za sličnu stvar – oni prikupljaju čepove za medicinska pomagala, a mi skupljamo donacije za rehabilitaciju. Iz istog smo grada, organizacija je prepoznatljiva, tako da će nam ovo partnerstvo dosta značiti.

Nama je svaka donacija od velikog značaja – i medijska promocija i šerovanje na društvenim mrežama i drugi oblici podrške.

Svi koji žele mogu nas podržati slanjem SMS poruke bilo koje sadržine na broj 5300. Cena poruke je 100 dinara i važi za sve mreže.

Takođe, svi oni koji su u mogućnosti mogu nas podržati i donacijom na račun - 340-11017164-24 za dinarske uplate i 340-10027258-87 za devizne uplate.

Da li vam se javljaju roditelji sa sličnim problemima, na koji način se uključuju?

Bojan: U kontaktu smo sa roditeljima i porodicama u sličnoj situaciji, tu smo jedni za druge kao podrška. Oni dele informacije na svojim društvenim mrežama i rade na podizanju svesti. Imamo i nekoliko dece iz cele Srbije koja će biti uključena u nacionalnu kampanju koju planiramo. Kako izgledaju vaše edukativne aktivnosti? Bojan: Trenutno smo fokusirani na sajt i društvene mreže.

Delimo edukativne tekstove i informacije na blogu i na društvenim mrežama. Kasnije ćemo raditi i na organizovanju stručnih skupova i kongresa, kako bi se svest proširila i kako bi se saznalo više o borbi ovih nevidljivih heroja, kojih se danas većina seti samo na Svetski dan prevremeno rođene dece ili Međunarodni dan osoba sa invaliditetom.

Šta su najveći izazovi sa kojima se susrećete u radu?

Bojan: Izazova je mnogo, a jedan od najvećih je finansiranje. Većina privatnih fondacija i udruženja se u početku finansira iz sopstvenih sredstava.

Teško je i zaposliti i platiti ljude, jer mi kao humanitarna fondacija nemamo pravo na subvencije kao što ima privreda. Ja sam uspeo da zaposlim jednu asistentkinju, ali bilo bi lakše da imamo pravo na neke olakšice – mogli bismo da zaposlimo više ljudi, među kojima i osobe sa invaliditetom, koje bi iz svoje pozicije najbolje razumele našu priču i ono za šta se zalažemo.

Imamo ponekad i volontere ali i do njih je teže doći, jer smo mlada fondacija i još uvek nismo dovoljno prepoznatljivi. Zbog trenutne situacije teže je doći i do donacija. Takođe, ono što nisam očekivao kada sam osnivao fondaciju je da udruženja često jedna druge doživljavaju kao konkurenciju, pa umesto međusobne podrške često nailazite na odbijanje i zatvorena vrata.

Šta su najveći uspesi koje je udruženje ostvarilo u dosadašnjem radu, a šta tek želite da ostvarite?

Bojan: Iako kratko postojimo, može se reći da imamo mnogo uspeha. Uspeh je održivost i postojanje fondacije, kao i svako partnerstvo, svaki humanitarni događaj, svaki medijski nastup, svaka donacija, svaki izlazak u javnost...

Imamo mnogo planova – nakon što nabavimo prvu mašinu, plan nam je da nabavimo još 5 za celu Srbiju. I to je od velikog značaja za zdravlje i budućnost sve naše dece. Prema statističkim podacima u Srbiji se svake godine rodi oko 4.000 prevremeno rođene dece, od kojih 50% ima neki oblik paralize. Ove mašine bi bile od velikog značaja za njihov razvoj i oporavak. Postoje i verzije za odrasle, čijoj bismo se nabavci posvetili nakon što nabavimo ove za decu.

Želimo i da lobiramo za izmenu Zakona o finansiranju rehabilitacionih ustanova, jer se one trenutno finansiraju na osnovu broja kreveta. Na primer, klinika u Novom Sadu ima 30 kreveta, a godišnje obavi više od 10 hiljada tretmana. Tako da neke ustanove imaju više pažnje iako nemaju dovoljno kapaciteta, a neke manje uprkos većim kapacitetima što treba da se menja.

Kao i neke druge evropske države, želeli bismo da predložimo Zakon o rehabilitaciji. U Ukrajini je, na primer, za taj proces bilo potrebno 3 godine. Ja ću taj zakon pročitati i prevesti, a onda ćemo po ugledu na Ukrajinu početi da lobiramo za izmene kod nas.

Pozivam sve koji su u mogućnosti da nas podrže u našoj nameri i ostvarenju naše misije. To možete uraditi deljenjem informacija, donacijom, slanjem SMS poruke na 5300, na brojne načine, jer mi se borimo za poboljšanje kvaliteta života sve dece.