CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje je ženska, feministička organizacija, osnovana simbolično 8. marta. Već 25 godina CESI se zalaže za unapređenje društvenog položaja žena i ostvarenje polne i rodne ravnopravnosti. Kako izgleda ta borba i koje sve važne aktivnosti, uz podršku brojnih volontera i volonterki ova udruga svakodnevno sprovodi, ispričala nam je Anamarija Tkalčec, koordinatorica CESI i voditeljica programa Socijalna pravda i jednake mogućnosti. 

Kako je nastao Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje ? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?  

Anamarija: CESI je osnovana na Međunarodni dan žena – 8. ožujka 1997. godine – kao odgovor na probleme kršenja ljudskih prava, posebice ženskih i manjinskih prava, probleme militarizma, nacionalizma te pada ekonomskog standarda u poslijeratnom periodu a osnovale su ju aktivistkinje i članice ženskih i mirovnih inicijativa s dugogodišnjim iskustvom u radu sa ženama koje su preživjele traume rata. Uži tim ima 7 članica, a velik broj suradnica/ka i volonterki/a svojim radom doprinosi razvoju i ostvarenju organizacijskih ciljeva. Naša misija poručuje da smo  feministička, neprofitna organizacija koja se zalaže za unaprjeđenje društvenog položaja žena te ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti, kao i za puno provođenje svih zakona i međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Misija je od prvog dana ista što govori da sve ove godine kontinuirano radimo u cilju naše misije.  

CESI svoje djelovanje zasniva na radu za opće dobro, a u skladu s vrijednostima feminizma, nenasilja, ravnopravnosti, tolerancije, uvažavanja različitosti, solidarnosti te jednakih mogućnosti. Područja djelovanja organizacije su: ženska ljudska prava, obrazovanje, rodno uvjetovano nasilje, zapošljavanje, zdravlje, politička participacija žena, a korištene metode uključuju edukacije i informiranje, istraživanja i analize, pružanje psihosocijalne podrške, zagovaranje i medijske kampanje, te umrežavanje, podršku i međusektorsku suradnju. 

Rad CESI odvija se kroz tri programa: “Socijalna pravda i jednake mogućnosti“, “Društveni aktivizam i politički procesi” i “Spol, rod i seksualna prava”. 

Program “Socijalna pravda i jednake mogućnosti” nastoji utjecati na poboljšanje društvenog i ekonomskog položaja ranjivih skupina, s ciljem stvaranja pravednijeg društva. Aktivnosti programa usmjerene su na poboljšanje položaja žena u svijetu rada te suzbijanje nasilja nad ženama. Pokrenut je SOS telefon i savjetovalište za žene žrtve nasilja u Krapinsko-zagorskoj županiji, zatim besplatno pravno savjetovalište koje pomaže ženama u ostvarenju radnih i socijalnih prava te internetski portal Radnica.org, koji prokazuje diskriminatorne prakse. Kontinuirano se provode i grupe podrške za nezaposlene žene s ciljem osnaživanja dugotrajno nezaposlenih žena u procesu traženja posla/ samozapošljavanja. Također, kreirana je i virtualna rodno osviještena kompanija, s idejom da se interaktivnim virtualnim alatom poslodavcima prikažu smjernice o mjerama za kvalitetniju integraciju žena u radnu sredinu te priručnik-mapa “Kutija s alatima za zapošljavanje”, koji nezaposlenim ženama olakšava proces traženja posla.  

Program “Društveni aktivizam i politički procesi” ima za cilj unaprijediti aktivno sudjelovanje građana/ki, a posebice žena i mladih, u procesima donošenja odluka, kao i odgovorno kreiranje te provođenje javnih politika koje će uvažavati rodnu ravnopravnost. Aktivnosti programa uključuju izradu analiza i preporuka za unaprjeđenje zaštite prava žena i političku participaciju žena i mladih, edukacije s ciljem unaprjeđenja vještina i osnaživanja ciljanih grupa – posebice žena angažiranih u lokalnim zajednicama, zagovaranje unaprjeđenja sudjelovanja žena u procesima donošenja odluka,dosljedno provođenje rodno osviještene politike, implementaciju kvota za žene te provedbu kampanja. Sastavnica programa su i edukacije o ravnopravnosti spolova i provedbi rodno osviještene politike, u suradnji s institucijama i drugim ženskim/feminističkim organizacijama, za članove/ice županijskih povjerenstava, ali i edukacije za žene aktivne u politici i organizacijama civilnog društva s ciljem osnaživanja za aktivno sudjelovanje u političkim procesima. Pokrenut je i internetski portal  Libela.org  kao “alat” za promicanje rodne ravnopravnosti u javnosti. 

Program “Spol, rod i seksualna prava” ima za cilj promicati rodnu ravnopravnost među mladima, kao i poticati uključivanje muškaraca u postizanje rodne ravnopravnosti. Programske aktivnosti uključuju kontinuiran rad na prevenciji i suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja te podizanju svijesti javnosti o potrebi uklanjanja rodnih stereotipa i ostalih uzroka rodno uvjetovanog nasilja te unaprjeđenje zaštite i promicanje seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja. Kontinuirano se provode  edukacije edukatora/ica, uključujući i edukacije za vršnjačke edukatore/ice, a tijekom godina uspostavljena je mreža profesora/ica u institucijama formalnog obrazovanja koji rade s učenicima/ama. Kroz različite aktivnosti radi se na uključivanju rodne perspektive u programe prevencije nasilja među mladima. 

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?  

Anamarija: Kao i danas, moja motivacija je biti angažirana na unapređenju ženskih prava i doprinositi znanju o ženskim pravima kroz edukacije i podršku koju pružamo ženama u direktnom radu. Tijekom rada kontinuirano sam učila na koji način mogu doprinijeti borbi za ženska prava i kako doprinijeti razvoju civilnog društva kroz zagovarački rad u CESI.  

Kako je COVID-19 kriza uticala na rad CESI? Na koje aktivnosti ste bili najviše fokusirani u prethodne dve godine? Da li je pandemija uticala i na način finansiranja, da li se i na koji način promenio način finansiranja i dolaska do donacija? 

Anamarija: Iako je 2020. godina svima, pa i našoj organizaciji, donijela nove izazove u radu zbog pandemije  

COVID-19 i potresa u Zagrebu, nastavile smo raditi na svim planiranim aktivnostima. Zbog pandemije smo razvile edukacijske programe na online platformama što i je dobro jer sada naše edukacije mogu pohađati polaznice iz svih dijelova zemlje. Što se financiranja tiče, imale smo sreću da smo netom prije pandemije osigurale sredstva za institucionalnu podršku i rad što nam je omogućilo da mirnije radimo i provodimo aktivnosti prema planu. Ono što jest problematično je da se već dvije godine izuzetno sporo dodjeljuju ili gotovo uopće ne otvaraju novi natječaji za organizacije civilnog društa iz sredstava EU a koje provode nacionalna tijela za provedbu EU programa.  

Kako se inače finansira CESI? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije? 

Anamarija: CESI se financira iz EU fondova, državnog proračuna i proračuna jedinica lokale samuprave, međunarodnih fondova od pružanja usluga edukacija na teme iz područja rada CESI. U ovoj godini najveći donatori CESI su Europska unija, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Sigrid Rausing Trust, Fond za aktivno građanstvo u Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Krapinsko – zagorska županija. Također imamo i podržavatelje, građane i građanke koji žele podržati naš rad na način da nam uplate donaciju.   

Iz vašeg iskustva, da li je feminističkim organizacijama teže da dođu do podrške donatora i donatorki, prvenstveno građana/ki i kompanija i šta su razlozi za to? 

Anamarija: Da, apsolutno je teže obzirom da je sve manje programa namijenjenih feminističkim organizacijama i aktivnostima koje doprinose ženskim pravima. Što se tiče privatnih donacija, CESI povremeno dobije donacije od onih građanki i građana kojima je feministička borba važna i koji prepoznaju CESI kao organizaciju koja radi na unapređenju položaja žena u društvu. Kompanije su nas znale podržati kroz otvorene natječaje i sponzorstva kao i u provedbi kampanja.  

Autorka: Tihana Bertek, Vox Feminae

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?  

Anamarija: CESI kontinuirano radi na poboljšanju ženskih prava i praćejnu zakonodavnih promjena te smo tako trenutno fokusirane na izmjene i donošenje Zakona o radu i Zakona o prekidu trudnoće. Konitnuirano pružamo besplatnu pravnu pomoć i savjete za žrtve diskriminacije na radnom mjestu kao i za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Edukacije i kampanje su važan dio našeg rada te nastavljamo raditi na osvještavanju i edukaciji građanki i građana a posebno djece i mladih ljudi o pitanjima nasilja u vezama mladih kao i na svim ostalim temama kojima se bavimo u radu već dugi niz godina.  

Da li uključujete zajednicu u svoj rad, na koje sve načine i šta vam to donosi?  

Anamarija: Građanke i građane redovito uključujemo u aktivnosti analiza i istraživanja kao i edukacijske aktivnosti. To nam donosi bolje razumijevane problema na kojima radimo kao i prepoznavanje CESI kao organizacije od koje osobe mogu dobiti konkrentu pravnu pomoć i podršku.  

Da li sarađujete sa drugim neprofitnim organizacijama, udrugama i fondacijama, kojim i na koji način? 
 
Anamarija: Suradnju ostvarujemo s domaćim i inozemnim organizacijama, sveučilištima, fondacijama kao i povremene suradnje ostvarujemo i s privatnim sektorom kroz projekte i kampanje koje provodimo. Također uključene smo u rad mreža domaćih i međunarodnih inicijativa za zaštitu ženskih prava.  

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?  

Anamarija: Postoji više izazova pa je tako kao i za svaku organizaciju civilnog društva rekla bih da je izazov održati visoku motivaciju za dugogodišnji rad kada vidite da je nešto na čemu ste radili, kao što je npr. mehanizam provedbe rodno osviještene politike u zemlji trenutno potpuno zanemaren i nebitan. Izazov je zadržati visoku motivaciju za ostanak mlađih kolegica u organizaciji zbog nesigurnosti radnog mjesta u smislu osiguranja sredstava za rad. To je poseban izazov za organizacije za zaštitu ljudskih prava. Izazov je i višestruka uloga na radnom mjestu svih zaposlenica. Na primjer, sve mi u organizaciji radimo i kao voditeljice programa i projekta, kao trenerice, predavačice, savjetodavke i paralelno kao upravljačice organizacije radimo na vođenju i upravljanju organizacijom i same osiguravamo sredstva za rad. Nas 7 u organizaciji ima barem 3 i više radnih uloga. To je s jedne strane izuzetna vrijednost organizacije no s druge strane dovodi do stresa. 

Šta su najveći uspesi koje je Centar ostvario u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete? 

Anamarija: Prva smo udruga na području RH, i među prvima u regiji, koja se sustavno bavila senzibiliziranjem mladih za pitanja roda i spola te prevencijom nasilja u adolescentskim vezama. Koristeći vlastita iskustva, teorijska znanja te rezultate vlastitih istraživanja, osmislile/i su edukacijske programe te izdali/e priručnike za rad s mladima koji se koriste u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Bugarskoj. 

Osmislile smo program edukacije liderica “Žene i vođenje”, koji je osposobio šest generacija polaznica, uključujući žene aktivne u organizacijama slijepih. Potaknule su osnivanje nekih ženskih grupa, npr. prve ženske romske grupe u Hrvatskoj “Bolja Budućnost”. Kreirale smo  edukativno- informativne portale (SEZAM, Radnica.org, Libela.org), zatim eksperimentalni program rodne/seksualne edukacije za učenike i učenice srednjih škola te smo provele prvo istraživanje u RH o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti (IMAGES istraživanje). Nekoliko generacija mladih žena educirale smo za rad na pitanjima rodne ravnopravnosti i aktivan društveno-politički angažman. Surađujemo i s Inicijativom liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini(i čije formiranje smo pomogle), koja se zalaže za očuvanje dostojanstva, integriteta i autonomije trudne žene i reguliranje odbijanja pružanja legalnog prekida trudnoće od strane medicinskog osoblja. 

Također, kontinuirano tematiziramo aktualne društvene probleme kroz istraživanja i izvještaje u kojima problematiziramo pitanje pobačaja, seksualna i reproduktivna prava u kontekstu neokonzervativnih napada, te priziv savjesti u reproduktivnoj medicini. 

Primile smo domaća i međunarodna priznanja i nagrade. Projekt  Šutnja nije zlato, koji je za cilj imao prevenciju rodno uvjetovanog nasilja, a realiziran u suradnji s udrugom O.M.G., dobio je međunarodnu nagradu ERSTE banke  za društvenu integraciju 2009. godine u Bukureštu te je izabran kao jedan od primjera dobre prakse rada na prevenciji obiteljskog nasilja u Europskoj uniji. Internetska stranica SEZAM  je 2002. godine na festivalu „Mediji i zdravlje“ proglašena najboljom stranicom koja pruža mladima točne i jasne informacije o seksualnosti i odnosima među spolovima. Nagradu je dodijelila Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ i Ministarstvo zdravstva. Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) kao primjer dobre prakse u promicanju političke participacije žena proglasio je uličnu akciju  Stup srama  a projekt  Šutnja nije zlato  također je istaknut kao  primjer dobre prakse u radu na prevenciji rodno-uvjetovanog nasilja. 

Na Danima komunikacija 2022. Naša kampanja  Nije u redu u uredu  dobila je Grand Prix Effie za najučinkovitiju kampanju godine, Effie zlato za najbolju kampanju u kategoriji Engaged community, Effie srebro u kategoriji Pozitivne promjene, MIXX za najbolju digitalnu kampanju u Cross-Media Integration Campaign i IdejaX  srebro u kategoriji Društvena odgovornost. Kampanja je osmišljena i provedena u sklopu projekta  Radnica – Rodna jednakost u svijetu rada  u suradnji s kreativnom agencijom Señor,  medijskim partnerom Outdoor Akzent  i  web agencijom Human.  

Plan je i dalje raditi na feminističkoj borbi i postizanju ravnopravnosti žena kako bismo mogli reći da zaista živimo u demokratskom društvu.  

*Autorka naslovne fotografije: Ines Novković (časopis Zaposlena)