Udruga starKA svakodnevno radi na informisanju, širenju i razvoju socijalnih usluga za starije osobe, kao i na stvaranju podsticajnijeg okruženja za pružanje socijalnih usluga za starije osobe.

Za samo nešto više od dve godine ostvarili su značajne rezultate, a jasna vizija kojoj su posvećeni i istrajnost u aktivnostima svedoče da veliki uspesi tek dolaze.

Više o radu udruge i borbi za bolji kvalitet života osoba starije dobi u Hrvatskoj ispričala nam je Sabina Angelina Latin, predsednica udruge.

Kako je nastala Udruga starKA? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Sabina Angelina: Nekako smo navikli na ovim prostorima da se mora dogoditi nekakvo zlo, neka tragedija, da bi se nešto počelo događati. Tako se 2020., nakon požara u ilegalnom objektu doma za starije u kojem je izgorjelo šest starijih osoba, počelo govoriti o novom Zakonu u socijalnoj skrbi i velikim reformama. Od resornog ministarstva čuli su se razni scenariji pa i  da se broj korisnika u sadašnjim obiteljskim domovima s maksimalnih 20 smanji na 12. Mi koji se bavimo pružanjem socijalnih usluga za starije smo se počeli okupljati na nivou države. Za petstotinjak obitelji s obiteljskim domovima je to bio svojevrstan šok. Uložiš sve što imaš i digneš kredite da bi se nečim bavio, a onda te netko preko noći zatvara i to bez objašnjenja. No kako to udruživanje na nivou države nije niti davalo rezultata niti išta ozbiljnog poduzimalo, par mjeseci se sastančilo  bez jasno definiranih ciljeva i strategije, počela sam analizirati i popisivati sve probleme socijalne skrbi osoba starije životne dobi i, kako to već biva kad se stvari stave na papir, ubrzo je postalo jasno da to nije samo priča obiteljskih domova niti ljudi koji se bave socijalnom djelatnošću, da je to u prvom planu  priča korisnika socijalne skrbi.  Pomozi njima, pomoći ćeš sebi. Štoviše,  postalo je jasno da ti ljudi i nemaju svog glasnika, da u njihovo ime nitko ne govori i za njihova prava se nitko ne bori. I tako je nas tridesetak s područja Karlovca i Karlovačke županije odlučilo osnovati udrugu koja će okupljati sve dionike socijalne skrbi za starije te u fokus staviti korisnika i njegova prava. Tu počinje naša priča - priča udruge „starKA“ koja je prije dva mjeseca proslavila svoj drugi rođendan.  

A s misijom i vizijom, kad postavite stvari ispravno, nije teško. Naša je misija maknuti socijalnu skrb o starijima iz crnih kronika - znači sve ono naslove o ilegalnim domovima, neadekvatnoj skrbi, lošoj prehrani, zlostavljanjima starijih, nasilju nad starijima, prevarama s ugovorima o uzdržavanju – to želimo iskorijeniti, svesti na najmanju moguću mjeru.

Sabina Angelina Latin, predsednica udruge

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?

Sabina Angelina: Dobar osjećaj, prije svega. Činiti dobro je dobar osjećaj a ono što osjećamo, rekla bih, je važan pokretač i motivator u životu čovjeka. Kad radiš nešto korisno od javnog interesa, nešto što ima pozitivne učinke danas ali će ih imati i sutra i za godinu dana pa još vidiš i rezultate -  to je još bolji osjećaj, osjećaj koji ti „daje krila“ i kojem je samo nebo granica. To je tako moćna pokretačka sila da mi točno žao ljudi koji taj osjećaj još nisu osvijestili. Naprosto mi ih je žao. 

Ogromna osobna satisfakcija je prilika da kroz rad mnogo učim, naročito u interakcijama s ljudima različitih dobi, profesija i iskustava. Svaki novi kontakt, svaka nova konstruktivna suradnja pokrene neku novu ideju, otvara nove vidike, mijenja dojučerašnje poglede na situaciju i događanja a to je neprocjenjivo. Zahvalna sam, uistinu zahvalna na ovoj prilici da doslovno živim ono „biti danas bolji i barem zeru „pametniji“ nego što si bio jučer“.

Kako se finansira Udruga starKA ? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način?  Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije?

Sabina Angelina: Udruga „starKA“ je mlada udruga, postojimo od 3. prosinca 2020. U prvoj godini financirali smo se isključivo iz članarina i donacija naših članova i s tim novcem smo pokrili fiksne troškove rada udruge ali i odradili neke ozbiljne kampanje. Recimo, jedna je bila o prepoznavanju ilegalnih pružatelja smještaja tj „ilegalnih domova“. Bila to to prva nacionalna kampanja te vrste i ostvarila je vrlo dobre rezultate. Tek krajem prošle godine smo zatražili pomoć sponzora i donatora za organiziranje prvog stručnog skupa za pružatelje socijalnih usluga za starije osobe i ostalih  povezanih dionika,  

Nemamo zaposlenih, sav rad je isključivo volonterski i sve radimo sami. Gotovo dvije godine nismo isplatili ni lipe naknada troškova za korištenje osobnih automobila, dnevnica, goriva, cestarina... Sad se obim posla povećao pa se refundiraju troškovi za dalja putovanja. Nismo još riješili ni pitanje adekvatnog prostora udruge. A svi koji nas žele podržati i vode se načelima društveno odgovornog poslovanja, mogu to učiniti, bili bismo zahvalni. Kad govorimo o donatorima, moram to istaknuti - veliko priznanje za rad i svojevrstan vjetar u leđa dali su nam  Konzum i MultiPluscard uključivši nas u svoju veliku humanitarnu Božićnu akciju prošle godine. Zahvaljujući toj donaciji, pokrećemo nacionalnu kampanju protiv starosne diskriminacije.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?

Sabina Angelina: Prioritet je poboljšati odnosno konstantno poboljšavati sustav socijalne skrbi za starije. Želimo prenijeti iskustvo s terena u „sustave birokracije“ i zajedno iznalaziti nova rješenja kako bi razvijali usluge; želimo da socijalne usluge za starije budu dostupne, kvalitetne i da si ih ljudi mogu priuštiti. Da bi to ostvarili, moramo se međusobno povezati, moramo razmjenjivati znanja i više se obrazovati.  Prošle godine smo s tim ciljem organizirali prvi stručni skup dionika socijalne skrbi za starije osobe u Hrvatskoj i već samo u tom jednom jedinom danu su dogovorene neke sjajne suradnje koje sad treba dalje razvijati i poticati. Taj skup je meni, jedan veliki razlog za optimizam, to moram reći.

Jedan od važnih čimbenika stanja je javnost tj. društvo. Želja nam je različitim projektima i kampanjama osvještavati pojam starenja u javnosti, približiti osobe starije životne društvu jer njihov položaj nije  zadovoljavajući. Nekako su se starosna diskriminacija i predrasude prema starijima uvukle u život svagdanji i diskriminacija čovjeka po dobu je postala prihvaćena. Treba početi više govoriti o tome. Trebamo govoriti više i nasilju nad starijim osobama, trebamo ga naučiti prepoznati. Moramo više učiniti i po pitanju informiranja  o tzv „staračkim bolestima“ tipa demencija.  

Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?

Sabina Angelina: Osim s institucijama, nastojimo se povezati s medijima jer su ključan faktor odnosno kanal za ostvarivanje nekih naših ciljeva, želja nam je da teme starenja budu zastupljenije  Obzirom na dob udruge od samo dvije godine postojanja, aktivno uključivanje šire zajednice i suradnja s drugim organizacijama civilnog društva je u planu ove godine. Planiramo aktivnosti na povezivanju mladih, djece vrtićke i školske dobi, s ustanovama i domovima socijalne skrbi i sl.  

Koji su najveći problemi sa kojima se suočavaju osobe starije dobi u Hrvatskoj? Kako doprinosite njihovom rešavanju i kako društvo i zajednica mogu doprineti poboljšanju situacije?

Sabina Angelina: Da ste me ovo pitali prije dvije godine, vjerojatno bih rekla da su najveći problemi s kojima se suočavaju financijske prirode – skromne mirovine i prihodi. Nakon dvije godine proučavanja i analiziranja statusa starijih, smatram da je problem daleko složeniji i dublji. Starosna diskriminacija koju sam već spomenula je veći problem.  Odnos društva prema starijima nema nit zdrave nit dobre temelje, neinformirani smo i nesvjesni položaja ali i prava starijih osoba. Evo jedan banalan primjer – mi jako malo znamo o demenciji i malo tko a da se time ne bavi je sposoban prepoznati oboljelu osobu. Ljudi će često promjenu ponašanja i raspoloženja pripisati staračkoj čangrizavosti, zločestoći, a ni na tren neće pomisliti da se možda radi o bolesti, o demenciji. Umjesto da smo podrška koju ta osoba treba, mi je još osuđujemo, grdimo. Počesto to prima i oblike zlostavljanja i nasilja, onog psihičkog, kojem starije osobe i jesu najčešće izvrgnute. A tu je još fizičko, financijsko.. Moramo svi učiti i naučiti više i to je odgovornost društva kojeg želimo potaknuti da malo razmišlja o tome. Moramo to početi javno promišljati jer sve nas to čeka. Vjerujem da nitko od nas ne želi sutra biti usamljen, biti percipiran kao teret društvu, teret za zdravstveno, teret za socijalna davanja, višak u javnom prijevozu.

Nakon tih problema, dolaze oni drugi – manjak dostupnih usluga socijalne skrbi i pomoći za starije, manjak volontera, usluge socijalne i zdravstvene skrbi nezadovoljavajuće kvalitete, defektura stručnog kadra i radnika potrebnih u socijalnim djelatnostima. Tu je i nedovoljna platežna moć starijih da si potrebne usluge pomoći priušte. Namjerno izbjegavam termin „preskupe usluge“ jer one nisu preskupe, one su u najvećoj mjeri i ispod cijene što pak utječe na  kvalitetu, na manjak radnika, manjak novih kapaciteta itd. Uglavnom, svi ti problemi su začaran krug i svjesni smo da tu nema pomaka preko noći već moramo postepeno određivati prioritete i vrlo pažljivo, korak po korak, raditi promjene. Svaka nagla promjena dovela bi do urušavanja i ovog što imamo.

Inicijator smo suradnje s lokalnim medijima pa imamo dvije radio emisije mjesečno i tjedni kutak za umirovljenike u tjedniku - s ciljem podizanja svijesti o važnosti međugeneracijske solidarnosti i svih ovih problema koje sam nabrojila. U lipnju počinjemo nacionalnu  kampanju „STOP ageism“. Još je projekata u planu no to ovisi i o raspoloživim resursima.  

 

Na koje načine Udruga starKA  doprinosi razvoju filantropije u Hrvatskoj?

Sabina Angelina: Samo financiranje iz donacija i sponzorstava je već plus za filantropiju u Hrvatskoj. Znači da, govoreći  o stanju, potrebama i nužnosti pomaganja osobama starije životne dobi te korisnicima socijalnih usluga koji nisu svi u ravnopravnom položaju, podižemo svijest o društveno odgovornom ponašanju svakog pojedinca ili poduzeća. Sve medijske kampanje koje smo radili i one koje tek planiramo raditi utječu na bolje razumijevanje i percepciju osoba starije životne dobi u Hrvatskoj, potiču ljude na odgovornije ponašanje.

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?

Sabina Angelina: Manjak resursa. Manjak  vremena prije svega jer smo volonteri. Manjak novca, također. Imamo toliko ideja, kvalitetnih ideja, ali na čekanju su dok se ne prikupe sredstva.

Važan izazov su također oni koji se bave socijalnom djelatnošću za starije osobe a važan su kotač u ostvarivanju misije. Naši ciljevi zahtijevaju neke promjene,  znate da se malo tko ima volje mijenjati. Naši ciljevi ovise i o volji za kontinuiranim učenjem i  obrazovanjem.  Nažalost, toga ne vidim koliko bih htjela vidjeti. Još uvijek je u socijalnim djelatnostima previše onih koji „sve znaju“ i koje nitko ne treba učiti kako raditi svoj posao, onih koji ne žele učiniti onaj dodatni napor i dati svoj obol poboljšanju socijalne skrbi. To je žalosno. Sve i da jesu danas sami sebi dovoljni, ne vide širu sliku, ne vide da, obzirom na starenje stanovništva i rast broja korisnika socijalne skrbi,  sutra već neće biti, da danas moramo početi raditi na rješenjima koja će osigurati  barem minimum kvalitete 2030. godine.  Ne vide da nam suradnja svima može samo pomoći.

  Šta su najveći uspesi koje je udruga ostvarila u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Sabina Angelina: Neki će reći da je najveći uspjeh što smo svojom upornošću uspjeli sačuvati kategoriju malog smještajnog kapaciteta za starije osobe odnosno obiteljskih domova koji skrbe za više od 5.000 starijih osoba i koji bi inicijalnim prijedlogom novog Zakona o socijalnoj skrbi bili pozatvarani. Osobno smatram da je najveći uspjeh zapravo naša komunikacija i uspostavljanje konstruktivne i međusobno respektabilne suradnje s drugim institucijama važnim za socijalnu skrb. Prije svega, s našim ministrom Piletićem i njegovim suradnicima u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Suradnja, razgovor, dijalog…to su temelji, to je početak i kraj svakih promjena i napretka a za suradnju je važno znati hodati u tuđim cipelama, za početak barem pristati probati hodati u tuđim cipelama.  

Uspjeh je što smo pronašli i što stalno pronalazimo nove ljude od kojih učimo. Usudila bih se reći,  udruga „starKA“ radi jedan ozbiljan posao – mi predlažemo zakonska rješenja i promjene koje sustav socijalne skrbi trebaju poboljšati i razvijati. To je ogromna odgovornost jer svaku ideju i prijedlog treba preokrenuti po sto puta naopačke, treba je prošetati kroz mnogo cipela, sagledati kako će i kako može utjecati na kojeg dionika u tom sustavu – od korisnika i obitelji mu, preko pružatelja, do društva i na kraju - budžeta. Svatko od nas ima svoje želje i mogućnosti i treba ih uskladiti, treba ih sagledati u realnom vremenu ali i za deset, dvadeset godina od danas. To je odgovornost i to ne bismo mogli bez ljudi koji nam pomažu znanjem i iskustvom.  Imamo takve ljude – to je naš uspjeh.