Dječja udruga Hrabrost od 2003. godine, uz podršku velikog broja volontera i volonterki radi na stvaranju boljeg, lepšeg i sigurnijeg okruženja za decu i mlade sa invaliditetom i poteškoćama u razvoju.

Kako izgleda svakodnevna podrška za ovu grupu dece i mladih, na koji način udruga doprinosi razvoju dobročinstva i volonterizma u svojoj zajednici, koje aktivnosti sprovodi i za koje se vrednosti zalaže, ispričali su nam Petra Mišković Milavec, članica uprave i osoba zadužena za komunikaciju s medijima i Mislav Vuković, predsednik udruge.

Kako je nastala Dječja udruga Hrabrost? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Mislav i Petra: Dječja udruga Hrabrost nastala je na inicijativu našeg osnivača Paula O'Gradya koji je već godinama prije osnutka DUH-a bio aktivan u sestrinskoj udruzi u Irskoj. Irska udruga djeluje već dugo, a Paul je kroz svoj aktivan rad u udruzi vidio potrebu da se jednak proces uvede i u Hrvatskoj. Hrvatski dio priče započinje 2003. kad četvero volontera zajedno s Paulom osniva udrugu po uzoru na irsku. Svi su tada u dvadesetim godinama, bez volonterskog iskustva, ali sa željom da dotad odličnu irsku praksu preslikaju na naše prostore. Misija udruge razvijala se postepeno, gdje se u prvim godinama gradio dobar odnos s našim sestrinskim udrugama iz cijelog svijeta (koji se održava i danas), a istovremeno se i udruga razvijala u Hrvatskoj, kroz razvoj dobrih odnosa sa Centrima i školama s kojima surađujemo, a koje pohađaju naši štićenici, kao i kroz razvoj svjesnosti o radu s djecom s teškoćama u razvoju i mladima s invaliditetom.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Mislav: Moja osobna motivacija leži prije svega u velikoj želji za pomaganjem drugima i želji da svaka osoba ima podjednake mogućnosti u životu. Kroz volontiranje u DUH-u shvatio sam da postoji puno područja u kojima mnogi među nama nemaju priliku pokazati što mogu i nemaju priliku doživjeti iskustva koja se smatraju „normalnima“, stoga se uvijek trudim pokazati koliko je važna jednakost u područjima života poput rada i edukacije, hobija i životnih prilika.

Mislav Vuković, predsednik udruge

Petra: Čovjek to nekako uvijek osjeti u sebi. Znam, kao uostalom i svatko od nas, mnogo ljudi koji bi pomagali, volontirali, nekako sudjelovali, ali ne znaju otkuda početi. Reći išta manje od “DUH je pronašao mene” ne bi bilo fer. Doista, na telefonski poziv prijatelja i današnjeg duhovnika Dječje udruge Hrabrost, trebala sam po mogućnosti odmah odgovoriti želim li na putovanje u Lourdes s djecom s teškoćama u razvoju, već za koji tjedan. Nedostajalo im je volontera. Sjećam se tog trenutka vrlo jasno jer mi je promijenio život, u svakom mogućem smislu. Unutarnja motivacija bila je čisto davanje sebe drugome, iako pojma nisam imala što me čeka. Danas znam da je prava motivacija ono što iz takvih iskustava i putovanja doneseš kući, ono što dobiješ od te djece nazad, a to je neprocjenjivo.

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad udruge? Na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodne dve godine? Da li je pandemija uticala i na način finansiranja udruge, da li se i na koji način promenio način finansiranja i dolaska do donacija?

Mislav i Petra: COVID-19 kriza je imala vrlo značajan utjecaj na aktivnost udruge, ponajprije u smislu da nam se većina aktivnosti drastično smanjila zbog nemogućnosti fizičkog kontakta sa štićenicima, što nam je od iznimne važnosti u radu. U protekle dvije godine smo se iz tog razloga više orijentirali prema aktivnostima za volontere, u čemu nastavljamo i dalje, kako bismo održali razinu motiviranosti volontera na rad i aktivaciju u budućnosti. Kriza je svakako utjecala i na mogućnosti financiranja s obzirom da su nam se financije svele isključivo na mjesečne donatore, bez mogućnosti održavanja drugih aktivnosti kako bismo prikupili potrebne donacije.

Kako se inače finansira Dječja udruga Hrabrost? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način? Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad udruge?

Mislav i Petra: Udruga se u ovom trenutku financira isključivo donacijama predivnih ljudi koji se odlučuju pomoći nam u radu i koji prepoznaju važnost ove lijepe priče. Osim ranije navedenih mjesečnih donatora, također surađujemo i s raznim donatorima koji nam pomažu jednokratno u vidu financijske pomoći ili pomoći u naturi (ovisno o potrebama), te s ljudima koje upoznajemo kroz naše aktivnosti poput dobrotvornih koncerata.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?

Mislav i Petra: Trenutno smo najviše fokusirani na edukacije i održavanje kontakata s volonterima, kao i održavanja aktivnog kontakta sa centrima i školama s kojima surađujemo. U budućnosti se planiramo okrenuti aktivnostima sa štićenicima (poput odlazaka na hodočašće, na razne manje izlete, u kino, kazalište i slično), kao i rad s njima na integriranosti u društvu i osnaživanju samopouzdanja. S obzirom da je iza nas duži period veće neaktivnosti, dobili smo i vrlo dobru priliku za preslagivanje internih procesa rada i traženja kako poboljšati već postojeće aktivnosti i iskustva i prilagoditi ih promjenjivim uvjetima u kojima se nalazimo. Zbog toga smo u procesu detaljnije reorganizacije udruge koja uključuje i promjenu loga, raspodjelu rada na manje interesne skupine i slično.

Da li uključujete zajednicu u svoj rad, na koje sve načine i šta vam to donosi?

Mislav i Petra: Širu zajednicu uključujemo primarno kroz naše aktivnosti koje provodimo, na način da pokazujemo što radimo i dajemo im priliku upoznati bolje kakav je svijet osoba s teškoćama u razvoju i što svatko od nas može napraviti kako bi napredovali kao društvo u vidu prihvaćanja drugih i drugačijih. Naš je najveći uspjeh osvijestiti ljude oko nas da su djeca s teškoćama i mladi s invaliditetom ravnopravni članovi društva i da od njih ne treba zazirati, nego raditi na tome da im se omogući život bez prepreka- doslovnih kao što su stepenice i onih imaginarnih koje postoje isključivo u nama, u obliku predrasuda. Posebno je važno educirati mlade ljude.

Vaš poziv za volontere je konstantno aktivan. Na koji način dolazite do volontera i koliki je njihov značaj za aktivnosti udruge? S obzirom na to da je angažman svih članova udruge volonterski, recite nam koliko volontiranje inače doprinosi zajednici i na koje sve načine vaša udruga doprinosi podizanju svesti o značaju volonterizma?

Mislav i Petra: Iza nas je gotovo 20 godina rada pa smo konačno došli do toga da nas ljudi prepoznaju ili čuju za nas i bez da je netko njihov u udruzi. Pojedinci i potencijalni novi volonteri najčešće nam se jave nakon raznih predstavljanja, u župama, školama i slično, a Facebook stranica udruge također odradi svoje. Novih volontera uvijek trebamo pa nam je posebno drago kad se mladi jave s željom da pomažu.

Volonteri su nam najvažniji resurs udruge, ponajprije zato što ništa od aktivnosti koje provodimo ne bi bilo moguće bez njihove pomoći. U svakoj aktivnosti koju provodimo, pokušavamo okupiti što više volontera kako bi se i oni međusobno upoznali i dobili razna pozitivna iskustva. Volonterima smo iznimno zahvalni zato što rado odvajaju svoje vrijeme za DUH, a nadamo se da im podjednako možemo vratiti.

Da li sarađujete sa drugim neprofitnim organizacijama, udrugama i fondacijama, kojim i na koji način?

Mislav i Petra: Naša nam je sestrinska, krovna irska udruga i dalje veliki vjetar u leđa. Međunarodna suradnja je, u planiranju hodočašća u Lourdes, nužna. Što se domaće suradnje tiče, ovisi o aktivnosti, pa smo tako imali prilike surađivati s Planinarskim društvom Planinorci u vođenju djece s teškoćama u razvoju na aktivnost u planinama, Udrugom Zamisli koja se također bavi sličnim područjem kao i mi, i drugim sličnim udrugama i društvima.

Na koje načine Dječja udruga Hrabrost doprinosi razvoju filantropije u Hrvatskoj?

Petra: Voljeti najmanje i najkrhkije među nama- nije li to najveća razina čovjekoljublja? Biti nekome i ruke i noge 24/7 u stranoj zemlji dok uzimaš godišnji i od posla i svoje obitelji a potom svjedočiti o snazi i ljubavi koju si primio nazad, to je za mene DUH i najbolja poruka koju kao volonteri i ljudi šaljemo.

Petra Mišković Milavec, članica uprave

Mislav: Naše djelovanje često može biti dobar glas za osobe koje su u društvu i dalje marginalizirane. Važno nam je da i drugi imaju svijest o tome da svaka osoba ima pravo i nužnost iskusiti mnogo u životu i da ih razne osobne prepreke ne smiju spriječiti u doživljavanju istoga. Svojim djelovanjem želimo pokazati kako postoji puno prostora za napredak u tom polju, ali i ojačati samopouzdanje osoba s teškoćama.

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?

Petra: Svaka aktivnost s djecom kojom se bavimo je izazov. Tjedan dana u Lourdesu s njima uvijek je prilika za situacije koje nismo još doživjeli, ali moramo ih moći predvidjeti. Ipak, ovo što se događa zadnje dvije godine, najveći je izazov s kojim smo se susreli.

Mislav: Izazova ima mnogo, a svakako su pojačani tijekom boravka u Lourdesu. Neki od izazova uključuju traženje novih načina financiranja, kao i održavanja trenutnih. Također, zbog vanjskih okolnosti (poput trenutne pandemije), često nam je direktna i fizička komunikacija sa štićenicima otežana, što samim time smanjuje mogućnost našeg rada.

Šta su najveći uspesi koje je udruga ostvarila u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Petra: Meni je nekako činjenica da ljudi znaju za DUH i da s različitih strana povezuju priču i dalje najfascinantnije, ako znamo da je sve počelo s par ljudi. Uspjeh bi, osim samog održavanja rada na dosadašnjoj razini u ovim ludim i neizvjesnim godinama, bio omogućiti nove, trajne načine financiranja.

Mislav: Jedan od iznimno velikih uspjeha u našem radu svakako je velik rast koji smo osigurali kroz proteklih 19 godina, gdje smo prve godine putovali s tek nekoliko volontera i štićenika, a sada putujemo već s 6 grupa u Lourdes. Osim toga, razvili smo iznimno dobre odnose s nekoliko centara i škola u Zagrebu, Varaždinu i Šibeniku s kojima održavamo kontakt i suradnju.

Neki od uspjeha koje bismo voljeli ostvariti u narednom vremenu su prije svega uspostaviti ponovnu mogućnost putovanja u Lourdes, reaktivirati aktivnosti sa štićenicima, ali i imati prilike djelovati u svom vlastitom prostoru, kako bismo povećali i učestalost aktivnosti.